Vumi's Antika

Vumi's Antika (http://www.vumidet.net/forum/index.php)
-   Zanimljivosti (http://www.vumidet.net/forum/forumdisplay.php?f=24)
-   -   TROJA (sve na jednom mjestu) (http://www.vumidet.net/forum/showthread.php?t=3921)

Grga 28.06.2009 17:44

Amazonke
 
Prikažite listu dokumenata (Broj: 1)
Trojancima je nenadano, kao ispomoć u borbi, s rijeke Termodonta u zemlji Pontu, stigla kraljica Pentezileja, kći boga rata Aresa, sa grupicom svojih ratnica Amazonki.
''Kraljica bijaše lijepa kao božica Zora kad se okružena Horama spušta s Olimpa na rub Zemlje''.
Božica Zora okružena Horama? Postoji li uopće naziv ''Zora'' u Grčkom Jeziku? Koliko je meni poznato ovo je često žensko ime u našim krajevima.
Pantezileja je bila odlična ratnica, uspjela je čak i ujediniti trojanske postrojbe nakon Hektorove smrti, pa su opet započeli bitku sa Grcima, postajali sve nadmoćniji i stigli skoro do grčkih lađa. Ahil nije ni znao da je boj opet počeo, ali kad je saznao, uključio se osobno u borbu i ubio amazonsku kraljicu pantezileju.
''Njezin otac, ratni bog Ares kao munja s glasnim gromom spusti se naoružan s Olimpa na zemlju, prekorači preko vrhunaca i uvala gore Ide, koje zadrhtaše pod njegovim koracima. Sigurno bi donio propast Mirmidoncima, da ga nije olujom i gromovima opomenuo Zeus, prijatelj Danajaca, pa se Ares zaustavio na sred puta k bojištu''...
Mirmidonci i Danajci su inače grčki saveznici u ratu pod Trojom.
Mrtvu kraljicu Grci izručuju Prijamu da ju dostojno sahrane.
''Prijam podigne golemu lomaču ispred grada i stavi na nju tijelo Amazonke zajedno s mnogimkrasnim darovima. Spaljene kosti stave u kovčeg i ponesu do grobnice Laomendontove, koja se nalazila na jednoj istaknutoj kuli gradskoj''...
Možda je baš ova kula (na slici) Laomedontova i Amazonkina grobnica..

''I Grci su pokopavali svoje mrtvace oplakujući najviše Podarka, koji je junački poginuo. Odijeljeno od drugih podigoše mu grobni humak, spomenik koji se daleko vidio''...
Ovaj grobni humak mogao bi se nalaziti negdje na morskoj obali.

Grga 29.06.2009 22:43

Memnon
 
Prikažite listu dokumenata (Broj: 4)
''Tada u trojanskom vijeću staraca ustade starac Timet i iznese prijedlog da Trojanci isele iz zavičaja i potraže sigurnije mjesto za svoje boravište, pošto se zna da je trojanskom kraljevstvu već odavno dosuđena propast''... Prijam se nije složio s ovim prijedlogom jer je čekao da iz Etiopije, zemlje tamnoputih ljudi, sa svojim nebrojenim narodom dođe Memnon, sin Prijamova brata Titona, a muža božice Zore.
Kad je Zorin sin Memnon stigao Prijam ga počasti lijepim darovima i gozbom. Pripovijedali su o beskrajnom Svjetskom moru, o granicama Zemlje i o čitavom dalekom putu što ga je prevalio od obale Okeana do visoke gore Ide i do grada kralja Prijama, spominjući junačka djela koja je putem izvršio.
''Prijam podigne čašu od suhoga zlata, djelo Hefestovo i baštinu trojanske kraljevske porodice''...

Prijedlog starca Timeta Prijam je morao poslušati jer su Trojanci svejedno protjerani iz svoga zavičaja u raznim pravcima – prema Slavoniji, Srbiji, Bugarskoj, Aziji, Africi, Italiji, pa čak i do Engleske...

AJANTOVA SMRT

''Za skromnost te molim, oče Zeuse – pošalji mi ovamo moga brata Teukra''...
''I vas, Ernije, sazivam – kako mene ovdje vidite gdje svršavam svoj život kao samoubojica''...
'' A ti, sunčani oče Zeuse, koji se svijetleći voziš po visokom nebu i vatrenim munjama treseš zemlju, kad budeš sa svojim kolima iznad moje domovine Salamine, pritegni uzdei javi mojemu sijedom ocu i sirotoj majci moju jadnu sudbinu. Zbogom sveta zrako. Zbogom moja postojbino Ateno sa svojim rijekama i izvorima''...
Onda se ubio svojim mačem...
Kako bi mogla izgledati Zeusova svijetleća kola koja pominje Ajant? Možda ovako...? (slika 1 i 2)
Snimljeno negdje u Africi... i u Kini...

Nikada ne treba biti sasvim siguran u autentičnost ovakvih fotografija, ali NLO snimljen u centru Sarajeva teško bi mogli režirati i ponajbolji svjetski režiseri. Isti objekat izgleda da je sniman sa dva različita položaja i djeluju mi prilično autentično. Možda se baš zbog toga čine kao dobra foto montaža, što, opet napominjem, teško bi bilo snimit i najboljom studijsko filmskom opremom. Kako to izgleda u Sarajevu možete pogledati na svakom internet linku pod nazivom ''NLO Sarajevo'' u pretraživačima.

Zeusove munje nije teško zamisliti pošto su prilično slikovito opisane, možda baš ovako kako je nedavno snimljeno u Britaniji.
Iako je zapanjujuću scenu snimala mobitelom, 20-godišnja Zoe Salthouse jasno je uspjela zabilježiti NLO kako iznad Alcringtona (Engleska) gađa metu na tlu crvenim i bijelim zrakama. (slika 3 i 4)

Grga 01.07.2009 20:36

Kako su poginuli vatrogasci na kornatima
 
Prikažite listu dokumenata (Broj: 7)
Nakon više mjeseci zazmišljanja da li da objavim ili ne, konačno je prevagnulo, pošto vidim da rodbina stradalih ne pristaje na niti jedno dosadašnje objašnjenje, nudim svoje ma kako nevjerojatno izgledalo, a osim toga savršeno se uklapa u rat pod Trojom. Iako šašavo zvuči ipak ima najviše logike od sviju dosadašnjih tumačenja raznih stručnjaka, eksperata, inženjera, doktora, specijalista i šta ja znam kakvih sve titula. Slične su se pojave već događale, kako u Hrvatskoj, tako i u bivšoj Jugi. Sigurno je jedino - vatrogasci se nisu ugušili u dimu požara već su poginuli isključivo zbog opekotina izazvanih velikom temparaturom.
Nastradale vatrogasce na nosilima voze u bolnicu (sl. 1)
Čitajući tisak i izjave očevidaca ovakvu, po slavonskoj tradiciji ispred mladoženjine kuće zapaljenu vatricu, ja sam kao dijete preskakao u skoro svakim seoskim svatovima, ali kada se npr. kaciga, ili aluminijski nastavak gumenog crijeva za vodu otope kao čokolada na suncu, dok čizme, papir, plastična narukvica, lagana ljetna majica na jednom poginulom vatrugascu, plastične boce za vodu, mali zeleni bor...ostanu neoštećeni, eee, to ja već problem.

