Nastavak Odisejevih lutanja
 

ODISEJEVA SLOBODA

Homer kaže da se Odisej, nakon jednog brodoloma, našao u zarobljeništvu lijepe nimfe Kalipso. Uglavnom, na otoku je peoveo sedam godina, dok bogovi nisu odlučili da ga oslobode.

''Zeusov glasnik Hermo spusti se hitro iz etera na more, pojuri poput galeba preko pučine i stigne, kako je na skupštini bogova u Etiopiji bilo zaključeno, do Kalipsina otoka Ogigije''...

''Spilja u kojoj su bile njezine odaje zasjenjivao je rascvali zeleni gaj s johama, topolama i čempresima. Jedna vinova loza raširila se preko pećine, puna grozdova koji su dozrijevali provirujući iz gustog lišća. Četiri izvora izvirahu u blizini i vijugahu se jedan pokraj drugoga''...

Hermo se odozgora, iz zraka, spustio na more i poput galeba, iznad pučine, doletio Ogigiji. Ne spominje se nikakvo brdo Olimp. On je došao iz visine...

Odisej nije vjerovao da ga nimfa zaista pušta na slobodu. Povjerovao je tek kad mu je dopustila da nasiječe balvane za splav, a pošto na Ogigiji nije bilo veslača, splav je morala ploviti na jedra. Osamnaesti dan plovidbe Odisej dođe do tamnih bregova feačke zemlje, ali ga opazi Posejdon, koji se upravo vraćao iz Etiopije i odluči da mu još malo zagorča život pri plovidbi kući. Sakupi oblake i vjetrove, uzmuti more, podignu visoke valove koji teško oštetiše splav. Odisej se jedva držao za daske oštećenog plovila i sigurno bi potonuo da ga nije ugledala morska božica Leukoteja, kći Kadmova.
Leukoteja se nekada zvala Ina, što bi u doslovnom prijevodu na NAŠ Jezik značilo ''druga''. Opet slučajnost!? Teško...
Dala mu svoj veo da ga opaše ispod prsa pa neka zapliva i more mu neće moći nauditi. Posejdon razbija posljednju dasku čamca što je Odiseja natjeralo da zapliva morem. Dva dana i dvije noći lutao je unaokolo, a onda ugledao šumovitu obalu zemlje Feačana gdje je uspio isplivati na suho tlo...
Kakav je to veo Leukoteja dala Odiseju da ga opaše oko pojasa kako bi danima mogao plutati morem , a da ne potone? Po današnjim tumačenjima mogao je to biti samo pojas za spašavanje utopljenika. Možemo ga obično vidjeti na brodovima, ili na raftingu...

Feačani ga toplo i uljudno ugostiše, obećaše mu brod i veslače, darovaše ga lijepim poklonima, dovedoše nadarenog pjevača da razveseli sve uzvanike i započe veselje uz bogato pripremljenu hranu.

''Odisej zamoli glasnika da pjevaču, koji su inače svuda bili cijenjeni, jer im je Muza podarila lijepi glas, odnese najbolji komad mesa''...

''Muza'', božica muzike, ili glazbe, kako vam je volja pročitati.
Opet slučajnost?! Ma ne postoji nigdje ovoliko slučajnosti...

ODISEJ FEAČANIMA PRIČA O SVOJIM LUTANJIMA

Odisej je sa svojih dvanaest brodova krenuo iz Troje ali ga je odmah jaki vjetar dvukao prema sjeveru na tračku obalu. Tamo je sa svojim ljudima provalio u kikonski grad Izmar. Muškarce su pobili a žene i ostali pljen su podjelili.
Odisej je htio da odmah otplove ali ga njegovi ljudi nisu poslušali. Pobjegli Kikonci sa svojim susjedima navale na napadače. Odisejevi ljudi brzo uskočiše u lađe i počeše bježati. Iz svake lađe ubijeno je po šest vojnika.
Nakon toga jedno dulje vrijeme mirno su plovili morem, kad odjednom jedna velika oluja sa sjevera polomi im jedrenice i jedra im rastrga u komade. Morali su mukotrpno veslati kako bi stigli do kopna. Trebalo im je dva dana da poprave brodove. Onda su razapeli nova jedra i otplovili prema jugu. Odmah kraj rta Maleja tj. blizu Itake zapuha jak vjetar koji ih je odveo daleko od domovine na otvoreno more. Devet dana ih je bura nosila, a tek deseti dan dospjeli su na obalu Latofaga. Tamo su živjeli ljudi koji su se hranili lotosovim plodom. Taj lotosov plod bio je slađi od meda, ali imao je čarobnu moć. Ta čarobna moć nije bila dobroćudna nego zloćudna jer bilo tko ga okusi nije se više želio vratiti kući nego samo ostati u toj zemlji. Odisejevi ljudi su okusili taj plod. Odisej je morao silom odvesti svoje ljude lađama, a oni su se opirali i plakali.
Ploveći dalje stigli su do obale divljeg i okrutnog naroda Kiklopa...

'' Odisej povede sa sobom dvanaest drugova da razgleda zemlju. Kiklopi se ne drže nikakvih zakona, stanuju naokolo po vrletnim gorskim visovima i nadsvođenim špiljama. Izvan zaljeva, u nevelikoj udaljenosti od kiklopske zemlje pruža se šumovit otok, pun divljih koza, koje ondje bezbrižno pasu, jer ih ne plaši nikakav lovac''

...''Tu se nalazi i luka, zaklonjena od svih vjetrova. Prema zaljevu iz pećine teče najčišća voda, a lisnate topole rastu oko nje. Čitav dan smo sjedili na ljupkoj obali, gosteći se svježim kozjim mesom i starim vinom koje smo zaplijenili u osvojenom kikonskom gradu, te ga dovezli sa sobom u dvoušnim vrčevima''...

Nikako ne smijemo zaboraviti da je u to vrijeme visina mora bila niža za možda i više od stotinjak metara, pa bi stoga i otok Koločep morao biti veći i još bliže izvoru rijeke Omble.

''Lutajući po ostrvu, dođu do pećine kiklopa Polifema, sina Posejdonova. Oni uđu u pećinu. Kada se kiklop vratio s ispaše, ovnove i jarce ostavi napolju u visokom oboru, a stado za muzenje utera u pećinu da ga pomuze. Usput je otkrio i zarobio Odiseja sa svima njegovim mornarima. Na vrata pećine navali golemi kamen. Nakon obavljena posla pojede dva Odisejeva druga. Isto učini i slijedeće jutro prije nego što ode na ispašu, a ulaz u pećinu zatvori kamenom. Preko dana pripremi Odisej sve potrebno da oslijepi kiklopa. Uveče pojede gorostas još dva Odisejeva druga. Odiseju pođe za rukom da vinom opije kiklopa i, dok je on pijan spavao, zašiljenim kolcem izbije mu jedino oko iz glave. Sutradan se lukavo izvuku iz pećine, te sa svima preživjelima pobjegnu na lađu. S pučine se Odisej javi Polifemu, a ovaj baci golem kamen za njim i skoro pogodi lađu. Polifem zamoli svoga oca Posejdona da kazni lukavca Odiseja''.

''Nakon nekog vremena plovidbe Odisejeve lađe stigli su do otoka Eol. Otok je plivao po moru, okružen mjedenim zidom od krute mjedi, koji je stajao na glatkoj mjedi, što je išla oko čitava otoka''...
Ovdje je odlično opisan otok koji bi se današnjom tehnologijom vrlo jednostavno mogao napraviti. Pa zar veliki brodovi ne izgledaju kao otoci? Eol je, izgleda, živio na vrlo lijepoj i velikoj jahti i svi današnji vlasnici skupih jahti mogu mu samo pozavidjeti.

''Eol je odiseju poklonio mjeh sa različitim vjetrovima koje je mogao upotri****ti kada mu je koji trebao. Eolu su ostali još mnogi vjetrovi pa je za Odisejevom lađom poslao lagani zapadni, kako bi ga što sigurnije vratio na Itaku, ali, posada je bila toliko znatiželjna da je iz mjeha pustila sve vjetrove, koji su brod, uz silnu snagu ponovo vratili na Eolov mjedeni otok''.

Kakav bi to mogao biti ''mijeh sa vjetrovima''? Možda nekakav raketni motor koji je radio s minimalnom snagom, tek tolikom da brod doveze do Atike... Da mornari nisu bili toliko znatiželjni i slučajno ''motor'' pojačali na malo veću snagu, Odisej bi sigurno stigao kući.

'' Eol se naljutio i protjerao ih iz svoga dvora. Sedam dana su lutali morem dok napokon nisu ugledali jednu mirnu luku sa gradom Telepilom u zemlji Lestrigonaca''...

...''Pred gradom sretoše djevojku kojoj se zbog njezine visine nisu mogli načuditi. tek kada su ušli u grad ukočili su se od straha. Lestrigonci su bili divovi i ljudožderi''...

Na arheološkom lokalitetu Danilo kod Šibenika pronađena je grobnica sa skeletom ženske osobe, prilično većih dimenzija od prosječne visine današnjih žena. Možda je baš ona potomak Lestrigonaca...

Već sam pomenuo kako se Odisej vratio svojoj kući, stoga, ovdje završavam opisivanje njegovih zanimljivih lutanja ''nepoznatim'' morima i krajevima, osim ako ne pronađem još malo prepoznatljivog pejzaža....

(Ovaj moj šugavi ''carnet'' za sada ne može prikačiti slike...Oprostite)

Malo pravopisnih ispravaka: nije ''peoveo'' već poveo i nije ''Atika'' već Itaka...

Ebiga Grga, znademo mi šta si tio kazt. :) :26:

Eneja
 

''Sa svojim ocem Anhizom i sinom Askanijem Eneja je uspio pobjeći iz gorećeg grada i stići u mali lučki gradić Antandar na podnožju gore Ide gdje se ona proteže u more''.

