Ajde Grga zašilji plajbu i nastavi dalje s ovim crtarijama. :) :26:

Genij se nenasljeđuje, ne može se kupiti, niti se može steći školovanjem.
http://www.znanje.org/i/i26/06iv08/0...1/galerija.htm
U čemu je onda štos ? Ovaj prilog se dobro uklapa u Grgine očenaše koje mrmlja u sebi, tako da ga rijetki mogu razumjeti. :) :26:

Gdje smo bili
 

Ima još nekoliko ovakvih fenomena kao što je vidljivo na Maču Pikču,koje se mogu povezati s obratnicama, ali uglavnom, sve zagonetne rukotvorine na Zemlji građene su da bi se posjećivale i gledale isključivo dolaskom odozgora, iz zraka. Samo iz toga razloga nema nikakve ceste za vozila na kotače, jer takvih vozila za putovanja nije niti bilo. Ljudi se u to vrijeme cestom nisu ni koristili. Putovali su zrakom i letjeli su - tamo gdje su trebali poći...
A gdje su stanovali?
Kategorički tvrdim – na Marsu i Faetonu, dok su na Zemlju dolazili kao istraživači, znanstvenici, moguće i kao robijaši, prognanici, ili pak kao obični turisti...
U minimalnoj količini koristili su se materijali koji bi mogli onečistiti okoliš. Uglavnom se rabio kamen i drvo, jer na galijama nema, niti je smjelo biti metalnih dijelova. Nema metala ni u Keopsovoj piramidi, osim u nedavno otkrivenim prolazima iz unutrašnjosti prema van.
Arheolozi su u uski prolaz poslali maloga robota s kamerom, koji je pronašao – prepreku. Izbušili su je i opet naišli na još jednu sličnu pregradu. Iz pregrađenih prepreka izviruju po dvije metalne ''kuke'', nešto slično kvakama na ulaznim vratima kuće. Postavlja se pitanje odkuda sada najednom metal, a malo prije sam uvjeravao u suprotno. Mislim da su to one minimalne količine već pomenutoga ''zabranjenoga'' materijala. Pretpostavljam da su metalni dijelovi služili kao antene za komunikaciju s vanjskim svijetom.

Znam da je napisano smiono, nevjerojatno i blesavo, ali tko ne želi dalje čitati neka odmah odustane...

HUTOVO BLATO

Stručni tim bosanskih i hrvatskih arheologa uzbunio je Evropu objavivši vijesti da su na granicama Parka prirode Hutovo Blato u zapadnoj Hercegovini otkrili pravu senzaciju - ilirske brodove stare 2200 godina.
Na lokalitetu Desilo, u općini Čapljina, osam metara ispod površine vode pronađeni su ostaci dva ilirska broda, prvi ikada pronađeni, i to ne samo na području BiH nego uopće. Arheolozi su na jezerskom dnu pronašli pravo arheološko bogatstvo. Dva broda dugačka 15-ak metara jedini su dosad pronađeni brodovi Ilira s teretom od tridesetak amfora. O ovakvim brodovima do sada se znalo samo iz grčkih i rimskih izvora. Konstrukcijom su gotovo jednaki lađama koje i danas plove Neretvom. Karakteristika koja dodatno otežava njihovo istraživanje jest što su građeni bez ijednog čavlića. Materijal je isključivo drvo. U vodi su pronađeni i ostaci drvenog predmeta za koji se pretpostavlja da je monoksil, karakteristični izdubljeni ilirski čamac. Ovakva gradnja, isključivo od drva, sa drvenim klinovima i kožom karakteristika je Liburnijske gradnje. Također je, po prvi put iz vode izvađeno rimsko željezno koplje sa sačuvanom drvenom drškom, a na obali jezera pronađeno je i sedam grobova za koje se pretpostavlja da su još stariji od brodova, odnosno, da su iz bronzanoga ili željeznog doba.

Grobovi još nisu otvoreni, a u njima bi mogli biti pokopani domaći stanovnici koje je na njihovim ognjištima pobio i porobio Herkul za vrijeme trojanskoga rata...
Možda je i Odisej bio u ovome kraju...
Jason i njegovi Argonauti mogli su navratiti u vode Hutova blata...