Ovakvu vatricu, zapaljenu u svatovima ispred mladoženjine kuće, preskakali smo još kao dijeca.Ni vatrogasci uopće ne izgledaju zabrinuto. (sl. 2i 3)
A poginulo je dvanaest vatrogasaca, preživio samo jedan - Frane Lučić. Dao je nekoliko kontraverznih izjava, bar po pisanju tiska. Među ostalim kaže da je protrčao nazad kroz vatru, dok su njegove kolege od vatre bježali napred... Onda... bio je zadnji u grupi i imao je vremena spustit vizir na kacigi, pokriti glavu rukama i tako preživjeti, a govora kako su se kacige otopile kao da su od sapuna napravljene...
Čitam da su izjave dali i svi ostali vatrogasci koji su bili pri svjesti, pa se pitam gdje su sve te izjave? Zašto nisu objavljene? Samo je jedna dana javnosti na uvid. Taj vatrogasac je rekao da je vatra odjednom došla ''odozgora''.To je to!? Jedino tako su i mogli izgorjeti.

Da je helikopter ispustio gorivo izgorjeli bi i ovi borovi (sl. 4)

Zbog toga je i došla "Bojna za specijalna djelovanja" Hrvatske Vojske, jer su se već imali prilike sresti sa sličnom situacijom u nedavnom glupom ratu i nisu je mogli objasniti, kao ni ovaj put. Da je kriva vojska i neispravan helikopter mislite da već neki novinari ne bi iskopali istinu, ma kako skupocijena bila, mislim u Kunama... Država bi zasigurno priznala krivnju, kao što je i do sada u nekim drugim incidentima. Sjetimo se samo zadnjeg pada helikoptera u Vukovaru gdje su poginule tri osobe.
Najprije pročitajmo malo isječaka iz tiska,a onda ću vam reći već pomenute moje dvije priče...

Izjava Frane Lučića:

„Helikopter nas je pokušao iskrcati na vrh brda blizu kruške u nekoliko navrata, međutim zbog jakog juga to nije uspio i onda su se pilot i Dino Klarić dogovorili da nas desantiraju niže od brda u jednu dolinu, a što je otprilike oko dva kilometra od kruške... Nakon 15-ak minuta hoda došli smo do jednog dijela koji je bio otvoren s južne strane i tu je naglo krenula vatra i dim, tolikom brzinom da nismo uspjeli pobjeći, premda smo pokušali trčati. Međutim, bila je strašna vrućina i jednostavno nas je spržilo. Nosio sam dosta opreme pa sam bio nešto niže, odnosno ispod ostalih kolega vatrogasaca, tako da sam imao malo više vremena za pokriti lice i okrenuti leđa, a kako sam imao kacigu na glavi i vizir, Bio sam donekle zaštitićen...
''Osjetio sam bol u rukama i vidio da su mi ruke natekle, te sam ostao na zemlji kao i ostali i pokušao stupiti u vezu s Javnom vatrogasnom postrojbom u Šibeniku, međutim, nisam imao signala. Oko sebe sam čuo jaukanje, zvanje u pomoć i vidio sam da su svi ozlijeđeni, međutim, nisam primijetio da je netko mrtav''.

Mjesto gdje su pronađeni unesrećeni vatrogasci (sl. 5 i 6)

Pojavile su se i kontroverze oko toga jesu li su se žrtve mogle izbjeći. Neki su kritizirali odluku vatrogasne službe da pošalje svoje ljude na Kornate samo kako bi gasili zapaljenu nisku travu, ali to je izazvalo i pitanja oko toga kako su mogli poginuti od tako malog požara. Najmlađa žrtve tragedija na Kornatima, 17-godišnji Marko Stančić, svom je ocu, po dolasku na Veliki Kornat poslao poruku:
"Tata, na Kornatima smo, čekamo da nam dostave vodu", što je potaknulo novu dilemu - da je helikopter jednostavno ostavio vatrogasce bez dobre opreme.
Dana 14. studenog 2007. Josip Klarić, otac poginulog vatrogasca Dina Klarića, izjavio je za Večernji list da je prema njegovu sudu istraga je od početka bila nespretna i brzopleta, doneseni su ishitreni zaključci te da mu se neka objašnjena čine nelogična:
"Sada se u istrazi otvaraju naznake onoga što od početka tvrdim: skupinu moga sina nije ubila zapaljena trava ni nikakav eruptivni požar...Svakako da i Slavica i drugi iz vatrogasne zajednice snose dio odgovornosti, ali nisu ih oni zapalili. Krivi su oni koji skrivaju istinu....Ako se i dalje bude inzistiralo na tome da ih je ubila trava, eruptivni požar i slične gluposti, sam ću dokazati da to nije istina. Bit ću dobrovoljni pokusni kunić. Kad ponovno naraste trava, čekat ću ljetni dan s najvećim jugom, zapalit ćemo isti požar i pustiti ga da prođe preko mene na istom mjestu gdje je zapaljena skupina moga sina".
Prema tvrdnjama Josipa Klarića, prije tragedije je bilo problema s komunikacijama i nisu mogli javiti u Šibenik što se događa.Josip Klarić se u dogovoru sa sinom Dinom Klarićem odlučio sam uspeti na vrh brda i pokušao nazvati Šibenik. Klarić je pri penjanju na brdo prošao dva-tri puta kroz vatru i samo je trebao praktički preskakati s kamena na kamen u pravom trenutku. Kada je došao do vrha, vidio je da su već gorjele obje strane otoka u dužini i širini od oko 1,5 - 2 kilometra. Uspio je dobiti vezu i javiti da se s postojećim snagama ne može ništa napraviti.