Albanske planine dodiruju more kod grada Drača i na krajnjem jugu kod grada Butrinta, a čija je povijest vezana za jednu trojansku legendu. Naime, Enver Hodža nije držao do prošlosti, pa je za vrijeme njegove diktature stari grad, u čijem se jezeru uzgajaju najbolje školjke, dugo bio zaboravljen. Nedavno je uvršten u Uneskovu svjetsku kulturnu baštinu. Butrint je prostraniji od Efesa, ali je u odnosu na Efes u podređenom položaju zato što u njemu nije živio Heraklo. Međutim, ostaci hramova posvećenih bogovima Asklepiju i Apolonu, amfiteatar, terme, Akropola i Lavlja kapija, koja podsjeća na onu iz Mikene, govore da je ovaj lokalitet jedan od najvrijednijih i da će, kada država malo sredi puteve, biti stjecište brojnih arheo - turista.
Po legendi, Butrint je nastao poslije pada Troje. Princ Helen, jedan o sinova trojanskog kralja Prijama, tražeći mjesto za osnivanje novog Iliona, došao je na Krf gde je odlučio žrtvovati bika. Životinja se otrgla, skočila u more i plivala tri kilometra do sadašnje albanske obale. Princ ga je sustigao na mjestu gdje se jezerski kanal uliva u more. Smatrajući to božjim znakom, na tom mjestu osnovao je Butrint...
Još jedna legenda, koju je zapisao Vergilije u trećoj knjizi Eneida, kazuje o Helenu, Prijamovom sinu, trećem mužu Andromahe, Hektorove udovice, koji je navodno osnovao Buthrotum (Butrint) uz pomoć skupine izbjeglica iz razorene, spaljene i opljačkane Troje...

Eneja je u gradiću Antandaru napravio nove brodove pa sa bjeguncima iz Troje nastavio putovati prema zemlji koju im je Sudbina odabrala. Zajedno s njim bili su i njegovi prijatelji Ahat, Sergest, Akmon, zatim iscjeljivač Japig, trubač Mizen te vodič Mima. Sa sobom su vodili Lare i Penate, trojanska kućna božanstva koja poslije postaju rimskim simbolima doma. U Homerovoj Ilijadi Eneja je bio vođa trojanskih saveznika Dardanaca te Hektorov poručnik. Njegova majka, Afrodita, često mu je pomagala na bojnome polju, a također je bio i miljenik Afroditina brata Apolona. Diomed ga je napao i gotovo ubio, ali spasili su ga Afrodita i Apolon te ga zavili oblakom i vratili u Pergam da bi se izliječio. Poslije mu pomaže i Posejdon kad je na nj nasrnuo Ahilej, premda je bio na strani Ahejaca. Nakon pada Troje, Eneja je bio jedan od rijetkih preživjelih trojanskih junaka i s izbjeglicama je krenuo na put u Italiju. Usput je navratio u libijsku državu Kartagu, do grada Tira. Tirci su inače bili potomci Feničana, a grad Tir u to vrijeme bio je još u izgradnji. Susreo se s njihovom kraljicom Didonom. Didona je imala sestru Anu. Eneja je u Kartagi pronašao većinu na moru izgubljenih članova posade brodovlja koji su bježali iz Troje. Po zidovima Didonina hrama bile su nacrtane slike s prikazanom bitkom pod Trojom. Naslikani su bili i Prijam, Atrejevići, Ahilej, Rez, Diomed, bježanje Argejaca, pa opet Trojanci, Trojanke rasutih kosau hramu Paladinu, mrcvarenje hektorova tijela, Pentezileja sa svojim Amazonkama... Primjetili ste da se tračanski kralj zove i Rez i Res, ovisno o situaciji kako je prepričavateljima Ilijade odgovaralo. Oba imena imaju jasno značenje u našem jeziku bez ikakvoga objašnjavanja.
Eneja je na kraju vidio i sam sebe kako sa zida baca golemi kamen na neprijatelje...
I da ne dužim dalje, uglavnom, Didona se zaljubila u Eneju. Ovaj sa suputnicima ipak ''bježi'' iz Kartage i nastavi putovati u proročanski obećanu zemlju.

''Didona je počela čupati svoju plavu kosu, nakon duge tužaljke vikne Barku, staru dadilju svoga pokojnoga muža, te svoju sestru Anu''...

Plavokosa kraljica u Libiji, njezina sestra Ana i dadilja Barka...
Jako, jako zanimljivo, intrigantno i poznato...

''Didona izvuče iz korica mač... i zabode sebi u grudi''...

Eneja se, sa izbjeglicama iz Troje, zaustavlja na Siciliji, zemlji svojih predaka, osniva grad imena Akesta, kasnije nazvan Segesta. Stari Rimljani proglasili su se Enejinim neposrednim i direktnim potomcima.
Na Siciliji danas postoji grad Ragusa, a nekada se Dubrovnik zvao Ragusa. Zaštitnik oba grada je Sveti Vlaho. Ovaj svetac nije iz okoline Dubrovnika, već je ''posuđen'' od nekoga drugoga naroda. Možda sa Sicilije, ili iz feničanske Kartage?
Tridesetak kilometara od Raguse na Siciliji udaljen je i gradić Comiso (Komiso), a na otoku Hvaru je... Komiža...
Staro ime Hvara je Faros, dok u Grčkom morskom arhipelagu postoji otok sa svjetionikom imena Paros... Hvarani imaju jedan mit po kome su u ove svoje današnje krajeve došli sa stare mitske Arkadije (u Grčkoj) i da su stariji od Mjeseca...
Raguž je inače i prezime u mome kraju, a Segestica je predrimsko ime grada Siska...

Eneja je još i - žensko ime. U potpunosti je ''slavensko'', bar tako tvrde lingvisti. Izvedeno je kao složenica od samoglasnika ''e'' i imena Neja. Eneja je rijetko ime. Danas u Hrvatskoj živi manje od deset osoba koje nose ovo ime. Najviše imenjaka nalazimo među tinejdžerima, a najmanje među osobama u dvadesetim godinama. Najviše osoba nazvanih Eneja rođeno je osamdesetih godina prošlog stoljeća.Većina osoba koje se zovu Eneja žitelji su Vratišinca, Velike Gorice, te Tinjana. S obzirom na broj stanovnika Eneja je najčešće ime među stanovnicima Tinjana, gdje se svaki dvijetisućiti stanovnik tako zove.
Nemam podatke za druge države ali bi bilo jako lijepo da poneka Eneja postoji na prostorima bivše Jugoslavije, a možda i malo šire...
Uglavnom, stari rimljani čvrsto su vjerovali da su Enejini potomci. Postoje čak i kovani novčići s njegovim likom, stoga ostavljamo Eneju u Italiji i idemo tragom nekih drugih izbjeglica iz Troje...

Gdje su joŠ pobjegli preŽivjeli trojanci
 

Već smo vidjeli da su Trojanci bježali morem, ali i kopnom u unutrašnjost Male Azije, uz napomenu, koju sam već napisao, da Homer niti jednom riječju ne pominje Evropu, niti kao kontinent, niti kao nečiju zemlju, već izričizo Malu Aziju kao zemlju Trojanaca.
Kako rekoh, Trojanci su bježali i prema planini Idi na sjever. Neki su ostali na Idi i okolini, dok su drugi prešli preko nje i mnogih drugih brdovitih bespuća, te došli u veliku ravnicu – Panoniju i nastavili tamo živjeti. Sačuvali su i svoje stare običaje, pa čak i imena.
Stanovnici Kosova čvrsto vjeruju da su direktni potomci Ilira i Dardanaca, trojanskih saveznika u ratu sa Grcima - pa se stoga i u današnje vrijeme nazivaju - Dardancima. Darda je i gradić u Baranji blizu Osijeka, uz napomenu da je ''dardha'' albanski naziv za krušku. Nedaleko Darde, blizu Vukovara, poznati je arheološki lokalitet poznat pod nazivom ''Vučedolska kultura''. Arheološki lokalitet, Vučedol, smješten je uz obalu Dunava, 5 km nizvodno od Vukovara i jedan je od najznačajnijih lokaliteta eneolitika. Ono što ga čini posebnim je činjenica, da je zbog vrijednosti nalaza i mogućeg određivanja profila cjelokupne manifestacije dao naziv jednoj eneolitičkoj kulturi – a istovremeno je to i prostor njezinog ishodišta. Jednom otkriven, Vučedol će ostati u središtu interesa arheološke javnosti te nezaobilazan lokalitet u svim pokušajima razrješavanja složenih procesa izmjene društvenih i ekonomskih odnosa na prijelazu bakrenog i brončanog doba. Zbog svog izvanrednog geostrateškog položaja, Vučedol je bio mjesto stalnog naseljavanja. U najdubljim slojevima ostali su sačuvani tragovi najstarije neolitičke kulture nazvane starčevačkom. Ipak, kontinuirani život na Vučedolu u međusobnom preplitanju prati se u vrijeme eneolitika, kada se u vremenskom trajanju od 700 godina ovdje izmjenju badenska, kostolačka i vučedolska kultura.
Najveći uspon Vučedol je svakako doživio u vrijeme trajanja vučedolske kulture koja je u cijelom svom trajanju datirana u vrijeme od 3000. do 2200. g. pr. Kr. Život na Vučedolu odvijao se na tri naseobinska platoa što su u luku okruživala Gradac koji je svojim izdvojenim položajem i izgledom imao značenje akropole. To je naselje zemljoradnika, stočara, lovaca i prerađivača bakra. Materijalna kultura, u kojoj se posebno ističe keramička produkcija, svojim izvanrednim tehnološkim kvalitetom i estetskim vrijednostima govori i o visoko razvijenoj civilizaciji. Ona se odlikuje izrazitim umjetničkim nadahnućem i stvaralačkom snagom koja je pokrenula novi civilizacijski tok.
Vučedolska keramika plijeni pažnju savršenim skladom oblika i smještaja ukrasa. Najpoznatija keramička posuda je vučedolska golubica – kultna posuda u obliku ptice, bogato urešena inkrustracijama, pronađena 1938.g. na lokalitetu Gradac i keramička čizma, otkopana 2007. g. Valja napomenuti da sve do 18. stoljeća opanci nisu pravljeni kao lijevi i desni, već su bili istog oblika, pa su ih sami vlasnici morali ''razgaziti'' i formirati po svojoj nozi, dok su Vučedolci već šivali obuću posebno za svaku nogu...
Vučedolska golubica najpoznatija je keramička posuda s arheoloških iskopina na Vučedolu. Modelirana u obliku golubice, postala je jedan od najprepoznatljivijih simbola grada Vukovara, u čijoj se blizini Vučedol nalazi. Imala je kultnu namjenu kao kadionica. Tamne je boje, ukrašena bijelom inkrustacijom (mašnice, ogrlica, niz valovitih i cik-cak crta na krilima) u urezanom ukrasu i ornamentu nastalom žigosanim ubadanjem. Iako je prozvana golubica, arheolozi smatraju da se zapravo radi o ptici jarebici. Jezgra vučedolske kulture je područje današnjeg Srijema i dio Slavonije do planina Krndije i Dilja na zapadu. Od tuda se kasnije Vučedolci šire u svim pravcima. Prvotno Vučedolci podižu svoja naselja na terasama uz rijeke i na obroncima brežuljaka, a kasnije i na vrhovima brda. Podižu i sojenička naselja. Naselja su opkoljena opkopima i palisadama što može upućivati na to da je razdoblje vučedolske kulture bilo vrlo burno i nemirno.
U kasnom razdoblju Vučedolci se počinju naglo širiti (vjerojatno i vojnim pohodima) na sve strane ponekad prodirući čak 700 km daleko od svoje prapostojbine. Vučedolska se kultura tako proširila sve do okolice Praga i južnih Karpata u Češkoj na sjeveru, rumunjskog Banata na istoku, Alpa na zapadu i južne Bosne na jugu. Ovu seobu Vučedolaca potaknula je vjerojatno njihova sve veća potreba za kovinom koje na prvotnom vučedolskom području nije bilo.
Obrada bakra imala je pak posebno važnu ulogu i nju Vučedolci usavršavaju. Razvijaju prvu serijsku proizvodnju predmeta od kovine koristeći se tehnikom dvodijelnih kalupa. Posebno masovno proizvode bakrene predmete i sjekire.
Vučedolci su uz zajedničke vjerske obrede poznavali i obrede koji su bili ograničeni samo na obitelj. Važnu ulogu je kod njih imao kult bika kao i ptica i jelena koji se obično povezuju s obožavanjem sunca. Naselja vučedolske kulture nalaze se uglavnom na uzvisinama, obično uz rijeke, kao što je područje oko Vukovara i Vinkovaca. U srednjoj fazi se proširila na Baranju i Banat, a u posljednjoj se proširila na sve strane te je došlo do raspada jedinstvene kulturne na manje tipove. Nađeni su u Vučedolu i ostaci pastrve, koje u Dunavu nije bilo, te su je nabavljali iz drugih krajeva. Ovo je prva kultura koja koristi tanjure za posluživanje hrane samo jedne osobe, dok su se dotada koristile zajedničke posude za hranu. Vučedolska kultura je, uz vinkovačku kulturu u unutrašnjosti te cetinsku u primorju, jedna od najznačajnijih kultura metalnog doba na našim prostorima.
Vučedolska kultura završava oko 2500. pr. Kr., a u samom Vučedolu oko 2400. pr. Kr.