Otkriveni su i ostaci jedne rimske vile...
Pa naravno svatko je želio živjeti na lijepome mjestu, zar ne!?
Ovo bi već mogla biti galija iz ilirskoga vremena, pokretana snagom vjetra i rukama veslača. Ovakav jarbol dovoljne je veličine da povoljan vjetar pokrene galiju oko tri čvora na sat, naravno, uz pomoć dvanaest pari veslača. Veća galija, veća jedra, više veslača - vremenski se taman uklapa u putovanje od oko 430 kilometara, upravo koliko je trojanskoj floti bilo potrbno da bi stigla do Peloponeza, što uvjerljivo i detaljno opisuje Homer u Ilijadi. Pronađene galije u Hutovu Blatu dio su nečije flote iz vremena poslije prve velike kataklizme na Zemlji, kada je nivo vode u Jadranskome Moru bio viši za dvadesetak metara.

Putovanje Argonauta...
 

Iz vremena kada su plovili Argonauti najvjerojatnije potječu pronađene galije u vodama Hutova blata, ada li postoje bilo kakvi tragovi prvoga broda kojega spominju priče iz klasične starine, nemam pojma, osim što sam siguran da je sačuvano trajno sjećanje za izgradnju budućih brodova...

''Prema mitu... to je bio prvi brod, koji je uopće sagrađen. Izgrađen je od drveta koje ne trune u moru, imao je pedeset vesala, bio je tako lagan da su ga junaci mogli nositi na ramenima dvanaest dana hoda. Sama je božica Atena nadzirala njegovu gradnju. U pramac broda ugradila je gredu svetog hrasta iz proročišta Dodone, koja je mogla govoriti i proricati''.

Donji (odvojeni) dio teksta s fotografijama već je postavljen na forumu...
---------------------------------------------------------------------------------------------
... Sačuvano je i sjećanje na stari trgovački put, koji je išao kroz učće rijeke Istar (današnji Dunav) i povezivao europsko zaleđe s morem, a taj put izbijao je - na Jadransko More. Iz Dunava su kroz njegovo južno ušće, koje se baš u to vrijeme zvalo Istar (po nekim podacima Hister, Ister i Istra) isplovili u Jadransko More i došli do otočja Apsirtida...

... U knjizi “Iliri” Aleksandra Stipčevića opisuje se poznati mit o Argonautima, prema kojem su Jazon i njegovi moreplovci, Argonauti, nakon što su se u Kalkidi, negdje na obroncima planine Kavkaz, domogli zlatnog runa, svojim brodom Argom uplovili u Dunav, da bi njime izbili na sjever Jadranskog Mora. Nikakav problem nije bio iz Crnoga Mora doploviti do južnoga ušća rijeke Dunav u Bugarskoj, njegovim tokom stići do Save, pa Une, do Planinskoga zaljeva, prenijeti lagani čamac preko južnoga (najnižega) dijela planine Ličke Plješevice, doći do rijeke Zrmanje, ući u Jadransko More, te nizvodno - vratiti se kući...

U to vrijeme drugačija je bila konfiguracija cijeloga ovoga područja. Crno More bilo je prošireno skoro do Simplegada, odnosno Đerdapske Klisure. Tu je bilo južno ušće rijeke Istar (Istre, ili Dunava). Zašto bi inače u sjećanju ostalo ''južno'' ušće, ako nije bilo još neko drugačije ušće? Eto naprimjer, danas bi u Rumunjskoj moglo biti ''istočno'' ušće Dunava''...

... Kada je Jason sa svojim Argonautima stigao na obale Liburnije, opazio je da mu se brodovlje Kolhiđana ispriječilo na moru. Bilo je nemoguće ploviti dalje. Jason je odlučio prevarom riješiti ovu zapreku. Nagovorio je Medeju da pozove svoga brata Apsirta na pregovore o pomirbi. Kada je Apsirt došao na Jasonov brod, Argonauti su ga iznenada napali. Nastala je žestoka borba u kojoj je vrlo brzo Apsirt savladan i ubijen. Kolhiđani, ostavši bez vođe, nisu se više htjeli vratiti u domovinu.
Jasno je napisano da su Argonauti dobro poznavali zemlju i njezine stanovnike tamo gdje je ''južno ušće'' rijeke Histar. Još jasnije je kako Kolhiđani nisu Argonaute proganjali već sačekali na moru i napali ih kada su isplovili iz Planinskoga zaljeva. Izgubili su bitku – i ostali u ovim krajevima...
-----------------------------------------------------------------------------------------------------
Pogledajmo još jednom rijeke Kupu i Zrmanju. Jasno se vidi dio kanjona udubljen današnjim tokom njihovih voda čiji je nivo znatno niži i nikako nije mogao utjecati na eroziju tla kao nekada. Količina vode je premala da bi značajnije ugrozila ostatak stijena na obali.
Samo ovakva visine vode u potpunosti odgovara zapisima kako je postojala vodena veza Jadranskoga i Crnoga mora. Argonauti su samo na ovakav način mogli doći do Kvarnera i...