Ovaj požar nije uspio zapaliti čak ni mali zeleni bor (Sl. 7)

Visina trave na tom području kao i svim drugim dijelovima Kornata po kojima su vatrogasci tog dana hodali nije bila niti do koljena, neposredno prije tragedije vatrogasci su vatru preskakivali skačući s kamena na kamen, gasili je granama, a imali su vremena i za fotografiranje.
Odmah poslije tragedije na Murteru su se pojavile glasine kako su vatrogasci zapravo otišli na Kornat da štite ovce od požara. Pojavile su se i spekulacije kako je iz helikoptera koji ih je iskrcavao istjecalo gorivo, pa je uslijedilo rasplamsavanje požara u trenutku kad se helikopter dizao s tla, ali je utvrđeno kako se to nije dogodilo i da je na helikopteru prilikom prebacivanja vatrogasaca na Kornat jedino pukla guma koju se moralo kasnije promijeniti u Divuljama. Pokušavam shvatiti i dio transkripta audio zapisa tragedije na Kornatu. Čini mi se da, ili nedostaju neki dijelovi, ili se nije znalo tko s kime razgovara, pa da bi se moglo zaključiti šta se zapravo toga dana događalo. Pročitajte i probajte logično shvatiti događaje...

...Centar 112: Jel to na Kornatima negdi gori?
Zadarski dispečer 93: Je, otok Kornat, uvala Strižnja!
Centar 112: To naše ili šibensko?
Zadarski dispečer 93: Šibensko i oni su već tamo. Helikopter ih je prebacija i helikopter nešto malo gasi.
Centar 112: Dobro.
Zadarski dispečer 93: Ne može puno grabiti, jer je tamo fortuna juga
Centar 112: Ali tamo nema šta izgorit!
Zadarski dispečer 93: Nema, ima tamo neke 2-3 vikendice.
Zadarska policija: Panika je opća!
Zadarski dispečer 93: A ovi ne mogu poslat nikako kanader jer i kod Šibenika, kod Vodica je isto veliki požar. Morat ćemo žrtvovati, kako Šibenčani kažu, oni imaju svoje dečke doli, ali da neće moći kanader tamo.
Zadarska policija: Da, o joj, bože moj!
Zadarski dispečer 93: Molim?
Žena s Kornata: Dobar dan, recite mi, pošaljite neki kanader na Suhu Puntu, kuće već gore, u Kornat! Molim!
Zadarski dispečer 93: Pa, je li uvatila koja kuća?
Žena s kornata: Je, je, govore da je!
Zadarski dispečer 93: U Vodicama je dosta veliki požar izbija, prije 40 minuta, kod onog spomenika oba dva, ono kod pumpe, pa sad i tu panika. Slavica valjda više ne zna di mu je glava.
Zapovjednik zadarskog JVP-a: Halo Mićo, Šoša je.
Zadarski dispečer 93: Reci?
Zapovjednik zadarskog JVP-a: Ja ne mogu doći s Draženom u vezu, valjda mu mobitel nema signala, međutim on ima pored sebe tetru na iskri. Probajte s njim stupit u kontakt, probajte tu tetru uključit na iskru i probajte stupit s Draženom u kontakt, pa ga pitajte!
Zadarski dispečer 93: Da, molim?
Zapovjednik zadarskog JVP-a: Šango, ovako, reci Mići da ovi do daljnjeg ostaju tamo. Ima doli velikih problema, ima ranjenih, navodno ima i mrtvih, neki su ostali doli. Sad idem u bolnicu... Jedna je grupa helikopterom odvezena u Split u Firule, a druga dolazi, njih petorica, u Sukošan gliserom i sad su prema bolnici...

Eto,to je dio razgovora za vrijeme događanja tragedije na Kornatima.
Centar 112 kaže da "tamo nema šta izgorit"...
Zadarski dispečer pominje "dvi-tri vikendice"...
Pazite sada, ''vikendice u nacionalnom parku''!? Čije bi to vikendice mogle biti i tko je dozvolio da se sagrade na mjestu gdje ih nikako ne bi trebalo biti?! Kakva država može dozvoliti ovakve građevine, a da ih ne poruši?

Žena sa Kornata samo je "čula" da gore vikendice...
Na kraju se već pominju "ranjeni i mrtvi"...
A za događaj što slijedi nužno je prelistati dnevni tisak iz mjeseca Ožujka 94.godine. Lijepo je zapisano kako su osmog datuma toga istog mjeseca mnogi svjedoci iznad Karlovca i Duge Rese promatrali elipsasti svijetleći objekat koji je isijavao narančastu svjetlost i bacao jake bljeskove prema tlu. Unprofor je ujutro zapazio sprženu travu i nekoliko pougljenisanih ljudskih leševa, za koje se pouzdano zna da su pripadali srpskoj krajiškoj vojsci. Iz vojnih izvora hrvatske strane mogla se čuti priča da je te noći srpska vojska pokušala sa Turnja proboj u Karlovac, ali su ovim neobičnim munjama bili spriječeni. Opet iz apsolutno istinitih izvora, osobno sam od jednog vojnika sa srpske strane čuo sasvim drugačiju priču - kako su ih Hrvati tukli međunarodno zabranjenima napalm bombama...

Moj krajnji zaključak je - da su se nesretni vatrogasci našli na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme. Vjerojatno su pronašli nekakav uređaj koji nije smio doći do svjetske javnosti pa je uništen, a nedužni ljudi poubijani. Pretpostavljam da jedini preživjeli ove tragedije, Frane Lučić, zna pravu istinu, jedino ju ne smije ispričati, a i kako bi, naprimjer, rekao da su došle nekakve munje odozgora – s neba...

Grga 07.07.2009 18:30

Nastavak rata pod trojom
 
Prikažite listu dokumenata (Broj: 1)
Poslije Ahilove smrti ratna sreća okrenula se na stranu Trojanaca koji su potisnuli grčke flote sve do njihovog tabora. Možda bi ovdje bio i kraj rata da Odisej i Diomed nisu na grčku stranu uspjeli pridobiti i dovesti Ahilovog sina Pira, također velikog junaka, koji je među trojanskim snagama uspio napraviti veliku pomutnju, ubijajući poznate i dobre ratnike, među kojima i Euripila, unuka Zeusova sina Herakla. Euripil je prije dvoboja želio znati ime svoga suparnika, na što mu je ovaj odgovorio:

''Ja sam sin snažnog Ahileja, moja kola brza su kao vjetar, mogu juriti i preko mora, konji su potomci Harpija i Zafira, a ovo koplje potječe sa sljemena gore Pelija''...
...i tim istim kopljem Euripilu probode vrat.