VinkovaČki orion
 

Godine 1978. u blizini Vinkovaca otkrivena je obojana keramička zdjela za koju se vjeruje da predstavlja najstariji kalendar. Na loncu su oslikane četri vodoravne trake, a svaka je podijelenja na 12 polja, koji bi trebali predstavljati tjedne, a svaki drugi je prazan. U punim kvadratima su slike zviježđa koji se pojavljuju u određenom razdoblju, tako se npr. u prvom redu pojavljuje Sunce te taj pojas predstavlja proljeće. Ovaj vrijedan nalaz nam kazuje da su pripadnici Vučedolske kulture promatrali nebo, bilježili promjene te na taj način oređivali prolaz vremena.

''U vrijeme kada postoji Vučedolski kalendar Orion, u Mezopotamiji imaju svoj kalendar, Egipćani koji rade piramide imaju opet svoj kalendar. Neki njemački matematičari tvrdili su tridesetih godina, kada je iskopana Vučedolska golubica, ili kako sada kažu - jarebica, da je ovdje nastala matematika, geometrija i onda je trgovinom prenijeta u Egipat. Egipćani su tek tada mogli raditi svoje velike piramide''.

Ovo su samo pretpostavke eminentnih ''stručnjaka'' za povijest (moja primjedba).

''Vinkovački Orion je savršena zvjezdana karta neba koju možemo promatrati kao kalendar i sat. Pokušat ćemo ovu našu teoriju objasniti na što jednostavniji način.Vrijeme promatranja svih relevantnih zviježđa je oko 20 h u gore navedenom mjesecu pod predpostavkom da je starim Vučedolcima novi dan započinjao sumrakom. Kut promatranja je obrnut smjeru kazaljke na satu, dakle s desna na lijevo. Prvi unutarnji krug započet ćemo gledati od mjeseca srpnja kada su se Ribe - Pegaz pojavljivale na istočnom dijelu noćnog neba. Slijedeća zviježđa pojavljuju se redom Plejade u rujnu, te Orion u studenome u 20 h, naravno na istočnom dijelu noćnog neba. Na pola krug zatvaraju Ribe - Pegaz, ali ovaj put na zapadnom dijelu noćnog neba u mjesecu siječnju. Zviježđa koja slijede dolaskom sumraka također se nalaze na zapodnoj strani. To su Kasiopeja (stoji okomito) u ožujku i Blizanci u svibnju. Dakle unutarnji ili prvi krug predstavlja smjer istok-zapad''.

Jel vam sada jasno? Moram priznati da meni baš i nije, ali ako crteže na posudi ovako objašnjavaju školovani arheolozi, onda je valjda istina, ipak, ja mislim da je važnije tko je posudu napravio, a po mojoj slobodnoj procjeni – to su bili stari Trojanci...
Zar su tamo nekakvi ''umjetnici'' iz neolitskoga doba bili sposobni napraviti ovako savršeni kalendar? Naravno da nisu. Izbjeglice iz Troje došli su u Panoniju i pokušali nastaviti živjet. Sa sobom su ponijeli i svoje znanje serijske proizvodnje sjekirica iz arsenske bronce u dvodijelnim kalupima. Keramika iz Vučedola opisuje i Hefesta, te još poneke osobe iz priča o klasičnoj starini.

''Vučedolska kultura krenula je niz Dunav i Moravu, preko nalazišta Đurđevačka glavica, sve do nalazišta u grčkom Sitagroiju, gdje je cvala prava industrija s vučedolskim pećima za taljenje arsenskog bakra. Homerovska mitologija prepričava za antičke Grke pradavna vremena lijevanja bakra i bronce, a oni se potpuno podudaraju s vučedolskom tehnologijom. Ta ista tehnologija stigla je i na otok Lemno gdje je Hefest Ahileju iskovao novi oklop za bitku pod Trojom''...

Ovako govori profesor Aleksandar Durman, što meni osobno ne zvuči logično. Prije će biti da su Grci ''ukrali'' trojansku tehnologiju poslije pada Troje, jer... Hefest je živio u velikim i lijepim dvorima, s ljupkim i umiljatim sluškinjama – robotima, a na Lemno je bačen s Olimpa još kao dijete... Zašto bi jedan bog učio zanat od tamo nekakvoga neolitskoga naroda? Hefest je imao svoju kovačnicu na sasvim drugom mjestu, nedaleko od Troje, ustvari Skadra, čije ostake i danas postoje.

Dakle, stari Trojanci bježali su svojim saveznicima – Likijcima u Likiju (vjerojatno Ličanima u Liku), Mišanima u Miziju (možda Omišanima u Omiš), Dardancima na područje Kosova, te Tračanima u Srbiju, Bugarsku i Makedoniju - gdje ostaviše duboke tragove...

''Onda Zeus okrenu svoje blistave oči prema zemlji Tračana što konje gaje''...

Konji se gaje u nizini, a tu istu nizinu u Bugarskoj i danas zovu ''Trakijska'', a u mojoj Slavoniji ''Panonska''. Moje rodno mjesto je Borovac, a najpoznatije bugarsko zimovalište zove se Borovec. Vraca je gradić u Bugarskoj, ali i dio Sarajeva zovu se Vrace... Smoljan je mjesto u Bugarskoj, Smoljan je prezime u nas ''Slavena'', a Smoljanac je mjesto kod Plitvičkih Jezera, ali i prezime u mome kraju...
Razlog? Evo ga na karti (?)... Pa onda... Zagora, Brezovo, Zlatna Res (ili Rez) – je bio kralj Tračana... Resava – rijeka u Makedoniji... Reznik – gradić u Bugarskoj, a Resnik je mjesto u Slavoniji... Resnik je dio Kaštela kod Splita...Resnik – naselje u Hadžićima (BiH)... Resnik – naselje u općini Višegrad (BiH)... Resnik – naselje u Crnoj Gori... Duga Resa – grad kod Karlovca...Je li ono u Bugarskoj gradić Karlovo... ... i da ne nabrajam dalje, jer bi mogao (opet) završiti u Albaniji, ili Makedoniji...
Da se još malo poigramo zanimljivim imenima i nazivima iz Ilijade:

Fama (ili Kaža) – božica je glasine (dobre ili loše, nije ni važno)...
San – je bog spavanja (moram li uopće spominjati šta radimo kad spavamo)... ali... Sana i Sanica – dvije su rijeke u BiH, a Ksant je (po Homeru) rijeka u likijskoj zemlji...
Pan - je bog šume, zaštitnik lovaca i pastira, rođen s kozjim nogama, bradicom i rogovima. U Panonija, ili Panonskoj Nizini, mjestu Davoru kod Nove Gradiške, rođen je pisac A. M. Relković koji je pisao o ''Satiru, ili ti divljem čoviku, s kozjim nogama, bradicom i rogovima''...
Tiha – to je božica sreće, ali i jako lijepa ljudska osobina...
Apolonija – grad u Albaniji, a da li je dobla ime po bogu Apolonu ne znam...
Batieja – je strmi brežuljak ispred grada Troje i može se obići sa svih strana... Brežuljak se zove još i ''Mirina skakačica''... Batina je gradić u Baranji, nedaleko Vučedola, dok je Mira – hm, pa žensko ime...
Troil – se zove jedan od pedeset Prijamovih sinova , a Trilj je gradić u Dalmaciji...
Domus... je blistavi Hektorov dvor, a kod mene je jednostavno - dom...
Bog Hefest poslije rođenja bačen je s Olimpa. Padao je cijeli dan i pao na otok Lemno, gdje ga spasiše Sinćani... Nitko ne može ''padati'' cijeli dan ako nema neko pomoćno sredstvo za usporavanje pada...Recimo padobran ''paraglajder''... Možda je kao dječak bio nestašan pa je posudio spravu za dugotrajan let zrakom...i malo nezgodnije doskočio na kopno...
Mogao je pasti jedino na otok Brač, a spasiti su ga mogli stanovnici Sinja i okolice... Pri padu je polomio jednu nogu, pa je stoga bio hrom, a pošto je bio božjega roda nastavio je živjeti negdje blizu pada, u velikim bijelim dvorima, s dobro opremljenom kovačnicom za kovanje lijepih predmeta od zlata, bakra i bronce...