... iskrcati se na otoku Cresu i tu osnovati grad, koji je po ubijenom vođi nazvan Apsirtos, kasnije Obsoros, a danas se zove Osor. Tako se zove i brdo na Lošinju. Znači, otoci Cres i Lošinj nazivali su se nekada Apsirtidi.
Druga grupa Kolhiđana stigla je do kranje točke Istarskog poluotoka i utemeljila na tom mjestu grad Pollai, današnju Pulu. Argonauti su se u međuvremenu raspršili duž istarske obale i osnovaše više gradova među kojima Koper i Umag. S vremenom su potomci Argonauta zanemarili svoje porijeklo, ali su ipak sačuvali uspomenu prenošenu sa koljena na koljeno - o velikoj rijeci Hister - kojom su njihovi preci došli u novu domovinu. Zato su sebe nazivali Histrima, a nova je domovina dobila ime Istra - ime sačuvano i do današnjih dana...
Na prvome ikada sagrađenome brodu plovili su Argonauti i samo na ovaj način mogli su se vratiti kući. Nisam astronom niti geolog pa da vremenski proračunam kada su se dogodile već toliko puta pomenute kataklizme, stoga ovaj problem ostavljam stručnjacima, a ja ''uništavam'' Faeton u nekakvom realnijem vremenskom periodu, promatrajući pejzaž i eroziju tla na raznim mjestima u svijetu.
Njemački znanstvenici utvrdili su de se prije dvanaest i nešto tisuća godina na Zemlji dogodila velika kataklizma, koja je trajala oko godinu dana, uz naglu promjenu klime i zahlađenjem. Evropu je pogodilo ''ledeno doba''. Nisu baš sigurni što je uzrok ovoj katastrofi, uglavnom, ona se dogodila i drastično promijenila pejzaž na našem planetu.
Neki drugi znanstvenici uvjeravaju da se prije šezdesetak milijuna godina na Zemlji također dogodila velika katastrofa u kojoj su nestali dinosauri. Pretpostavljaju, što je u svijetu i prihvaćeno kao najbolja istina, kako nas je pogodio asteroid promjera oko kilometra, a prašina od njegova udara zaklonila je Sunce i opet uzrokovala ''ledeno doba''.
Možda bi i ja osobno povjerovao u ovu istinu da su nestale sve životinje, poput mamuta, slonova, žirafa, kitova, riba, mrava... i ljudske rase...
Ali nisu.
Ovi drugi su preživjeli i nastavili ''evoluciju'' - onakvu kakvu je zamislio Charles Darwin. Pisci Biblije su realniji u sjećanju i kažu da je Bog stvorio Zemlju, te sve životinjske vrste zajedno s ljudskom rasom, vremenski znatno kasnije od nestanka dinosaura. Usput Biblija te iste dinosaure, kao i zmajeve, spominje na nekoliko mjesta u svojim spisama, što potvrđuje i arheologija.

Ja ću putem opisa u Svetom Pismu i po sjećanju staroga pjesnika Hezioda.