U priči o Jasonu i Argonautima piše nešto zanimljivo:
Jasonov (Jasenov) otac Pelias (gora Pelija) bio je Jolhidski (Ohridski) kralj, a majka Polimela...
Jasen (Jason ili Jazon) – vrsta je drveta, a Pelagonija (Pelias) i Polog (Polimela) - pokrajine su u Makedoniji...

Nakon Euripilove pogibije Trojanci su počeli panično i u strahu bježati prema zidinama Troje, pa im je odjednom stigla nenadana pomoć:

''Strašni bog rata Ares naljutio se na Tira, te neopažen od ostalih bogova, napusti Olimp i u sredinu ratne vreve zatjera svoja bojna kola, upregnuta konjima koji su izdisali vatru''...

''Primjetila to Atena, prijateljica Grka, pa i ona s Olimpa sleti na bojište. Zemlja i valovi Skamandrovi zadrhtaše pri njezinu dolasku, svijetle munje sijevahu iz njezina oružja, a zmije u njezinoj egidi sipahu vatru. Ljudskim očima bila je nevidljiva dok su joj tabani bili na zemlji, a šljem doticao oblake''...

Ovoga puta moćni bogovi nisu se potukli, ali ipak, nakon nekog vremena iskoristili su priliku, pa su se uz rijeku Skamandar postavili jedni nasuprot drugih. Jedni uz grčku drugi uz trojansku stranu...

''Nebesnici su uvrebali vrijeme za borbu kad ja Zeus, otac bogova i ljudi, bio na dalekom putovanju kod Okeana, kamo ga je zvala uprava svijeta, ali njegovu oštrovidnu duhu nije ni u daljini izmaklo što se na zemlji događalo. Čim je primjetio borbu bogova, brzo se od pučine Okeana, sa svojim krilatim i vjetrovitim konjima, na gromovnim kolima, vratio na Olimp, pa odanda stade bacati munje na zaraćene bogove. Sad su se bogovi pobojali za svoju besmrtnost pa se vratiše iz boja, jedni na Olimp, drugi u morske dubine''...

RAZARANJE TROJE

Troja je ipak, nakon desetogodišnje opsade, a po proročanstvu bogova, spaljena i opljačkana zahvaljujući Odisejevom i Ateninom lukavstvu.

''Grci su napravili golemog drvenog konja, smjestili u njegovu unutrašnjost trideset najboljih svojih junaka, dovukli pred vrata Troje, a sa svim brodovljem povukli se van pogleda trojanskih osmatrača, da bi izgledalo kao da su se povukli u Grčku. Trojanci su naivno nasjeli na ovu varku, misleći da je taj konj poklon od bogova, montirali mu kotače i kroz gradska vrata uvukli u Troju. Onda su se prepustili veselju uz gozbu i pijanku. Odjekivale su siringe i frule, ples i pjesma odzvanjahu svuda naokolo''...

Trideset grčkih junaka pred zoru su izašli iz utrobe konja, zatekli Trojance pijane, neispavane i nespremne, te među njima napravili pravi pokolj. Bakljama su dali znak sakrivenoj grčkoj floti, koja je ubrzo pristigla u pomoć, pa su u jednom danu izvojevali pobjedu koju nisu uspjeli u deset godina. Troja je spaljena i opljačkana, skoro svi junaci, zajedno s kraljem Prijamom pobijeni, a žene uzete kao robinje. Plijen je natovaren na brodove i mogli su konačno krenuti prema zavičaju...
Nešto trojanskih junaka i stanovnika, među kojima i napoznatiji Eneja, ipak su preživjeli, pa su danima oplakivali i spaljivali svoje mrtve, a onda morali izbjeći u druge zemlje u potrazi za boljim životom. Eneja je, naprimjer, po vjerovanju starih Rimljana, bio osnivač Rima.
A preostali stanovnici?
Poneki njihov trag pokušat ćemo pronaći poslije višegodišnjih Odisejevih pustolovina nepoznatim morem.

Neki bogovi su se veselili grčkoj pobjedi, drugi tugovali zbog propasti lijepog grada Troje i na sve načine pokušavali što više otežavati povratak pobjednicima u svoju domovinu. Puštali su pred njihove brodove strašne oluje i druge nedaće koje su im stvarale velike neprilike. Mnogi brodovi nikada nisu stigli na Peloponez, mnogi ratnici su izginuli u havarijama i lutanjima morem, pa je tako i Odisej nestao u nepoznatom pravcu...

Grga 15.07.2009 22:56

Odisejeve pustolovine
 
Prikažite listu dokumenata (Broj: 2)
Većina grčkih junaka vratila se kući, osim Odiseja koji je još deset godina lutao nepoznatim morima.
Neću opisivati sve njegove doživljaje već samo one koji su najzanimljiviji baš za moju teoriju, a nikako se nisu uklapali kod širokog kruga čitateljstva i baš tu je bit same Homerove Odiseje...
Sve što je smatrano izmišljotinom i mitom meni se savršeno uklapalo u teoriju. Svejedno, moram ukratko opisati ono što su drugi pisci smatrali važnim:

''Zbog svojih zločina, uključujući ubojstvo tebanskih ratnika dok su spavali, bogovi su osudili Odiseja da izdrži deset godina nevolja prije nego što se vrati kući. No, ostali su Grci počinili teške zločine, primjerice ubojstvo kralja Prijama ili Ajantovo silovanje Kasandre, što je razbjesnilo Atenu jer Kasandra bješe njezina svećenica. Odisej je potom savjetovao Grke da kamenuju Ajanta zbog njegova zločina, ali Grci su odbili, a gnjevna je Atena poslala oluju koja je uništila većinu grčke flote''.

''Odisej je sa svojim ljudima stigao na teritorij Kiklopa te su naišli na veliku pećinu. Ušli su u nju i napravili gozbu jer su pronašli svakojaku hranu. Nisu znali da je pećina dom Kiklopa Polifema, jednookog diva, koji se uskoro vratio. Polifem ih je zatočio u pećini blokirajući izlaz velikim kamenom koji smrtnici nisu mogli pomaknuti. Svakog je dana jeo par muškaraca, ali ubrzo je Odisej smislio kako će pobjeći.

Odisej mu je dao nerazrijeđena vina da ga napije. Kad ga je Polifem pitao kako se zove, Odisej je rekao - Nitko. Da bi mu zahvalio na vinu, Polifem je rekao da će ga posljednjega pojesti. Kad je div pijan zaspao, Odisej i njegovi ljudi pretvorili su bor u veliko koplje, koje su pripremili dok je Polifem vani čuvao svoje stado, i oslijepili ga. Polifem je jecao i zapomagao, a ostali su ga Kiklopi čuli i pitali tko mu je probo oko. On je uzvratio - Nitko. Kiklopi su otišli misleći da je poludio ili je žrtva bogova.