''Prijam podigne čašu od suhoga zlata, djelo Hefestovo i baštinu trojanske kraljevske porodice, te pozdravi bliskog rođaka iz Etiopije - Memnona''...

Gdje bi se ova kovačnica mogla nalaziti? Morala je biti negdje blizu Troje. Imam ideju poslije nekoliko otkrivenih arheoloških nalaza na lokalitetu staroga grada Daorsona.

Vikkovački orion

Daorson
 

U Stocu postoji predanje da je čitavo Stolačko polje nekada bilo pokriveno vodom. U podnožju stijene, na kojoj su golemi megalitni blokovi, nalaze se ostaci luke Daorsona. U knjizi “Povjest Bosne i Hercegovine”, postoji podatak iz grčkog putopisa u 4. stoljeću prije nove ere da se od trgovišta Narone pruža veliko jezero, sve do zemlje Autarijata, negdje kod Konjica. U jezeru se nalazi otok od 120 stadija (21,3 km). U istom putopisu stoji da kroz tjesnac može proći galija troveslarka (trirema), ili teretni brod. Ti stari grčki putnici mislili su da Neretva utiče iz navedenog jezera i svojim kratkim tokom ulijeva se u more. Ako se jezerom moglo doći do teritorije Autarijata onda je tu teren morao biti mnogo niži pa se, vremenom, usljed tektonskih poremećaja, podigao. Jedan ogranak tog jezera je vjerojatno dopirao do Daorsona, jer je na novcu, pronađenom oko zidina, bila utisnuta galija, odnosno, galija je bila njihov zaštitni znak.
Megalitne zidine i arheološke iskopine u okolini zanimljive su po još nekoliko neobičnih nalaza. Zidovi Daorsona na nekim su mjestima debeli čak četiri metra. Pronađeni su kalupi za lijevanje metala, među kojima su prepoznati, naprimjer, bog Dionis i krilati konj Pegaz...
Krilati konj Pegaz...!? Paraglajder ili motorni zmaj...!?
Možda je na njemu jahao Hefest prije pada na Lemno...
Naročito su zanimljivi kameni mozaici otkriveni u Daorsonu.

Kakav komentar sada ostaviti, osim da su stanovnici Daorsona jako dobro poznavali ''grčku povijest'', ili su bili direktni učesnici ove povijesti, ili... što je najlogičnije... ovo je bila Hefestova kovačnica...

''Kraljica Amazonki, Pentezileja, kći boga rata Aresa bijaše lijepa kao božica Zora kad se okružena Horama spušta s Olimpa na rub Zemlje''.

Božica Zora okružena Horama? Postoji li uopće naziv ''Zora'' u Grčkom Jeziku? Koliko je meni poznato ovo je često žensko ime u našim krajevima, ali i naziv za osvit novoga dana.
Hore su inače u grčkoj mitologiji boginje životnog reda i godišnjih doba, a Zeusove su i Temidine kćeri.

Zbog čega ovi golemi kameni blokovi u debelim zidinama nisu mogli biti bijeli dvori hromog boga i kovača Hefesta? Neolitski i primitivni ljudi nikako nisu mogli sazidati ovakvu građevinu. U današnje vrijeme bila bi potrebna dobra mehanizacija, sa velikim brojem radne snage za ovakav pothvat. Da bi ova moja teorija bila još dostupnija moram pisati o Jasonu, njegovim moreplovcima Argonautima, brodu Argu i plovidbi u nepoznato. Postoji nekoliko teorija o njihovom povratku u domovinu, nakon krađe zlatnog runa, ipak, kada pokažem neke svoje dokaze istina bi mogla biti malo drugačija. Mit bi se mogao početi pretvarati u stvarnost...

Mjesto je zagonetno. http://www.piramidasunca.ba/ba/index...nog-grada.html :26:

vesti iz Turske:

http://www.blic.rs/kultura.php?id=112052

Dragi Grga sve teorije koje nisu dokazive se zasnivaju na predpostavkama.
Tvoja teorema je je jako intrigantna,ali tvoja tvrdnja da čovjek iz neolita nije mogao poznavati kalendar je neodrživa ,(citat,,.Zar su tamo nekakvi ''umjetnici'' iz neolitskoga doba bili sposobni napraviti ovako savršeni kalendar?,,,završen citat ),uostalom nebi mogao zasijati a samim tim ni požnjeti,nebi mogao upratiti godišnje migracije lovnih životinja,kako bi proslavio solsticije da nije odlično poznavo ekliptike sunca i mjeseca i da,ti znaš da su to poznavale u to vrijeme razne civilizacije širom planeta, kako su to spoznale? mislim da je to pravo pitanje.

''kosuca''...
... nismo se razumjeli. Tvoje mišljenje je i moje. Zato sam i stavio pod navodnike, jer današnji arheolozi uvjeravaju da su sve kulture, od Vučedola, preko Vinkovačke, pa do Vinčanske bile iz neolita i da ovi ljudi nisu mogli biti umjetnički nadareni kao današnji... Želio sam reći da smo oduvijek isti, osim što smo danas malo više izdresirani... školom...

Slikarije u španjolskim i francuskim pećinama su vrhunski zanat, odnosno umjetnost, e pitanje je sad ko nas napravi na svoju sliku i priliku.
Darvinova teorija pada na dinosaurima, o ljudskom rodu da ne govorim, možda klepeće na, i oko virusa. :) :26:

Zidine Daorsona
 

Kakav komntar sada ostaviti osim da su stanovnici Daorsona bili, ili jako dobri poznavatelji ''grčke povijesti'', ili su bili direktni učesnici ove povijesti, ili, što je najlogičnije - ovdje bila Hefestova kovačnica...

''Kraljica Amazonki, Pentezileja, kći boga rata Aresa bijaše lijepa kao božica Zora kad se okružena Horama spušta s Olimpa na rub Zemlje''.

Božica Zora okružena Horama? Postoji li uopće naziv ''Zora'' u Grčkom Jeziku? Koliko je meni poznato ovo je često žensko ime u našim krajevima, ali i naziv za osvit novoga dana.
Hore su inače, u ''grčkoj'' mitologiji, boginje životnog reda i godišnjih doba, a Zeusove su i Temidine kćeri.
A minotaur!?
Prije nego što je postao kralj, Minos je od boga Posejdona zatražio znak da će on, a ne njegov brat, doći na prijestolje. Posejdon se složio te je poslao bijelog bika, ali pod uvjetom da ga Minos njemu žrtvuje. Prekrasan je bik izašao iz mora, a Minosu je bio tako lijep da je radije žrtvovao drugoga bika, misleći da Posejdon neće primijetiti. Posejdon se razbjesnio te je učinio da se Minosova žena, Pasifaja, ludo zaljubi u bika, a bika je učinio divljim. Pasifaja je otišla Dedalu da joj pomogne, a on je smislio kako će utažiti njezinu strast. Napravio je drvenu kravu, a Pasifaja je ušla u nju i skrila se, a bik ju je oplodio. Tako je Pasifaja začela i rodila polubika i polučovjeka - Minotaura. Pasifaja ga je odgajala u dok je bio dijete, ali kako je rastao, tako je postao bjesniji.
Delfijska je proročica rekla Dedalu da sagradi labirint u kojem bi držao Minotaura. To je i učinio, a labirint je bio ispod Minosove palače u Knossosu. Androgeja, Minosova sina, ubili su Atenjani, ljubomorni na njegove pobjede na Panatenskom festivalu, Egejovim igrama, gdje je svaki put pobijedio. Da bi osvetio sinovu smrt, Minos je zaratio s Atenom. Zahtijevao je da se sedam atenskih djevojaka i mladića (izabranih izvlačenjem slamki) žrtvuje Minotauru svakih devet godina. Kada se treće žrtvovanje bližilo, Tezej se dobrovoljno javio da će ubiti čudovište. Obećao je svome ocu Egeju da će postaviti bijela jedra ako pohod bude uspješan. Arijadna, Minosova kći, zaljubila se u Tezeja i pomogla mu da izađe iz Labirinta davši mu klupko vune kojim je slijedio vlastiti trag. Tezej je ubio Minotaura magičnim mačem koji mu je dala Arijadna te je pustio ostale Atenjane iz labirinta. No, Tezej je zaboravio promijeniti crna jedra tugovanja na brodu s bijelima, stoga je njegov otac Egej shrvan počinio samoubojstvo. Naime, danima je gledao na pučinu i, kad je vidio crna jedna, od tuge se bacio u more koje je po njemu nazvano Egejsko more.
Minos je bio ljut što je Tezej uspio pobjeći te je zatvorio Dedala i njegova sina Ikara u labirint. Uspjeli su pobjeći tako što su napravili krila. No, Ikar je letio previsoko te se vosak na krilima otopio, a on se strovalio u more.

Kakve sada veze ima minotaur s Daorsonom? Zbilja nemam pojma i dobro bi mi došla bilo kakva pomoć, a dok ne dođe idemo još malo do zidina ovoga misterioznoga grada.

Zbog čega ovi golemi kameni blokovi u debelim zidinama nisu mogli biti bijeli dvori hromog boga i kovača Hefesta? Da bi ova moja teorija bila još dostupnija moram pisati o Jasonu, njegovim moreplovcima Argonautima, brodu Argu i plovidbi u nepoznato. Postoji nekoliko teorija o njihovom povratku u domovinu nakon krađe zlatnog runa, ipak, kada pokažem neke svoje dokaze istina bi mogla biti malo drugačija. Mit bi se mogao početi pretvarati u stvarnost...

Argonauti
 

Mit o Argonautima opisuje plovidbu grčkih junaka na brodu Argo. Brod je dobio ime po graditelju Argu, a junaci su nazvani po brodu – Argonauti, odnosno - Argoplovci. Prema mitu to je bio prvi brod, koji je uopće sagrađen. Izgrađen je od drveta koje ne trune u moru, imao je pedeset vesala, bio je tako lagan da su ga junaci mogli nositi na ramenima dvanaest dana hoda. Sama je božica Atena nadzirala njegovu gradnju. U pramac broda ugradila je gredu svetog hrasta iz proročišta Dodone, koja je mogla govoriti i proricati.
Kakvo je to drvo lagano za nošenje i greda koja ''govori''? Danas bi ovakvo ''drvo'' moglo biti samo od stiropora i pleksiglasa i pedeset ljudi mogli bi ga danima nositi, čak i preko neke planine, a da se ne umore. U ''gredu koja govori'' mogao je biti ugrađen nekakav zvučnik ili radio prijemnik...
Zašto bi to bilo smiješno?
Kakve je ''zlatne sandale'' na nogama imala božica Hera s kojima je mogla letjeti i preko morske površine!? Možda i na ovaj način...

