Antika
08.05.2008, 02:06
Negotin – Samovoljni moćnici Negotina, i svi oni koji je, protivno propisima o zaštiti centralne zone ovog grada, po svom ćefu „ulepšavaju”, i sami su začuđeni šta im se sve to sada ukazuje ispod zemlje, pod naletom građevinskih mašina. Nedavno ih je, u martu (nakon što su u februaru izmestili spomenik Hajduk-Veljku), zaustavio neobičan bunar kome su Negotinci odmah dali ime po legendarnom junaku, a ovih dana bahatost moćnika zbunio je dopis koji je viši kustos Muzeja Krajine u Negotinu, arheolog Gordan Janjić, uputio merodavnima u Negotinu i Srbiji.
Ni po jada da je u pitanju samo onaj „istorijski” bunar. U pitanju je značajan deo negotinske prošlosti koji moćnici i mašine drobe u paramparčad! U međuvremenu, piše Janjić, od javnosti su skrivena i zatrpana još dva bunara.
– Mogu da posvedočim, odgovorno i stručno, da su u ovom ostrašćenom uništavanju kulturnih tragova Negotina namerno zatrpani i tragovi prvog negotinskog vodovoda, čije ostatke su građevinske mašine izbacile nasred negotinske čaršije. U pitanju je vodovod koji je nastao pet godina pre beogradskog i koji predstavlja najveće civilizacijsko dostignuće Negotina 19. veka. Njime je bio zatečen i Feliks Kanic. Opisao ga je u svojoj knjizi „Srbija”
Ali tu, veli Janjić, nije kraj ovoj vandalskoj priči. U samoj centralnoj zoni, pod naletom mehanizacije pojavili su se obrisi temelja kuće Dimitrija Mašića, ondašnjeg negotinskog episkopa. Pojavili su se i obrisi lokacije spomenika Milošu Obrenoviću, za kojom se tragalo decenijama, nakon što su spomenik velikih dimenzija u toku Prvog svetskog rata srušili i odneli bugarski okupatori.
Upravo to je taj negotinski trg koji se formira od sedamdesetih godina 19. veka, izuzetno značajan za istoriju grada i okoline. Odlukom Skupštine Srbije, još 1981, ova gradska zona proglašena je kulturnim dobrom pod zaštitom države. I ubrzo je, na osnovu te odluke, nad ovim prostorom uspostavljena nadležnost Zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Niša.
– Neverovatno. Isti taj zavod koji je 1982. godine sačinio projekat zaštite i uređenja ovog prostora, od prošle godine radi na njegovom uništavanju. U stvari, niški Zavod stavio se u službu izrade novog projekta koji je urađen u Negotinu, bez konkursa, po narudžbini opštinskih vlasti. A taj projekat niko u Negotinu nije video. Tako se Zavod iz Niša u sve ovo upetljao na najgori mogući način – stoji u Janjićevom pismu.
A za „Politiku” arheolog Janjić, jedan od članova Odbora za zaštitu kulturnog nasleđa Negotina, još dodaje:
– Predložio sam direktoru Muzeja Krajine, kući u kojoj radim, da se Zavod za zaštitu spomenika kulture iz Niša tuži za nanetu štetu u centralnoj zoni grada. I zbog ovoga što je do sada upropašćeno u ovoj zoni, i zbog toga što je isti zavod mirno gledao kako se uništava kompleks Mokranjčeve rodne kuće.
Janjić predlaže, takođe, da opština Negotin pokrene postupak da se ukine nadležnost niškog zavoda na ovom području i oformi novi opštinski ili međuopštinski zavod, koji bi bio dosledniji u zaštiti kulturnih dobara Negotina i okoline.
Ni po jada da je u pitanju samo onaj „istorijski” bunar. U pitanju je značajan deo negotinske prošlosti koji moćnici i mašine drobe u paramparčad! U međuvremenu, piše Janjić, od javnosti su skrivena i zatrpana još dva bunara.
– Mogu da posvedočim, odgovorno i stručno, da su u ovom ostrašćenom uništavanju kulturnih tragova Negotina namerno zatrpani i tragovi prvog negotinskog vodovoda, čije ostatke su građevinske mašine izbacile nasred negotinske čaršije. U pitanju je vodovod koji je nastao pet godina pre beogradskog i koji predstavlja najveće civilizacijsko dostignuće Negotina 19. veka. Njime je bio zatečen i Feliks Kanic. Opisao ga je u svojoj knjizi „Srbija”
Ali tu, veli Janjić, nije kraj ovoj vandalskoj priči. U samoj centralnoj zoni, pod naletom mehanizacije pojavili su se obrisi temelja kuće Dimitrija Mašića, ondašnjeg negotinskog episkopa. Pojavili su se i obrisi lokacije spomenika Milošu Obrenoviću, za kojom se tragalo decenijama, nakon što su spomenik velikih dimenzija u toku Prvog svetskog rata srušili i odneli bugarski okupatori.
Upravo to je taj negotinski trg koji se formira od sedamdesetih godina 19. veka, izuzetno značajan za istoriju grada i okoline. Odlukom Skupštine Srbije, još 1981, ova gradska zona proglašena je kulturnim dobrom pod zaštitom države. I ubrzo je, na osnovu te odluke, nad ovim prostorom uspostavljena nadležnost Zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Niša.
– Neverovatno. Isti taj zavod koji je 1982. godine sačinio projekat zaštite i uređenja ovog prostora, od prošle godine radi na njegovom uništavanju. U stvari, niški Zavod stavio se u službu izrade novog projekta koji je urađen u Negotinu, bez konkursa, po narudžbini opštinskih vlasti. A taj projekat niko u Negotinu nije video. Tako se Zavod iz Niša u sve ovo upetljao na najgori mogući način – stoji u Janjićevom pismu.
A za „Politiku” arheolog Janjić, jedan od članova Odbora za zaštitu kulturnog nasleđa Negotina, još dodaje:
– Predložio sam direktoru Muzeja Krajine, kući u kojoj radim, da se Zavod za zaštitu spomenika kulture iz Niša tuži za nanetu štetu u centralnoj zoni grada. I zbog ovoga što je do sada upropašćeno u ovoj zoni, i zbog toga što je isti zavod mirno gledao kako se uništava kompleks Mokranjčeve rodne kuće.
Janjić predlaže, takođe, da opština Negotin pokrene postupak da se ukine nadležnost niškog zavoda na ovom području i oformi novi opštinski ili međuopštinski zavod, koji bi bio dosledniji u zaštiti kulturnih dobara Negotina i okoline.