Ujutro je Polifem maknuo kamen s ulaza da bi pustio ovce na ispašu. Budući da je bio slijep, nije mogao vidjeti Odiseja i njegove ljude, ali opipao je vrhove ovaca, da ih slučajno nisu zajahali. Međutim, oni su se privezali ispod ovaca i tako pobjegli i uskočili u svoje brodovlje.

Kad su odmakli, Odisej je viknuo Polifemu svoje ime i pobjedonosno uzviknuo. Gnjevni je Polifem bacio ogromnu stijenu na njih, ali promašio je jer ih nije mogao vidjeti. Potom se pomolio svome ocu Posejdonu, znajući sada Odisejevo ime, da ne dopusti Odiseju da se vrati na rodnu Itaku ili da samo on stigne u stranome brodu, a da mu cijela posada umre''.

''Odisej je došao i u Eoliju, dom Eola, boga vjetra. Eol je bio gostoljubiv prema Odiseju i njegovoj posadi, a Odisej mu je zauzvrat pričao zanimljive priče. Eol mu je također dao vreću ispunjenu vjetrovima koji bi ga odveli kući. Odisejevi su ljudi pomislili da je unutra blago jer je Odisej stalno čuvao vreću ne spavajući. Odlučili su je otvoriti prije nego što su stigli kući, a odmah ih je jaka oluja vratila u Eoliju, a Eol im više nije htio pomoći jer je mislio da su ih bogovi prokleli. Odisej je morao opet krenuti na put iz Eolije na Itaku''.

''Stigli su do Telepila, uporišta Lama, kralja Lestrigonaca. Odisej je poslao dva vojnika i glasnika koji su susreli urođenicu. Pričekali su njezina muža, a kad je stigao, razderao je glasnika, a vojnici su kroz prozore pobjegli na brod. Lestrigonci su bili ljudožderi i napali su Odisejeve ljude stijenama, potopivši sve brodove osim jednog''.

''Stigli su potom na Kirkin otok gdje je Odisej poslao ljude da izvide teritorij. Kirka ih je pozvala na gozbu koja je bila začinjena magičnim napicima, a potom ih je čarobnim štapićem pretvorila u svinje. Samo je Euriloh uspio pobjeći i obavijestiti Odiseja. Odisej je zatim krenuo spasiti svoje ljude, ali presreo ga je Hermes rekavši da će mu dati posebnu biljku koja će spriječiti Kirkinu čaroliju. To je i bilo učinjeno te je Kirku natjerao da njegove suborce pretvori iz svinja opet u ljude.Kirka se zaljubila u Odiseja i nije htjela da ode, ali nakon godinu dana ipak ih je pustila da odu.
Na Kirkinu je otoku Elpenor, najmlađi član Odisejeve posade, umro. Prema jednoj inačici mita pao je s Kirkina krova te ga je pad ubio, a prema drugoj umro je nakon što je otišao s otoka kad ga je otpuhao snažan vjetar te je umro na brodskoj palubi. Posada je, nakon što je umro, vidjela bijelu pticu koja je proletjela te su to shvatili kao da ih njegova duša vodi dalje, a da je njegovu smrt uzrokovala boginja Atena''.

''Odisej je želio razgovarati s Tiresijom te su se uputili do rijeke Aheront u Had gdje su prinijeli žrtve da bi mogli razgovarati s mrtvim dušama. Odiseju su njegova majka, suborac Elpenor i Ahilej dali razne savjete kako da prođe prepreke koje ga čekaju. Odisej je žrtvovao ovna te je krv privukla duhove. Zadržao ih je u zaljevu i zahtijevao da razgovara s Tiresijom koji mu je rekao kako da prođe Helijeva stada i vrtlog Haribdu.
Tiresija je rekao Odiseju da, nakon što se vrati na Itaku, mora prinijeti žrtvu Posejdonu da bi ga umirio. Također mu je rekao da će, ako to učini, umrijeti kao mudar i star čovjek''.

''Nakon putovanja u Had opet se vratio na Kirkin otok, a Kirka ga je upozorila na Sirene koje bi ga mogle uništiti te mu je savjetovala da ili začepi uši ili, ako baš mora čuti njihov pjev, bude privezan za jarbol, tako da ne može slijediti zvuk i tako postati nepovratno izgubljen. Potom su krenuli s Kirkina otoka.Njegovi su ljudi začepili uši voskom, a on im je zapovjedio da ignoriraju njegova zapomaganja. On je sam bio privezan za jarbol - htio je zbog znatiželje čuti pjesmu, a suborcima je rekao da mu je Kirka rekla da je mora čuti. Tako su uspjeli proći pokraj Sirena.
Kirka mu je također bila rekla da će imati izbor - može proći ili prvim putem koji su prošli samo Jazon i Argonauti kojim mogu umrijeti ili svi ili nitko, ali Odisej bira drugi put. Na njemu su bile dvije strašne nemani - Skila i Haribda. Skila je imala šest glava i mogla je pojesti šest ljudi. Odisej je poslušao savjet i plovio blizu Skile koja je pojela šest njegovih ljudi, ali ostale nije dirala. Odisej nije prije toga rekao svojoj posadi što ih čeka da se ne bi uspaničili jer bi onda svi završili u personifikaciji vrtloga - Haribdi. Ovo je pobunilo posadu, ali nastavili su dalje''.

''Odisej je s posadom stigao na otok Trinaciju gdje je Helije držao svoja sveta stada. Tiresija je upozorio Odiseja da ne diraju tu stoku. Odisej nije htio isprva pristati na otok, ali izbila je pobuna u posadi te je nevoljko pristao, ali zapovjedio im je da ne diraju stoku. Posada je ipak odlučila uhvatiti i pojesti životinje. Čuvarice otoka - Lampetija i Fetusa - rekle su svome ocu Heliju što se dogodilo. Helije se požalio Zeusu rekavši da će skriti Sunce ako ih ne izvede pravdi. Zeus je uništio brod munjom i ubio sve ljude osim Odiseja''.

''Odiseja je, nakon brodoloma, more izbacilo na Ogigiju gdje je živjela nimfa Kalipso, Atlantova kći. Bili su ljubavnici sedam godina i nije ga pustila da ode, obećavši mu besmrtnost ako ostane. Odiseja je jako privlačila po noći, ali po danu je plakao za svojim domom i obitelji.Nakon sedam godina, bogovi su odlučili da je vrijeme da ga Kalipso pusti. Zeus je, na Ateninu intervenciju, poslao Hermesa da to kaže nimfi. Odisej je potom otišao na splavi opskrbljenoj s hranom, vodom i vinom''.