U mitu o Argonautima opjevana su drevna grčka putovanja po zlato i druge kovine. U njemu se sačuvalo i sjećanje na stari trgovački put, koji je išao kroz učće rijeke Istra (današnji Dunav) i povezivao europsko zaleđe s morem, a taj put izbijao je i na Jadransko More. Iz Dunava su, kroz njegovo južno ušće, koje se baš u to vrijeme zvalo Istra (po nekim podacima Istar i Ister), isplovili u Jadransko more i došli do otočja Apsirtida. Od imena Apsirtide potječe današnji naziv Osor. Tako se zove gradić na otoku Cresu i brdo na Lošinju. Dakle, po toj teoriji, blizu Istre ušli su u Jadransko More, koje je u tada moralo izgledati sasvim drugačije.
Naravno da je bilo drugačije.
Uplovili su u rijeku Po, negdje kod jedinog pjeskovitog otoka na Jadranu - Suska, taman tamo gdje se sastaju te dvije rijeke i tvore pješčanu dinu... Na mjestu gdje se Zrmanja ulijeva u Po... I danas se u Jadranu, iako je potopljeno morskom vodom, dobro vidi nekadašnje korito rijeke Po, naročito nedaleko Pule gdje su u kamenu ostali sačuvani tragovi dinosa,a u plićaku fosilizirane njihove kosti. Ne vjerujem da su ušli u more zbog kupanja. Išli su piti slatku vodu iz obližnje rijeke Po.

Još malo misterija
 

Iz grčkih kolonija na obali Jadrana, trgovci su, koliko je do sada poznato, na dva mjesta zalazili u unutrašnjost - dolinom Neretve prema Ardejcima i k Japodima u Liku, očito preko Kvarnerskog i Planinskog zaljeva, znači na mjestima koje je sama narav napravila lakše pristupačnima. Dakle, u nekoj davnoj povijesnoj dobi more je preko pojedinih planinskih zaljeva dopiralo, vjerojatno, do Like. Dok se u knjizi “Iliri”, Aleksandra Stipčevića
opisuje poznati mit o Argonautima, prema kojem su Jazon i njegovi moreplovci Argonauti, nakon što su se u Kalkidi domogli zlatnog runa, svojim brodom Argom plovili uz Dunav, da bi njime izbili na sjever Jadranskog mora.
Nikakav problem nije bio isploviti iz Crnoga Mora do ušća Dunava u Rumunjskoj, njegovim tokom stići do Save, pa Kupe, prenijeti lagani čamac preko Planinskog prijelaza, doći do rijeke Zrmanje, pa u rijeku Po, nizvodno - i vratiti se kući, ali ima i jednostavniji način...
U to vrijeme drugačija je bila konfiguracija cijeloga ovoga područja. Crno More bilo je prošireno skoro do Đerdapske Klisure. Tu je bilo južno ušće rijeke Istar, Istre, ili Dunava. Onda su se Argonauti provukli kroz đerdapski tjesnac i stigli do Panonskoga Mora. Kanjoni rijeka u Panoniji bili su popunjeni s puno više vode. Kanjon Kupe bio je plovan skoro do Planinskoga zaljeva, isto kao i Zrmanja s jadranske strane...
A kolika je bila visina vode u Zrmanji oznake su i danas prilično jasne. Evo dokaza, ako ga vidite...

Kanjon rijeke Zrmanje i trag dinosaura blizu Pule u Istri. Kako je jedna mala rijeka mogle izdubiti ovako veliki kanjon i - kako je otisak noge dinosaura mogao ostati tako dobro sačuvan!? Znanstvenici i arheolozi pak uvjeravaju da su dinosauri nestali prije 60 pa i više milijuna godina!?

Apolonije sa Rodosa, koji je to putovanje Argonauta opisao u trećem st. prije nove ere, vjerovao je kako je putovanje brodom od Dunava do Jadrana moguće. U putopisu ''Periplus'', koji je nastao sredinom četvrtog st. prije nove ere i koji se pripisuje anonimnom autoru zvanom Pseudo – Skilaks, navodi se da Dunav jednim svojim krakom utječe u Crno more, a drugim u Jadransko. Ako pretpostavimo da su taj drugi krak Dunava ustvari Sava i Una, uistinu je bilo moguće doći do Planinskog zaljeva, koji je, izgleda dopirao do Like. To bi bilo tumačenje gledano s današnjeg stanovišta pod uvjetom da je podatak o Planinskom zaljevu vjerodostojan, ali treba ostaviti mogućnost postojanja danas nepoznatih vodenih tokova.

Kanjon rijeke Zrmanje... Zar ne podsjeća na Grand Kanjon rijeke Kolorado?

Dinosauri
 

Kada smo već kod dinosaura da malo obradimo i ovu temu pošto se uklapa u priču o Argonautima i njihovom dolasku na Jadran.
Prvo otkriće prisutnosti dinosaura u Istri dogodilo se 1934. godine. Austrijanac Adolf Bachofen-Echt, tvorničar piva i strastveni paleontolog, pronašao je na području rta Ploče na Velom Brijunu otiske dinosaura. Tijekom sljedećih desetljeća tragovi stopa pronađeni su na još nekoliko mjesta: na Punti Barbana i Punti Peneda na otoku Veli Brijun, na poluotoku Marlera pokraj Medulina i na obližnjem otočiću Levan. Tragovi se nalaze i na otočiću Fenoliga te u jednom manjem zaljevu u Premanturi. Najveće otkriće uslijedilo je 1992. godine kada je Dario Boscarolli, ronilac iz Monfalconea, slučajno na morskom dnu kod Bala, otkrio nalazište kostiju. To je prvi i zasad jedini otkriveni ostatak kostiju dinosaura na cijelom području Sredozemlja. Pronađene kosti govore o postojanju barem desetak vrsta dinosaura. Jedan od njih je brachiosaur, biljožder, jedan od najvećih koji su postojali na zemlji, čija je dužina tijela iznosila 20 do 25 metara, a samo dužina vrata gotovo 10 metara. Na svjetskom kongresu paleontologa u Pekingu, 1995. godine, ovaj je najnoviji nalaz prezentiran kao otkriće godine te su tada Bale uvrštene u Svjetski popis paleontoloških nalazišta. Dio izronjenih kostiju izložen je u vijećnici u Balama. Samo od sebe nameće se pitanje: Šta su tražile ove goleme životinje na krajnjem jugu Istre? Zalutali!? Pogriješili put!? Išli na kupanje!? Ne, ne, nije u pitanju ništa od ovoga, već nešto jako važnije. Bili su žedni. Išli su piti vodu, slatku vodu iz obližnje rijeke Po...
A da još malo zakompliciramo enigmu oko dinosaura!?
Vapnenačko područje rijeke Paluxy u Texsasu nekada je bila blatnjava ravnica. Ništa čudno, takvih ravnica ima po cijelom svijetu, ali ovo je posebno mjesto, jer su brojni dinosauri tamo ostavili svoje okamenjene tragove, što također nije niti rijetkost niti čudo, osim – što su pokraj ovih tragova pronađeni i ljudski... Eeee, sada se situacija već poprilično zakomplicirala. Da ne spominjem kako su antropolozi starost ovih nalaza smjestili u razdoblje od prije nekih 60-tak milijuna godina. Još se više zakompliciralo kada su izmjereni otisci. Dinosovi su bili dugački 47, a ljudski 40 cm. Šta prvo pada na pamet? Naravno divovi, jer su ove stope divovskih razmjera i morali su ih ostaviti ljudi prilično viši i snažnije građe tijela nego danas. Baš kako piše Biblija i stari pisac Heziod.
Zlobnici su odmah rekli da je ovo prevara i da su stope namjerno uklesana u kamen. Onda je dignuto, jedna za drugom, nekoliko vapnenačkih ploča i ispod svake su opet pronađeni tragovi stopala. Bilo je potpuno jasno da je rijeka Palaxy redovito i u velikoj visini mijenjala vodostaj... Za antropologe - velika zagonetka... i jedna još veća... Zbog čega se iznenada nivo vode prestao dizati i spuštati onako kako je to rijeka oduvijek radila?
Najeće iznenađenje izazvao je pronalazak prastaroga metalnoga čekića s dijelom drvene drške u jednom od slojeva vapnenačkih ploča. Metalni dio čekića je legura od 96.6% željeza, 0,74% sumpora i 2, 6% klora. Prilično egzotična mješavina za koju brojni fizičari kažu da je ovakvu smjesu današnjom tehnologijom nemoguće napraviti, ako je riječ o spoju klora i željeza u obliku metala.
Slične vapnenačke ploče eksploatiraju se u jednom kamenolomu u Njemačkoj, osim što se ovdje u slojevima često pronađu fosilizirani ostaci sitnijih životinja kao što su školjke, ribe, rakovi, ptice, razni kukci...
U jednom rudniku, također u Njemačkoj, duboko pod zemljom, na jednoj ploči ugljena pronađena je stopa dinosaura. Neriješiva zagonetka za znanstvenike. U Americi i Njemačkoj pronalaze arheološke artefakte u slojevima, dok se na jadranskoj obali sve vidi na površini tla ili u plićaku morske vode. Zaista zanimljivi fenomeni, ali samo na prvi pogled. Nije to baš tako komplicirano kako je predočeno svjetskoj javnosti. Idemo još malo pogledati šta kažu svjetske umne glave...