Prva kataklizma
 

Sve planete i sva živa bića su onakva kava ih je Bog stvorio, pa je stoga i Sunčev sistem izgledao drugačije. Planet Faeton bio je na svome mjestu. Obratnice svih planeta bile su drugačije. Zemljina sigurno nije bila na dvadeset tri i pol stupnja već na možda trideset tri (po osobnom i slučajnom izboru), iako stručnjacima za astronomiju ne bi bilo teško proračunati pravi nagib zemaljske osi. Ljudi su živjeli na Faetonu i Marsu, a na Zemlju su dolazili kao znanstvenici ili turisti, vozakajući se u ''letećim'' prijevoznim sredstvima. Zato na Zemlji nema niti jedne ceste što povezuje čuda ondašnje (i današnje) arhitekture. Ponašali smo se po Božjim zakonima dok nismo katastrofalno pogriješili. Razorili smo jedan cijeli planet. Golema eksplozija uzdrmala je cijeli Sunčev sistem. Faeton je uništen, Mars toliko oštećen da je na njemu bilo vrlo teško živjeti, a na Zemlji se dogodila prva kataklizma - prije nekih 12.000 godina, kako kažu njemački stručnjaci.
Po mome slobodnome razmišljanju, a promatrajući pejzaž npr. velikoga kanjona rijeke Colorado, ova katastrofa dogodila se puno kasnije, možda prije 6.000 godina. Posljedice su i danas dobro vidljive...
Od Faetona je nastao pojas asteroida, ali neki su se raspršili i malo šire, recimo, prema Saturnu, Marsu, Zemlji...
Na Marsu i našem Mjesecu ožiljci su jako dobro vidljivi.
Na Zemlji su ubrzo nastale velike promjene. Dio kopna, kojim je Italija bila spojena s Albanijom, jednostavno se odvalio i formirao današnju Siciliju. Velika je vjerojatnost da su se slične erozije događale na svima kontinentima, ali meni je bitan samo ovaj dio oko koga se vrti teorija o Troji. Otvorila su se Otranska vrata.
Sjetimo se magnetnih efekata pa onda usporedimo sa Sunčevim Sustavom. Obratnica nije više na (pretpostavljenih) trideset tri i pol, već pet-šest stupnjeva viša od današnje... Možda otprilike dvadeset osam - što prepuštam astronomima da proračunaju...
Obratnica bi umjesto 33 i pol mogla biti, naprimjer, 28 stupnjeva...
Golemi plimni val iz Sredozemlja potopio je područje Jadranskoga bazena - i ovdje počinje odmotavanje enigme o dvije visine vode u Jadranskom Moru, a recimo, na obalama Sredozemlja tri nivoa. Cijeli Jadran istoga je pejzaža kao na Mljetu, a ja sam ovaj otok odabrao zbog dokaznoga materijala na pejzažu i što je na njemu (kod nimfe Kalipso) sedam godina bio zatočen Odisej.
U Jadranu nije bila slana morska voda već slatka - iz rijeke Po i njezinih pritoka, koji su se ulijevali u jezero, možda i nekoliko stotina metara nižega nivoa nego što je danas. Zbog toga u špiljama jadranskoga podmorja postoje stalagmiti i stalaktiti. Otok Hvar, naprimjer, bio je spojen s kopnom, u špilju Gromaču ljudi su išli po slatku vodu, dinosauri su ostavljali svoje tragove u mulju rijeke Po kod Pule, a kada je eksplodirao Faeton Zemlja se doslovno zatresla. Sunčeva obratnica se skratila i više se nije mogao do kraja otopiti led na Sjevernom polu i Grenlandu. Snizio se nivo vode, kao za primjer na Malti, razvalila su se Otranska vrata, pa je golemi plimni val poplavio cijelo područje Jadranskoga bazena i rijeke Po s pritocima. Rijeka Zrmanja bila je plovna do Kvarnerskoga zaljeva i to je razlog dva nivoa vode u prvoj globalnoj kataklizmi. Zbog toga je u Jadranu voda postala visoka, a u drugim morima i oceanima za pedesetak metara niža. Produbio se veliki kanjon na rijeci Colorado. Razvaljene su Herkulove stube na Gibraltaru. U Egejskom Moru, kako pokazuju stare karte, promijenio se broj i konfiguracija pejzaža mnogih otoka...

Mozgaš li ga i mozgaš, za svaku pohvalu.
Dosta vode drži ova tvoja hipoteza. Što se tiče datacije velikog pičvajza, Njemci su bliže istini, i to samo onda ako je vrijeme linearno stanje, a mnogo toga govori da nije tako. :totlach: Na prvi pogled i Biblija također lupeta smještavajući određene događaje u skroz pogrešno vrijeme, jasno s naše točke gledišta. Na sreću još je uvijek za nas vrijeme i prostor velika zagonetka. :) :26:

Druga kataklizma
 

Da se malo prisjetimo...
Za vrijeme svih planeta drugačije su bile i obratnice što se jasno vidi u mnogim dijelovima svijeta. U Njemačkoj je vladala tropska klima, pustinja Sahara bila je plodna zemlja bez pijeska, Arizona i njezina pustinja smrti bila je pod vodom, dobar dio Azije i Evrope bili su pod vodom, imali smo Panonsko More, piramide u Visokom bile su poplavljene, a na Sfingi ispred egipatskih piramida jasno se vide tragovi erozije vodene mase...
Megalitno kamenje Stonegenge u Britaniji ograđeno je zemljanim nasipom i s rijekom Abor spojeno kanalom dugim oko jedne i pol milje. Kada je rastao nivo vode na sjevernoj polutki Zemlje ovaj megalitni kompleks polako se popunjavao vodom što mora izgledati prilično spektakularno, ali samo ako se promatra odozgora, iz neke letjelice...
Opet napominjem da niti na jednom od navedenih područja nema traga bilo kakve kopnene ceste, što upućuje na zaključak da nisu niti korištene. Do ovih građevina dolazilo se isključivo odozgora - s neba...
Mislim da u vrijeme postojanja svih planeta Jasona i Argonauta još nije bilo. Oni su plovili tek poslije prve opće kataklizme, kada je nivo Crnog i Jadranskog Mora bio znatno viši od današnjega – i to ja ta enigma u različitim visinama vode Jadrana i Sredozemlja, te ostatka svijeta.

Na motivu pejzaža Sredozemlja u talijanskoj pokrajini Calabriji lijepo se vide tri nivoa visine vode. Nisam mogao odoljeti, a da ne pokažem ovu sliku te usporedim s Dubrovnikom i njegovom plažom na kojoj se vidi samo dva nivoa vode, ne računajući razliku plime i oseke. Još jednom razmislite kako se dogodio ovakav misterij. Nije logično...

Grga uz svo uvažavanje daj molim te kreni iz početka ništa mi nije jasno

on je covek davno krenuo iz pocetka...tvoje je dapocnes da cistas od nastanka il da zaobidjes temu....

Rasplet
 

Pretpostavljam da je Faeton eksplodirao ljudskom pogreškom i formirao asteroidni pojas između Marsa i Jupitera. Dobar dio materijala raspadnutoga planeta iskočio je iz pojasa i raspršio se našom galaksijom. Većinu velikih meteorita (ili asteroida) pokupili su preostali planeti. Jupiter najmanje četrnaest, Saturn više od dvadeset, Uran pet, po dva komada zarobio je Mars i Neptun, a Pluton i Zemlja po jedan. Asteroidi su postali sateliti ovih planeta. Zovemo ih i mjesecima. Zemljin mjesec naprosto je dobio ime Mjesec, a imena ostalih pronađite na nekom drugom mjestu. Najprije se prisjetimo crteža magneta i njegovih silnica koje se odbijaju ili privlače, ovisno kako ih složimo.

Bitan je ovaj mali magnet - na srednjem velikom magnetu. ''Mališa'' je na bratu ''velikanu'' napravio još jedan pomak i opet malo ispravio njegovu nakošenost.
Isti efekat dogodio se i na našoj matičnoj planeti Zemlji, na Marsu, te na već pomenutim ostalim planetima Sunčeva sistema.
Meni su sada važni naša Zemlja i susjedni Mars, pošto su najviše stradali u drugoj katastrofi. Osim toga bili su naseljeni ljudskim, životinjskim i biljnim svijetom. Mali magnet blizu velikog ilustracijski simbolizira naš mali Mjesec i veliku Zemlju.

Sada su mnoge zemaljske zagonetke prilično objašnjive. Ovdje nema mjesta raznim teorijama kao naprimjer: uzroku općeg potopa, nestanku dinosaura, ulozi piramida, tumačenju čudnih fotografija površine Marsa, sibirskoj eksploziji, crtežima na šljunku pustinje Nazce u Peruu, crtežima u poljima žitarica, postojanju ili ne postojanju Panonskoga Mora, visini alki na brdima, putovanju Argonauta, itd, itd...
Zemlja i Mars tako su strašno razoreni da se ožiljci i danas odlično vide. Na Marsu je dobar dio atsmosfere izgorio, a Zemlju je zadesio veliki potop, pošto joj se uzdužna os polova s (pretpostavljenih) 28 stupnjeva dodatno poravnala, a Sunčeva obratnica stala na dvadeset tri i pol stupnja, upravo onako kako i danas izgleda...
Slike s površine razorenoga Marsa pošalje poneki (ispravan) satelit, od pedesetak poslanih unazad par desetljeća - i napravi pomutnju među astronomima, znanstvenicima, arheolozioma, piscima, amaterima...