''Ubrzo je njegov stari neprijatelj Posejdon poslao oluju koja ga je izbacila na otok Sheriju gdje su živjeli Feačani. Ondje ga je pronašla Nausikaja, kći kralja Alkinoja. Uz malu Ateninu pomoć, stigao je do dvora.Ondje ga je kralj velikodušno primio. Na gozbi je dvorski pjevač pjevao o Trojanskome ratu, a Odisej je zaplakao. A potom je kralju ispričao tko je i sve o svojim doživljajima. Nakon toga, Feačani su mu ponudili da ga brodovima odvedu na Itaku. Bez obzira na Posejdona koji je htio spriječiti Odisejev povratak, Zeus ga je uvjerio da to ne učini te je okrenuo brod i poslao Odiseja kući''.

''Na Itaki, Odisejeva je žena Penelopa odbijala mnoštvo prosaca. Odisejev je sin Telemah odrastao, njegov je otac Laert bio shrvan, ali njegova je majka Antikleja umrla od tuge. Odiseja je, pri dolasku, Atena pretvorila u prosjaka, da bi se mogao osvetiti proscima. Odisej je, pod imenom Eperit, stigao do svoga doma, gdje ga je njegov vjerni pas Argo prepoznao i mahao repom, ali Odisej je morao biti ravnodušan da ga se ne bi otkrilo, a pas je umro od tuge. Odiseja je potom dočekao njegov čuvar svinja, Eumej, koji ga nije prepoznao, ali ugostio ga je i lijepo se odnosio prema njemu te se pokazalo da mu je još uvijek vjeran. Došao je na dvor rekavši da ima vijesti o Odiseju za Penelopu. Dok mu je prala noge, prva ga je prepoznala njegova stara dadilja Eurikleja po ožiljku, ali on joj je zapovjedio da šuti. Odisej je također doznao da mu je Penelopa cijelo vrijeme vjerna (što se za njega i ne bi moglo reći). Naime, ona je rekla da će se udati kad završi s tkanjem pogrebne tkanine, ali svake ju je noći, nakon što bi je istkala, ponovno rasparala. Na posljetku ju je jedna od sluškinja izdala proscima koji su potom zahtijevali da si izabere muža. Prosci su potom jeli, pili i pustošili Odisejev imetak. Prerušeni je Odisej rekao Penelopi da je vidio Odiseja i da je on rekao da Penelopinu ruku može dobiti onaj tko odapne stijelu preko dvanaest držaka sjekira. Naime, to je išlo u Odisejevu korist, jer samo on mogao je upravljati vlastitim lukom. Penelopa je potom proglasila što je Odisej rekao. Prosci su pokušali, ali nijedan nije uspio. Potom je Odisej uzeo luk u ruke i uspio. Atena ga je raskrinkala, a on je uz njezinu te Telemahovu i Eumejevu pomoć ubio sve prosce, osim Medona i Femija. Medon je bio pristojan prema Penelopi, a Femije je bio mjesni pjevač koji je bio prisiljen pomoći proscima. Penelopa još uvijek nije bila sigurna je li to njezin muž te ga je podvrgla iskušenju. Pred njim je rekla sluškinji da napravi Odisejev krevet i da ga makne iz spavaonice. Odisej je bio začuđen jer je znao da je krevet sagrađen iz debla maslinova drveta koje je ujedno bilo i temelj cijele kuće - krevet se stoga nije mogao pomaknuti. To joj je rekao, a budući da je to samo njih dvoje znalo, Penelopa mu se bacila u zagrljaj. Na posljetku Odisej sreće svoga oca Laerta, a Atena je smirila zaraćene strane - obitelji prosaca koje su se htjele osvetiti. Ovdje Homerova Odiseja završava, ali Odisej bi trebao napraviti još jedno putovanje, prema Tiresijinim riječima, da bi mogao živjeti sretno i umrijeti mudar u dubokoj starosti''...

Eto, tu je ukratko opisano Odisejevo desetogodišnje lutanje nepoznatim krajevima, ali gledano očima nekih drugih pisaca. Ovaj dio moga pisanja Odiseje najprostije bi se moglo nazvati onim poznatim kompjutorskim riječima ''copy– paste'', ili u prijevodu ''kopirati'' (na drugo mjesto) i ''zalijepiti''...
Ali...
Nije sve bilo baš tako prosto i jednostavno. Homer opet u detalje opisuje neke neobične događaje koji se očigledno nisu uklapali u današnju naprednu tehnologiju, pa su zbog misterioznog pisanja namjerno preskočeni.
Znate onu poznatu znanstvenu izjavu:
''Pronađeni su arheološki nalazi - na mjestu gdje nikako ne bi smjeli biti''...

ODISEJ KOD NIMFE KALIPSO

Grci, koji su preživjeli, što rat pod Trojom, što oluje na moru, sretno se vratiše kući, svi osim Odiseja, koji je kojekud lutao gonjen nekom neobičnom sudbinom. Poslije nekoliko pustolovnih doživljaja, Odiseja je, nakon jednog brodoloma, more izbacilo na Ogigiju, gdje je živjela nimfa Kalipso, Atlantova kći. Bili su ljubavnici sedam godina i nije ga pustila da ode, obećavši mu besmrtnost ako ostane. Odiseja je jako privlačila po noći, ali po danu je plakao za svojim domom i obitelji. Nije pristao na ovu ideju jer je i dalje bio ''vjeran'' svojoj ženi Penelopi, stoga je vijeće bogova, nakon sedam godina, odlučilo da se Odisej mora osloboditi okova kneginje Kalipso...

''Hermo, glasnik bogova, poslan je na Ogigiju kako bi lijepoj nimfi objavio neopozivu odluku Zeusovu da je stradalniku dosuđen povratak u domovinu. Atena sama sveže pod noge zlatne ambrozijske sandale, u kojima je mogla letjeti preko vode i kopna, uze u ruke golemo koplje s čvrstim oštrim šiljkom od mjedi, kojim je poneke junake u boju svladala, vine se naglo s kamene glavice Olimpske gore i začas stigne do otoka Itake na zapadnoj obali Grčke, pred palaču kneza Odiseja''...

U oči odmah upada ''kamena glavica'' planine Olimp. Kakva je to kamena glavica na presniježnoj planini Olimp? To može biti samo nešto iznad brda...
Ili..
Atenine sandale kojima je mogla letjeti kopnom i morem. Ako vam nije jasno možda pomogne jedan detalj freske manastira Studenica u Srbiji, gdje se iznad, na križ razapetog Isusa, vide osobe u nekakvim letećim ''balonima''.