'U pustinji Sahare otkrivena je fosilna lubanja dinosaurusa mesoždera čiji su prvi rođaci živjeli i u Južnoj Americi i u Indiji. Taj nalaz ekipe znanstvenika, na čelu s paleontologom Sveučilišta Chicago, Paulom ****nom, pruža nove podatke o razdvajanju tri drevna južna kontinenta - Afrike, Južne Amerike i Indije. Novootkrivena vrsta dinosaurusa, stara 95 milijuna godina - inače druga nova mesožderna vrsta koju je paleontolog ****no otkrio u odvojenim ekspedicijama u Africi - ispunjava kritičnu prazninu u evoluciji mesoždernih dinosaurusa u Africi. Sada se može s mnogo većom sigurnošću ustvrditi da su se i Afrika i drugi južni kontinenti međusobno odvojili u relativno kratkom vremenskom periodu prije oko stotinu milijuna godina.Obje vrste mesoždernih dinosaurusa, koje je u Africi otkrio dr. ****no, potječu iz razdoblja Krede, kada je područje koje su oni nastavali bilo prekriveno širokim rijekama i travnatim nizinama. Danas je to pustinja, odnosno južni dio Sahare, koji se nalazi na području Republike Niger.
Ovo je još jedan podatak u prilog moje teorije o Zemljinim obratnicama, osim što se nikako ne mogu složiti s ovolikim milijunima godina. Jeste li se ikada zapitali otkuda toliko materijalnih dokaza o postojanju dinosaura starih "milijune godina", a uobičajeno je da za nekoliko mjeseci priroda promijeni dio krajolika koji ne možeš prepoznati, pa čak ako si tu rođen i odrastao!? Nikako se ne slažem sa pretpostavkom da su ove goleme životinje obitavale na Zemlji prije toliko milenijuma. Nema tu apsolutno nikakve logike. Vjerujemo u Boga, čitamo Bibliju, a ne vjerujemo niti Bogu niti Bibliji. Očit primjer licemjerja i slijeposti. Prihvatljivija mi je istina koja kaže da su dinosauri ipak postojali u biblijsko vrijeme i da nisu izumrli prije nekoliko desetaka milijuna godina, već mnogo, mnogo kasnije, a kako su najednom nestali, tu postoje razne teorije među kojima je u znanstvenom svijetu najprihvatljivija ona da ih je uništio golemi meteorit koji je u to vrijeme pao na Zemlju...(?)

Sama riječ dinosaur (grčki: strašni gušter) opisuje grupu životinja različitih veličina i svojstava koje su živjele u mezozoiskoj eri. Dinosauri su zavladali u doba Jure, opstavši 135 milijuna godina, sve dok ih prije 65 milijuna godina nije uništio asteroid. Njihovu vladavinu na Zemlji je također omogućio pad asteroida koji je uništio većinu biljaka i životinja srodnih krokodilima što su u trijasu prevladavali u svijetu. Računalni stručnjaci iz Sandije načinili su i simulaciju što bi se desilo kada bi maleni komet pao u Atlantski ocean. Došli su do zaključka da bi Florida podijelila sudbinu koja je u legendi zadesila Atlantidu. Komet promjera jedan kilometar, mase milijardu tona, kada bi udario pod kutom 45° u Atlantski Ocean doveo bi do trenutnog isparavanja 100 milijardi tona vode. Ta bi para stigavši u stratosferu dovela do stvaranja kristalića leda koji bi blokirali sunčevu svjetlost. Od središta sudara radijalno bi se širio val visine 100 metara...
I ta simulacija pomaže objasniti iznenadni nestanak dinosaura. Naime jedna od teorija jest da je sudar Zemlje s nekim asteroidom (ili meteoritom) prije oko 65 milijuna godina doveo do katastrofe, inicirajući niz klimatskih promjena koje su pak dovele do izumiranja mnogih vrsta života, uključujući i dinosaure...

Da katastofičari ne bi bili zakinuti, pobrinuli su se i fizičari, koji su za periodičko izumiranje života na Zemlji optužili neutrine. Neutrini su one neuhvatljive subatomske čestice koje nemaju električni naboj, imaju malu ili čak nikakvu masu, kreću se brzinom svjetlosti, a s materijom jedva interagiraju. Prema fizičaru J.I. Collaru, koji se upustio u dozimetriju neutrina, neutrini, nastali eksplozijom supernova, u interakciji sa živom materijom uzrokuju ogroman broj smrtonosnih tumora. Dennis Kent,
profesor geologije na sveučilištu Rutgers u New Jerseyu, navodi kako praktično živeći sami, dinosauri nisu imali konkurencije, pa su se razvili u čudoviša, na primjer u Tyrannosaurus rexa i Velociraptora. Jednom riječju, oni su zamijenili ranije brojne različite vrste grabežjivaca. Bilo je potrebno samo 50.000 godina da bi se dinosauri razvili u goleme životinje.

Meteoriti
 

Da, u pravu su, meteorit (ili asteroid u raspadu) pri ulazu u Zemljinu atmosferu zaista je pao na Zemlju, ali ne prije 60–tak milijuna godina, ne niti prije 60-tak tisuća godina, već možda prije otprilike 6 tisuća godina i nije on pravi uzrok nestanka dinosaura. Tragovi ovoga meteorita jasno su i danas vidljivi na području meni dvije bliske države. Ovakav pejzaž nisam nikada i nigdje u svijetu vidio. Očito je da ove rupe nisu nastale prije 60 pa čak i više od 100 milijuna godina...
I ne samo da su izdubljene nedavno, već se jasno vidi smjer iz kojega je raspadnuti asteroid stigao u Zemljinu atmosferu...
Rupe na tlu od udara meteorita jasno su vidljive i nitko me ne može uvjeriti da su nastale prirodnim putem – erozijom. Ovakva savršena geometrija nikako ne može biti slučajna.
Po mojoj procjeni, velika grupa meteorita, raznih veličina, stigla je na Zemlju otprilike sa sjeverozapada, padajući ukoso, nešto slično kao pri nedavnom padu američke svemirske letjelice ''space shutle''...
Morao sam prepisati poneki znanstveni podatak samo da se uvjerite kako visoko školovane osobe mogu biti dvolične i kratkovidne, samo da pokažu koliko su pametni. Paralelno vjeruju i u Boga i u evoluciju. Zato bi najbolje bilo da Gospodin Jahve stisne dugme, resetira sav život na Zemlji i stvori jedan pravedniji, opet iz početka, kao onaj u pećinama. Opet je za znanstvenike velika zagonetka zbog čega je veliki dio stare Aleksandrije potopljen morskom vodom. Šta je tu toliko čudno? Pa zar i u Veneciji nisu iskopavali dijelove nekadašnjega pristaništa nekoliko metara ispod današnje luke. Osim toga Veneciju često preplavi morska plima i ne bi me iznenadilo da budu primorani izgraditi novu na nekom povišenom prostoru van domašaja morske vode.
Crkva Svetoga Vlaha u Dubrovniku sagrađena je na temeljima jedne starije crkve, a ova starija na temeljima još starije. Ništa čudno osim što su ovi prvi, najstariji temelji, nekolko metara ispod nivoa današnje vode u Jadranu...
A dok ok se ne dogodi toliko pominjani biblijski i Jahvin ''smak svijeta'' vratimo se mi Homeru, njegovoj Ilijadi, Jasonu i Argonautima... Osobno objašnjenje plovidbe Jazona s Agonautima i naglom nestanku dinosaura počeo bih u egipatskoj Aleksandriji i Kleopatrinim dvorima...

Evo i fotografija...

Visina vode u morima
 

Morao sam prepisati poneki znanstveni podatak samo da se uvjerite kako visoko školovane osobe mogu svašta izjaviti, samo da pokažu koliko su pametni. Paralelno vjeruju i u Boga i u evoluciju. Zato bi najbolje bilo da Gospodin Bog (Jahve) stisne svoje sudbonosno dugme, resetira sav život na Zemlji i stvori jedan bolji, pravedniji, iz početka i u pećinama.
Znanstvenicima je zagonetka i desetak metara morskom vodom potopljeni dio stare Aleksandrije. Šta je tu toliko čudno? Pa zar i u Veneciji nisu iskopavali dijelove nekadašnjega pristaništa nekoliko metara ispod današnje luke. Osim toga Veneciju često preplavi plima i ne bi me iznenadilo da budu primorani izgraditi novu luku na nekom povišenom prostoru, van domašaja morske vode.
Crkva Svetoga Vlaha u Dubrovniku sagrađena je na temeljima jedne starije crkve, a ova starija na temeljima još starije. Ništa neobično osim što su najstariji - donji temelji - nekolko metara ispod nivoa vode u Jadranu...
A dok se konačno ne dogodi toliko pominjani biblijski i Jahvin ''smak svijeta'' vratimo se mi Homeru, njegovoj Ilijadi, Jasonu i Argonautima. Osobno objašnjenje plovidbe Jazona s Agonautima i naglom nestanku dinosaura počeo bih u egipatskoj Aleksandriji i Kleopatrinim dvorima...

Arheološki nalazi u okolini Aleksandrije najzornije pokazuju kako je za vrijeme vladavine zadnje egipatske kraljice Kleopatre voda bila deset do dvadeset metara niža nego što je danas. Neću puno pisati o njezinom životu već o važnim (podvodnim) novootkrivenim arheološkim nalazima. Nedavno je na dubini od desetak metara otkriven i istražen potopljeni dio Aleksandrije. Grad je očito bio sagrađen na obali mora, što dokazuje moju pretpostavku o dvadesetak metara niže vode od današnje, a vidljivo je, naprimjer - i na Mljetu. Arheolozi su sigurni u još jedan važan podatak. Potopljeni dio grada srušen je u nekakvoj golemoj kataklizmi, jer su skoro sve građevine ležale okrenute u istom smjeru. Pronađen je i zlatni nakit čiji su ga vlasnici u paničnom bijegu ostavili... ili poginuli. Pretpostavka ove tragedije mogao bi biti nekakav veliki plimni val...
Plimni val!?
Baš to, golemi plimni val jedini je uzrok tragedije...

U lijepim hramovima živjela je zadnja egipatska kraljica Kleopatra, potomak loze Ptolomejevića. Ptolomej je, za čitatelje koji nisu znali ovaj podatak, bio general Aleksandra Makedonskog, a Aleksandrov otac Filip rodom je iz obitelji Karanović. Aleksandar je u svojim ratnim pohodima uvijek nosio Ilijadu. Umro je s ovom knjigom ispod jastuka. Zanimljivo!? Zašto mu je toliko bila važna ova knjiga!?
Možda Skadar krije odgovore na neka pitanja...
Po ovoj logici, ako su se trojanski ratovi vodili između 3.000 i 2.000 godine prije Krista, onda smo, gledajući pejzaž Mljeta, dobili neriješiv misterij nad misterijima, ali samo na prvi pogled.
Objašnjenje je vrlo jednostavno, a da još malo zakompliciramo prirodne fenomene pogledajte neke od brojnih fotografija snimljenih na različitim lokacijama po svijetskim morima i oceanima ...

