Peloponeski rat
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Oružani sukob između Atinskog pomorskog saveza (predvođenog Atinom) i Peloponeskog saveza (predvođenog Spartom).
Rat je, sa jednim prekidom, trajao 27 godina (od 431. do 404. god. p. n. e.) i obuhvatio je skoro cijeli antički svet.
Prva faza
Prva faza je trajala deset godina, od 431. do 421. god. p. n. e. Karakterisana je kopnenim prodorima Peleponeskog saveza na Atiku i pustošenjem atinske zemlje. Atinjani, vođeni Periklom, su izabrali da ne ulaze u direktan sukob sa nadmoćnom dorskom vojskom, već su se oslonili na svoju flotu kojom su napadali obale Peleponeza i trudili se da ometu trgovinu Korinta sa Sicilijom. Taj period je obilježen i pojavom kuge, uslijed koje je Atina izgubila četvrtinu svoje stanovništva i trećinu hoplita. Prva faza je okončana Nikijinim mirom 421 god. p. n. e.
Druga faza
Druga faza je trajala, također, deset godina od 421. do 411. god. p. n. e. Najvažniji događaj je atinski pohod na Siciliju (415. god. p. n. e.), pre svega protiv grada Sirakuze. Ekspedicija se, poslije pomorskog poraza u sirakuškoj luci, završila i katastrofom kopnene vojske. Atinske snage su izgubile preko 200 brodova i 35.000 hoplita. Posle poraza Atina se našla u očajnom položaju, bez novčanih rezervi i sa sve nepouzdanijim saveznicima. Vrhunac krize predstavlja oligarhijski prevrat koji na vlast dovodi tzv. Veće od četiri stotine i otvoren raskol prevratnika sa flotom i vojskom stacioniranom u Joniji.
Treća faza
Treću fazu (od 411. do 404. god. p. n. e.) odlikuju borbe za kontrolu Helesponta, preko koga se vršio uvoz žita i drvne građe iz oblasti oko Crnog mora. Tokom poslednjih sedam godina, atinska flota je očajnički branila konvoje. Iako su Atinjani imali znatnih uspeha u bitkama kod Abida, Kizika i Arginusa, podlegli su poslednjoj bici kod Egospotama 405. god. p. n. e. Rat se završio 404. god. p. n. e. kapitulacijom Atine. Flota je zaplenjena, zidovi koji su spajali grad sa Pirejom, trgovačkom i ratnom lukom su srušeni, a prekomorski posedi su joj oduzeti.