Proširujem temu i pomalo se gubim u dokumentima, stoga, vratimo se knezu s Itake i njegovim lutanjima. Po jednoj legendi otok Ogigija bio je otok Mljet u Jadranu i na ovom otoku Odisej je izdržavao sedmogodišnji ''zatvor'', blažen među ženama, jer je nimfa Kalipso imala i svoje sluškinje.
U potpunosti se slažem s ovom pretpostavkom.

Sustava mljetskih slanih jezera što predstavljaju jedinstveni geološki i oceanografski fenomen u kršu, značajan u svjetskim razmjerima. Ova dva jedinstvena morska jezera, bila su prvotno, oko 10.000 godina, slatkovodna, negdje sve do početka kršćanske ere.
Veliko jezero (zapravo, zaljev koji je kod Solina povezan s otvorenim morem) nastalo je potapanjem kraškog polja. Veliko jezero ima površinu od 1,45 km2, najveća mu je dužina 2,5 km, a širina 1 km. Najveća dubina Velikog jezera iznosi 46 metara. Veliko se jezero spaja s otvorenim morem dugim i širokim kanalom, na mjestu koje se zove Veliki most, a od tog se mjesta širi u Solinski kanal i zatim se spaja s otvorenim morem. Veliki je most prije 1960. godine bio plitkiji i uži nego danas, što je rezultiralo stvaranjem jake morske struje, koja se mjenjala svakih šest sat. Za vrijeme plime ili oseke struje je ili ulazila ili izlazila iz jezera. Na tom su mjestu benediktinci izgradili mlin, kojeg je pokretala struja, i služio je za proizvodnju soli (mjesto Soline, u neposrednoj blizini, po tome je dobilo ime). Veliki je most srušen 1958. godina kako bi predsjednik SFRJ Josip Broz Tito mogao ući u jezero sa svojom jahtom. Malo jezero se nalazi na sjeverozapadnom dijelu velikog jezera i sa njime je spojen kanalom dugim 30 metara i dubokim do 0,5 metara, kroz koji također ovisno o plimi i oseki, teče jaka morska struja. Kanal se nalazi na mjestu koje se zove Mali most. Površina jezera iznosi 0,25 km2, a najveća mu je dubina 29 metara. More se u Malom jezeru slabo izmjenjuje pa ono ima svojstvo lagune.U 3. stoljeću rimljani su sagradili ljetnikovac u zaljevu, koji je bio potpuno zaštićen od udara bilo kojih vjetrova, ali su za odabir lokacije za gradnju palače bili presudni blizina i izvor pitke vode, koji još uvijek postoji u mjestu.
U južnom dijelu Velikog jezera nalazi se maleni otočić Sveta Marija veličina 120 m x 200 m. Na njemu su pronađeni ostaci rimske građevine, ali je daleko najpoznatiji po benediktinskom samostanu koji su na otok došli u 12. stoljeću.
Još nešto zanimljivo vidi se na ovom otočiću...
Dva potopljena mosta... Po mome mišljenju, na njih treba obratiti posebnu pažnju.
Kako je otok Mljet kraško područje, na njemu se nalazi i velik broj raznih kraških pojava. Tako je na otoku pronađeno nekoliko špilja, npr. špilja Morica dužine oko 200 i Ostaševica oko 150 metara. Specifičnost otoka su potopljene pećine, koje narod naziva rikavice. Snažnim udarima morskih valova, voda u obliku velikih mlazova izbija kroz mnoge pukotine, stvarajući pri tom zvukove poput neke rike, po čemu su dobile i ime. Ulaz u te podvodne otvore i šupljine moguć je samo za mirna vremena i ronilačkom opremom.
Najvžniji podatak su mi - ove špilje. O njima će biti posebna priča...

Grga 19.07.2009 20:52

Ogigija
 
Prikažite listu dokumenata (Broj: 5)
Idemo prvo spustiti visinu mora stotinjak metara niže, po mojoj slobodnoj i slučajnoj zamisli. Ako baš želite pravu istinu, nivo vode morao bi biti kao za vrijeme trojanskih ratova, a baš tako pretpostavljaju znanstvenici dokazima da je Otok Mljet kopnom bio spojen s mjestom Soline, što mislim da baš i nije prava istina. Homer kaže da je Ogigija bio jako nepristupačan otok... Ne kopno već otok, ali prekrasnog izgleda, prepun raznovrsnih, obilnih i slatkih plodova, naravno, zbog nepresušnih izvora slatke vode. Na njemu se moglo godinama jako lijepo živjeti.
Danas otok Ogigija, odnosno Mljet, izgleda sasvim drugačije i jasno se vidi da je pretrpio dvije dvije katastrofalne promjene. Ova pretpostavka treba više vremena i prostora da bi se logično objasnila, a tako je vidljiva i jednostavna. Komplicirano je kad kažem da je nivo vode Jadranskog Mora za možda dvadesetak metara bio viši od današnjeg, a za vrijeme Odisejevog boravka na Ogigiji bio niži za možda i više od sto metara.
Ha, šta kažete?!
Naravno, blesava ideja... Ili možda baš i nije ako se zna da more godišnje poraste oko tri milimetra, naravno, zahvaljujući naplavinama koje sa kopna dolaze na morsko dno u cijelom svijetu. Neću se upuštati u detaljnu analizu kako erozija čvrstoga materijala utječe na mora i oceane, ipak moram pripomenuti da je, naprimjer, Venecija prilično ugrožena, dio Aleksandrije u Egiptu, sa ostacima Kleopatrinih odaja desetak su metara ispod vode, stare rimske građevine na Jadranu poplavljene su i do nekoliko metara, i tako dalje, i tako dalje...
Ako nekome nije jasno može se ispričati i malo slikovitije. Recimo, ako litru vode iz boce četvrtastog oblika ulijemo u bocu od jedne litre okrugloga oblika bit će jednako pune, Sasvim logično, ali ako litru vode izlijemo na površini od par metara, hm, neće se ni primjetiti...
Isti slučaj je i u prirodi. Niži nivo vode u moru brže se popunjava od visokog. Tri milimetra godišnje, 100 godina 300 mm, 1000 godina najmanje 3 metra, što bi za vrijeme rimskog kraljevstva moglo biti niže i više od 10 metara...
Za vrijeme trojanskih ratova (a nije baš sa sigurnošću definirana godina ovih događaja) zbog čega voda nije mogla biti niža čak i više od 100 metara?
Evo nekoliko fotografija pa da vidim kako vam rade moždane vijuge...