Između crvenih crta rastao je nivo vode onom brzinom kojom se topio led na Sjevernom polu, računajući ovdje i na Grenland. Znači da je do gornje crvene crte, u ljetnom godišnjem dobu bila voda, a do donje - led - dok se nije dogodila prva kataklizma svjetskih razmjera, kada se nivo vode naglo spustio na visinu označenu žutom bojom. U drugoj velikoj kataklizmi svjetskih razmjera, najvjerojatnije biblijskom općem potopu, još jednom se voda spustila, možda istom visinom kao prvi put, samo što je erozija tla tijekom par tisuća godina popunila morska dna i podigla vodu na današnji nivo – označen roza bojom...
Na Mljetu je sasvim drugačija priča. Do prve kataklizme nije uopće bilo morske vode, osim možda jezera u kojega se ulijevala rijeka Po. Nivo vode bio je puno niži od označenoga (roza boja), a nakon prve svjetske globalne kataklizme voda je naglo (vjerojatno kroz Otranska Vrata) popunila jadranski bazen do visine označene žutom bojom, dok se u drugoj (biblijskoj) kataklizmi spustila, puno niže od oznake crtom roza boje, ali se tijekom vremena erozijom tla vratila na današnji nivo...
Jeli vam postalo imalo jasnije? Ako nije idemo dalje sa slikovito i tekstualno vidljivima dokazima.

Na Mljetu vidimo dva, a na Karibima, Malti i Irskoj tri nivoa morske vode. Područja sam odabrao sasvim slučajno, između mnoštva sličnih u cijelom svijetu, , jer mi panorame najviše odgovaraju za objašnjenje ove zagonetke. Ima još nešto zanimljivo što se jako lijepo uočava. Gornji nivo trajao je duži period, što se dobro vidi po oštećenju kopna. Drugi nivo vode očito nije dugo trajao, jer je erozija kopna, odnosno, vodom podlokana stijena, vrlo plitka, dok je treći, današnji, najoštećeniji, što upućuje na činjenicu da je najduže trajao. Po nekakvoj logici, ako je za vrijeme starog Rima, prije 2.ooo godina, nivo vode bio još desetak metara niži od današnjeg, nije teško zaključiti da se dvije katastrofalne promjene na Zemlji nisu dogodile baš tako davno, kako nas uvjerava znanost. Nešto ne štima kod proračuna starosti Zemlje, života na Zemlji, fosilnih ostataka, nestanka dinosaura, mamuta...
Da ne nabrajam dalje, uglavnom , mislim da metoda ispitivanja ugljikom C14 nije ni približno vjerodostojna. Izgleda da su Heziodovi opisi naraštaja ljudskod roda najbliži istini, a pomalo se podudaraju i sa pisanjem knjige nad knjigama – Biblijom.
Nisam uspio pronaći drugačiji način objašnjavanja navedenih zagonetki oko visine vode u svjetskim morima osim ovoga, tipično školskog, razumljivog za sve uzraste. Dakle, počinjemo s najobičnijim magnetima kakvim smo se oduvijek kao djeca igrali...

A dok magneti ne dođu na red, za moje forumaše (koji ovo još ne znaju) evo jednoga staroga vrlo poznatoga grada na vrhu jedne planine u Andama...

Stari grad Machu Pichu na vrhu je planine i jako teško mu je prići čak i pješice, pa ga, vjerojatno iz istoga razloga ni Španjolci nisu uspjeli otkriti, razoriti i opljačkati... A tako je genijalno i efektno sagrađen...
Zaboravljeni grad Inka Machu Pichu na vrhu planine u Peruu oblika je ptice kondora, široko raširenih krila u zraku.

Ovaj grad ima još jednu zanimljivost za koju svjetska javnost malo zna. Ne mogu slikovito objasniti, ali uglavnom tamo postoji, kako kažu arheolozi, kameni žrtveni oltar s kojega, u jednom od solsticija, sjena sunca formira tanki i izduženi oblik tigra. Mislim da bi se ovaj oblik trebao pojavljivati od ''nule'', iz početka, samo da je obratnica drugačija...

Magnetne silnice
 

Svaki magnetni materijal ima svoje silnice koje se privlače ili odbijaju, a pošto mi nije namjera objašnjavati zakone elektronike nadam se da ću i u ovom kratkom izlaganju biti jasan. Znači, magneti su međusobno nagnuti pod određenim kutom.
Efekat privlačenja i odbijanja magneta izgleda otprilike ovako (slika 1).
Isti efekat kod jednog maknutog magneta izgledao bi malo drugačije (slika 2).
Šta bi se dogodilo da jedan magnet maknemo iz niza?
Naravno, kut nagiba malo bi se ispravio, jer je međusobno guranja za četvrtinu slabije. E, a sada, da li su se magneti malo raširili u prostoru, ili su ostali na istoj udaljenosti, to ne znam. Trebalo bi malo eksperimentirati, onako kao u osnovnoj školi, što meni osobno ne pada na pamet. Nikada školu nisam ni volio... Hm, zvuči nekako poznato, što ne znači da ne se smijemo malo igrati s još jednim, nekoliko puta manjim, magnetom, tako da ga primaknemo bilo kojem od preostalih velikih.
Istoga momenta događa se još jedna primjetna promjena...
A onda kod jednog velikog magneta stavimo neki manji (slika 3.).
Siguran sam da se opet mijenja kut nagiba velikog magneta, kome smo dodali nekoliko puta manji magnet. Ne želim nagađati za ostale magnete. Možda se i s njima nešto dogodi, ne znam, a zašto sam stavio taj mali magnet – objašnjenje slijedi kada mu dođe mjesto u daljnjem tekstu. Kao ovi mali magneti, u svemiru se ponaša i naša velika Zemlja sa svima drugima planetima Sunčeva sustava koji gravitacijama utječu jedni na druge, što je poznato od davnina i čak su pojedincima za ova saznanja padale glave s ramena.
Zemljine obratnice - danas (slika 4).
Položaj Zemlje, te kruženje oko svoje osi i - oko Sunca (slika 5).
Obratnice, ili solsticiji, uzroci su svima ''nevoljama'' kod zemaljskih godišnjih doba. Zemlja se za 24 sata okrene i oko svoje osi, što dobro znamo kada u kući uvečer palimo svjetlo, ili se oko podne na plaži sunčamo. Zemlja usput za godinu dana obiđe i oko Sunca. Sunce prividno dođe do 23,5 stupnja sjeverno ili južno od ekvatora. O položaju Zemlje pri svome putovanju oko naše životne zvijezde ovisi da li je u našim krajevima sezona skijanja, sijanja, kupanja, ili ubiranja ljetine. Ova četiri perioda kruženja Zemlje oko Sunca zovemo još i - godišnjim dobima.
Kao na magnete tako i na sve planete djeluju ove silnice koje se stručno zovu gravitacija. Pravilnost kod udaljenosti planeta oko Sunca brojčano je utvrdio i definirao njemački matematičar Titius, daleke 1776. godine. To otkriće objavio je izvjesni Bode, pa je ovaj efekat i poznat kao Titius – Bodeov zakon. Osobno baš i ne razumijem što su htjeli reći, no ipak, da vidimo usporedne vrijednosti prosječne udaljenosti planeta našeg sistema od Sunca izraženu u astronomskim jedinicama koje su nam dali ovi matematičari.

1. Merkur..... 0,39 /......... 0 + 4 = 4
2. Venera…. 0,72 /......... 3 + 4 = 7
3. Zemlja......1,00 /..........6 + 4 = 10
4. Mars…….1,52 /........ 12 + 4 = 16
? (asteroidni pojas)...... 24 + 4 = 28
5. Jupiter….. 5,2 /…..... 48 + 4 = 52
6. Saturn….. 9,54 /....... 96 + 4 = 100
Planeti iza Saturna u to vrijeme nisu bili poznati.
7. Uran...... 19,19 /..........192 + 4 = 196
8. Neptun . 30,06 /.......384 + 4 = 388
9. Pluton -. 39.48 /.....768 + 4 = 772

I baš taj asteroidni pojas podijelio je znanstvenike. Nikako se ne uklapa u Sunčevu sustavu. Neki pretpostavljaju da je u tom pojasu nekada davno bio planet, dok drugi uvjeravaju da se tamo tek formira novi planet, a kako izgleda u svemirskom izdanju pogledajte sami na slici 5..
Naravno da planeti nisu složeni u ovakvom poretku, već su razbacani oko Sunca, ovisno o količini dana koliko im je potrebno da naprave puni krug.
Planeti se ponašaju baš kao i pomenuti magneti. Gravitacijom djeluju jedan na drugog, guraju se u putanjama i naginju u odnosou na svoju os. Sve je prilično jasno, osim asteroidnog pojasa, označenim crvenom bojom. Nikako se ne uklapa među ostale planete.
Ali... Šta bi se dogodilo da vratimo događaje nekoliko tisuća godina unazad i da sve asteroide sakupimo na jedno mjesto? Usput, ima ih od veličine graška pa sve do najvećeg, Ceresa, otkrivenog 1801. godine. Uočio ga je i ime mu dao talijanski astronom Piazzi, a bio je promjera oko 900 km. Godinu dana poslije pronađen je još jedan asteroid, nešto manjih dimenzija i dobio ime Pallas. Novom tehnikom vizuelnog promatranja svemira do danas ih je pronađeno oko 2.000 različitih veličina, koji kruže oko Sunca i pomalo sliče na jedan od Saturnovih prstenova. Ne smijemo zaboraviti ni mjesece što kruže oko planeta, od Zemlje do Plutona. Znanstvenici su dokazali da zemaljski mjesec nije sastavljen od istog materijala kao Zemlja, što upućuje na teoriju da je odnekud došao, pa zarobljen Zemljinom gravitacijom. Neki stari spisi spominju da je između Marsa i Jupitera postojao jedan planet mitskoga imena - Faeton...
Faeton?! U pričama iz klasične starine spominje se više puta...
Ako možda želite saznati nešto više o mitskom Faetonu i nekim drugim astronomskim pojedinostima, posjetite knjižnicu, pogledajte internet, televiziju, tisak, a ja idem asteroide sakupiti na jedno mjesto, ponovo stvoriti misteriozni Faeton, pa da vidimo šta će se dogoditi. Krećemo obrnutim redom nego što sam uradio s magnetima. Vraćam mitski Faeton u njegovu prvobitnu putanju... Odmah bi se dogodila golema promjena među svima planetima. Kataklizma neslućenih razmjera. Sve planete momentalno bi se još više nagnule u odnosu na svoju sadašnju os. Više ništa ne bi bilo kao prije, pa ni Zemlja nebi bila ni približno slična kao na donjoj slici. Pretpostavljam da bi se nagnula za više od 30 stupnjeva.
Kada je postojao Faeton, Zemljina obratnica bila bi drugačija. Moja pretpostavka - oko 33 stupnja (slika 6)..
dokumenat 14685

dokumenat 14686Došli bi u vrijeme kada je naš Sunčev sistem izgledao upravo onako kako ga je Bog i stvorio. Obratnica bi garantirano bila dalje od Ekvatora nego što su danas. Samouvjeren sam zbog mnogih dokaza, kao naprimjer, u Njemačkoj je jedno vrijeme trajalo tropsko područje.

