Vumi's Antika - Dukati pronadjeni u Indiji

Trgovina sa Indijom morskim putem ima svoje korjene jos od prije pocetka nove ere.Posebno su rimljani dali veliki zamah ovoj trgovini zbog cega je velika kolicina plemenitih metala, u obliku srebrenih i zlatnih novcica,nasla put ka Indiji.U Indiji se uvezeni rimski novcici jos redovno pronalaze,a ponekad i u velikim kolicinama.Cesto su zasjeceni ili nagnjeceni cime se kontrolisalo da li je novcic izradjen od potpuno istog materijala.Interesan tno je kod ovoga da se u Indiji pronalaze iskljucivo denari kajzera Augustusa(27pne-14ne)i Tiberiusa(14-37god) dok se denari kajzera Nerona(54-68god)ne mogu naci.Denari Augustusa i Tiberijusa su napravljeni od visokokvalitetnog srebra(98%)dok su denari Nerona napravljeni od,necistog,93%-tnog srebra.Znaci da su se tada vrednovali samo novcici od cistog plemenitog metala,dok se oni drugi nisu prihvacali.
Na zapadu je bila velika potraznja za proizvodima iz Indije dok je Indija bila zainteresovana samo za jednu stvar sa zapada-plemeniti metal.Ovaj plemeniti metal se koristio za izradu lokalnih novcica.Uvezeni novcici nisu imali neku monetarnu ulogu ali su se koristili kao stedstvo razmjene sve do pocetka 17 vjeka.O tome svjedoce redovni pronalasci srednjovjekovnih venecijanskih cekina,turskih altina i islamskih novcica sa podrucja srednjeg istoka.
Uslijed povecanja trgovine sa Indijom je povecana potraznja za neobradjenim plemenitim metalima sto je dovelo do problema u zapadnim uvoznim kompanijama koje su u svojim zemljama ponekad bile suocene sa ogranicenjima izvoza ovih metala.
Dolaskom Mongola u 17 vjeku Indija podpada pod centralizovanu i kontrolisanu upravu.Zapadne trgovacke kompanije se suocavaju sa Mongolima koji uvode jasne propise sto se tice uvoza i izvoza.Na sve uvozne produkte i plemenite metale su se morale placati dazbine i svi plemeniti metali i novcici su se morali predati lokalnim kovnicama novca koje su od njih kovale srebrene rupije i zlatne mohurs.
Sa dolaskom Engleza i Holandjana u Indiju(Surat)je potraznja za lokalnim novcicima porasla toliko da 1634 prevazilazi kapacitet lokalnih kovnica novca.Trgovci se tada okrecu lokalnim bankarima koji posudjuju novac uz vrlo visoku kamatu od7,5%.
S obzirom na ovakvu mongolsku monetarnu politiku je iznenadjujuci pronalazak evropskih dukata i zlatnih guldena koji su izbjegli pretapanje.Pronalaza k se sastoji od 20 zlatnih dukata i zlatnih guldena i jednog duplog dukata.Novcici su svi do jednog na isti nacin zasjeceni tako da se sa sigurnoscu moze reci da pripadaju jednom nalazu.Iz perpekstive sakupljaca novcica je to pravo barbarstvo,ali ako se uzme u obzir da su ti novcicici bili samo sirovina za izradu vlastitog novca onda je razumljivo da takav zahvat nije umanjivao njihovu vrijednost.
Ovih 21 novcica daje oidlicnu sliku novcica koji su bili prihvaceni u trgovini sa Indijom zbog izuzetne cistoce.Geografska rasirenost je velika jer novcici dolaze iz skoro cijele Evrope.Takodje je interesantan vremenski raspon izmedju najstarijeg(1387-1401)i najmladjeg(1674)i iznosi 270 godina.Ovo takodje ukazuje da su se ovi novcici zbog svog visokog kvaliteta dugo zadrzali u opticaju.
Madjarski dukat je sa sedam primjeraka najzastupljeniji.Ond a slijede:Njemacka(5 primjeraka),sjeverna i juzna Holandija (4 primjerka),Transilva nija(2 primjerka)i Italija,Poljska i Svicarska sa po jednim primjerkom.Mjesto pronalaska novcica je Bushaval u blizini Burkanpura.Po pricama nalaz se sastojao od jos 70 novcica ali je to tesko provjeriti.U svakom slucaju ako se pojave na trzistu bit ce ih lako prepoznati zato sto su zasjeceni.Ovi novcici su bili ponudjeni na aukciji u NJemackoj 4 i 5 marta 2006 god.