Mljet sa svojim jezerima danas, kanalom spojen s morem (slika 1).

Mljet nekada, kao Ogigija s jezerima slatke vode, odvojen čvrstim kopnom od slane morske vode (slika 2).

Razina vode bila je otprilike ove visine što sa velikom sigurnošću mogu garantirati na temelju dokaznoga materijala današnje moderne nauke..

Otoćić Sveta Marija na Mljetu danas... i nekada na Ogigiji (slika 3 i 4)

Mislim da je Odisej na Ogigiji mogao dobro uživati u društvu lijepe nimfe Kalipo i njezinih sluškinja. Ne smijemo zaboraviti da je voda u jezerima bila slatka i pitka i da su plodovi na voćkama bili raskošni.
Otok Sveta Marija gledan iz drugog ugla u pretpostavci vremena Odisejevog zatočeništva na Ogigiji (slika 5).

Grga 19.07.2009 20:58

Ispravak
 
Prikažite listu dokumenata (Broj: 1)
Slika 4 trebala je biti ovakva. Ebiga i ljudi griješe, a da ne bi ja...

Grga 23.07.2009 22:58

PeĆine
 
Prikažite listu dokumenata (Broj: 4)
Kako li su tek ova jezera i špilje veličanstveno izgledali dok je slatka voda bila možda desetak, a morska, slana, nekoliko desetaka metara niže? To bi mogli znati jedino Odisej i njegova ljubavnica Kalipso. Možda su čak u nekoj od ovih špilji provodili besane noći u ljubavnom zagrljaju. Morate priznati da bi i danas ovakva pustolovina bila atraktivna...

Dvije jako zanimljive uvale na otoku Mljetu (slika 3 i 4) i špilje (slika 1 i 2)
Ove uvale, s vidljivim problemom oko visine vode, zagonetka su na Jadranu, u Sredozemlju, pa skoro i u cijelom svijetu. Žute linije pokazuju današnju visinu vode, a crvene...
Bez imalo sumnje voda je morala biti dvadesetak metara viša od današnje.
Viša, dobro ste pročitali...
Nivo morske vode bio je viši što se očito vidi po ogoljelim stijenama bez vegetacije. Pošto vegetacija ubrzano osvaja prostor, a kako su stijene ovih uvala čiste, dogodila se neka velika kataklizma koja je tako naglo snizila nivo vode. Nije to bilo tako davno, možda par tisuća godina prije Krista. Naučni dokazi opet uvjeravaju da je za vrijeme vladavine zadnje egipatske kraljice Kleopatre voda bila desetak metara niža nego što je danas.

Grga 24.07.2009 21:58

Kleopatra
 
Prikažite listu dokumenata (Broj: 6)
Nedavno je na dubini od desetak metara otkriven i istražen potopljeni dio Aleksandrije. U ovim hramovima živjela je zadnja egipatska kraljica Kleopatra, potomak loze Ptolomejevića. Ptolomej je, za čitatelje koji nisu znali ovaj podatak, bio general Aleksandra Makedonskog. Aleksandrov otac Filip rodom je od obitelji Karanović. Aleksandar je u svojim ratnim pohodima uvijek nosio Ilijadu. Umro je s ovom knjigom u rukama. Zanimljivo!? Zašto mu je toliko bila važna ova knjiga!? Možda Skadar krije odgovor na neka pitanja...

Po ovoj logici, ako su se trojanski ratovi vodili između 3.000 i 2.000 godine prije Krista, onda smo dobili neriješiv misterij nad misterijima, ali samo na prvi pogled. Vidjet ćete da je objašnjenje vrlo jednostavno, a da još malo zakompliciramo prirodne fenomene pogledajte fotografije snimljene na različitim lokacijama po svijetskim morima i oceanima ...

Karibi – otočje blizu Floride u Americi (sl.1i2)

Malta – otočna državica nedaleko Sicilije, a strelicom je označen jedan penjač po stijenama, tek toliko da usporedimo razliku u visini morske vode (sl. 5i6)

Klifovi Moher u Irskoj (sl.3i4)

Na Mljetu vidimo dva, a na Karibima, Malti i Irskoj tri nivoa morske vode. Ova područja odabrao sam među stotinama sličnih u cijelom svijetu, sasvim slučajno, jer mi najviše odgovara panorama za objašnjenje ove zagonetke. Ima još nešto zanimljivo što se jako lijepo uočava. Gornji nivo (označen crvenom bojom) trajao je duži period, što se dobro vidi po oštećenju kopna. Drugi (žuta boja) nivo vode očito nije dugo trajao, jer je erozija kopna, odnosno, vodom podlokana stijena vrlo plitka, dok je treći, današnji, (roza boja) najoštećeniji, što upućuje na činjenicu da je najduže trajao. Po nekakvoj logici, ako je za vrijeme starog Rima, prije 2.ooo godina, nivo vode bio još desetak metara niži od današnjeg nije teško zaključiti da su se dvije katastrofalne promjene na Zemlji dogodile ne baš tako davno, kako to uvjerava znanost. Nešto ne štima kod proračuna starosti Zemlje, ljudi na Zemlji, fosilnih ostataka, nestanka dinosaura, mamuta... i da ne nabrajam dalje, uglavnom , mislim da metoda ispitivanja ugljikom c4 nije ni približno vjerodostojna. Izgleda da su Heziodovi opisi naraštaja ljudskod roda najbliži istini, a pomalo se podudaraju i sa pisanjem knjige nad knjigama – Biblijom.

Ostavimo Odiseja još neko vrijeme na Ogigiji sa nimfom Kalipso da probamo riješiti misterij nivoa morske vode.

tragac78 30.07.2009 11:45

Pogledajte link :http://www.blic.rs/reportaza.php?id=103320
Izgleda da podržava tvoju teoriju o troji na tlu ili u blizini Albanije.


Vrijeme je po ZEV +2. sada je 02:50 sati.

Powered by vBulletin® Verzija 3.8.4
Copyright ©2000 - 2018, Jelsoft Enterprises Ltd.
Powered by vBCMS® 2.7.1 ©2002 - 2018 vbdesigns.de
Vlasnik foruma nije zadužen za zaštitu ovdje unesenih tekstova, slika ili dokumenata.Za sve unesene tekstove, slike i dokumenta odgovaraju sami autori priloga!!! Ako slučajno dođe do kršenja tuđih autorskih i drugih prava, odgovoran je sam autor unesenog priloga, tako da se sam vlasnik foruma oslobađa bilo kakve odgovornosti!!!