Opet greška s fotosima, oprostite...
 

Probat ću ponovo...
Vjerojatno će se slike izmješati, pa si posložite kako znate...
Nije lako s ''carnet'' - om. Nedostaje mi max - adsl.

Grga dobro si ovo sročio, mitski Faeton je neka vrsta galaktičkog kontrolnog centra koji ciljano upravlja s malim i velikim magnetima, u ovoj priči naša matematika i fizika ne vrijede ni pišljivog boba, poznajem dvojicu koji su u ovoj našoj dimenziji sposobni levitirati i tu naše poimanje gravitacije pada u vodu, većina nas je levitirala u nekoj drugoj dimenziji, odnosno u snovima. :) :26:

Ljudski rod je sklon da pokuša sve oko sebe razgoličiti s ciljem da u konačnici postane apsolutni vladar kozmosa, na svu sreću postoji viša sila koja nam na kapaljku dozira elementarna znanja, hvala Bogu da smo trenutno još uvijek jakoooo daleko od prave spoznaje, uostalom mijene ljudske povijesti idu u prilog ovom mom razmišljanju. :) :26:

Ma bravo Enigma, opet me iznenađuješ s logičnim zaključkom. U pravu si. Informacije dobijamo na kapaljku...
Jedino nisam uspio staviti sve slike. Probat ću opet ovu što nedostaje...

Idemo dalje...
 

Osim što sam na krivo mjesto stavio ''Magnetne silnice'' ...
Odvojene su od cjeline, a trebale su biti na ovome mjestu...

Siguran sam da ste shvatili moju pogrešku pa stoga tučem dalje kako sam i zamislio.
&
Došli bi u vrijeme kada je naš Sunčev sistem izgledao upravo onako kako ga je Bog i stvorio. Obratnice bi garantirano bile udaljenije od Ekvatora nego što su danas. Samouvjeren sam zbog mnogih dokaza, kao naprimjer, u Njemačkoj je jedno vrijeme trajalo tropsko područje.

''Istraživanje međunarodnog naučnog tima u Njemačkoj pokazalo je da se drastično zahlađenje klime u zapadnoj Evropi dogodilo prije točno 12.679 godina, po svemu sudeći nakon iznenadne pojave ledenih vjetrova nad Atlantikom. Rezultati istraživanja objavljeni su u naučnom časopisu Nature Geoscienc. Njemački, švicarski i američki stručnjaci su tokom ispitivanja minerala i drugih tvari nataloženih na dnu jezera Merfelder Mar u Njemačkoj otkrili nagle promjene u sastavu sedimenata u razdoblju od samo godinu dana. Podaci upućuju na naglo povećanje broja olujnih vjetrova od jeseni do ljeta za samo godinu dana i to prije 12.679 godina, što se poklapa s drugim promjenama u regiji. Za naglo zahlađenje pred kraj prvog ledenog doba znalo se od ranije, a stručnjaci iz Njemačke, Švicarske i SAD-a pokušali su da razjasne njegove uzroke i vrijeme trajanja. Promjena vjetrova možda je uzrokovana laganim pomicanjem okeanskog leda na Sjevernom Atlantiku, koje su izazvali neki drugi prirodni činioci, kažu stručnjaci. Ranije se nagađalo da je iznenadno zahlađenje možda uzrokovano padom meteorita koji je doveo do uzdizanja prašine u atmosferu te zaklonio sunčevo svjetlo''...
(Kažu eminentni znanstvenici)...

Ja kažem da bi pustinja Sahara bila plodna, Sfinga ispred piramida u Egiptu okružena vodom, gledali bi kako se prostor oko kamenih monolita Stonehenge (Stonhendža) popunjava vodom iz rijeke Avor. Mrtva dolina u Arizoni bila bi (preko Grand Kanjona) zalita morskom vodom, veliki dio Evrope i Azije bili bi pod vodom...
Postojalo bi Panonsko More, čije dokaze pronalazimo na mnogim mjestima.
Još jedan, naoko sakriven detalj, ide mi u prilog. Jeste li primjetili da nema arheoloških ostataka bilo kakvi cesta, recimo u ono vrijeme kada su ''Egipćani gradili piramide''? Niti jedan stari arheološki lokalitet nema prilaznu cestu.
Ako su stari majstori znali sagraditi golemu kamenu piramidu zbog čega nisu gradili ama baš nikakve prilaze niti jednom, današnjoj civilizaciji neshvatljivom, objektu na Zemlji?
Opet velika misterija, ali samo na prvi pogled. Objašnjenje je i ovdje vrlo jednostavno. Ostavljam vam prostora da malo razmišljate, a ja se idem malo zabavljati još ponekim svjetskim zagonetkama. Nisam nikakav genijalac, niti prorok, niti vidovnjak, već samo događaje u prošlosti slažem logičnim redoslijedom i sve se uklapa baš onako kako treba.
Pogledajmo još malo naš planet Zemlju i godišnja doba. Kada je Sunce je na južnoj polutki Zemlje u Evropi je zima, jer su dani kraći, pošto je Sunce južnije i nema vremena zagrijati Zemlju. Kada Zemlja u svojoj putanji dođe ''na desnu stranu od Sunca'', u Evropi je ljeto.
Ovaj efekat najbolje se vidi na maketi školskoga globusa (slika1)...
Da se povrati vrijeme postojanja Faetona obratnice svih planeta Sunčevog sustava zajedno sa Zemljom bile bi prilično drugačije, a po mojoj slobodnoj procjeni možda i više od 30 stupnjeva sjeverno i južno od Ekvatora, uzimajući u obzir današnje poznate podatke. Uvjeti života na Zemlji, zajedno s klimom, drastično se mijenjaju. Kada je u Aziji (i bezimenoj Evropi) bilo ljeto, znači, kada je sunce ''dolazilo'' naprimjer čak do Njemačke, što bi se dogodilo sa ledom na Sjevernom Polu i Grenlandu? Naravno, otopio bi se - i po procjeni stručnjaka podignuo nivo svih mora na sjevernoj zemaljskoj polulopti između 50 pa čak do 300 metara.
Glupost! Glupo je procjenjivati. Nema nimalo potrebe nagađati po slobodnoj volji, već izmjeriti stvarnu visinu vode na raznim mjestima širom svijeta. Grand Kanjon rijeke Colorado u Americi slikovito pokazuje kako se topio led Sjevernog Pola i postepeno dizao nivo vode (označeno između roza i crvene crte). Ispod donje roza crte nije bilo nikakve šupljine, već tvrdo tlo kojim je ta ista voda tekla.
Prava visina vode ne može se fulati ni za ''milimetar''. Potrebno je uzeti metar i premjeriti razliku u bojama bočnih stijena kanjona.

Joj kako sam loše ovo uslikao. Stidim se. Oprostite...

Grga, nemoj ubacivati fotke sa nastavkom BMP, jer se ne prikazuju direktno u forumskom prozoru, stavljaj uvijek JPG ili recimo GIF

Ebiga Grga, moraš slikati u većoj rezoluciji, u JPG formatu, onako kako ti je Vumi rekao. :)



Ova ti je tema prva liga, šašav si do daske, mora da smo iz iste torbe ispali. :totlach: :) :26:

Piramida
 

Kad već pričate o alternativnim tehnologijama, evo pitanja od mene. Da li je neko pokušao da napravi piramidu od nekog prirodnog materijala (npr. drveta) i da stavi u nju tupi žilet ili neko voće ili povrće i posmatra šta će se desiti... nakon nekoliko dana? Naravno, piramida bi trebalo da je istih proporcija kao i velika Keopsova... Ja nisam pokušavao, pa zato pitam. :)

Dok stignu informacije o piramidi ja opet pokušavam zakačiti nove fotose koji se uklapaju u predhodnu temu...

Slika 1. Do crvene crte bila je voda kada je eksplodirao Faeton, do roza boje, kada je stigao Mjesec i crne današnjega nivoa...
Slika 2. Dva nivoa vode. Poslije Faetona i pri dolasku Mjeseca...
Slika 3. Dio irske obale isti je kao Veliki Kanjon rijeke Kolorado u Americi na slici 4.

Crna boja trebala je biti na granici vode i pijeska na Mljetu... Opet sam zaebo sistem...

Ne mora biti minijatura Keopsove, probaj, rezultati su očigledni. Rusi su jako daleko dogurali u istraživanju ove problematike. Moja istraživanja idu nekim drugim smjerom. :) :26:

grga sta se desava?...polako skoncentrisi se.....

Jesam ja jos kao dijete, samo sto sam piramidu sklapao od komada kartona...nisam primjetio razliku na ziletu...vjerovatno je nisam dobro sklopio :)

Karton je bio deformiran, :) matematika, odnosno geometrija mora biti što je više moguće precizna. Ova priča ima dosta sličnosti s elektronikom i strojarstvom, ako nešto ima lokera normalno je da klepeta. Krivi kondenzator u zamišljenom oscilatoru je pušing, ima dosta paralela i logike na kojoj počiva elektronika i to samo u najelementarnijim crtama. Kvalitetni, iskusni elektroničari mogu ući u ovu problematiku, ostali jako, jako teško. Zašto ? Zato jer još uvijek nije napisan bukvar za uvod u ova prastara znanja. :) :26:

ja se izvinjavam,da coveku ne skrecemo temu s puta,nek nastavi svoje,a meni ako neko moze da objasni na pp ili mail,kakva je to fora sa ziletom,jabuko i piramidom ;)