Trebalo bi razdvojiti Ilijadu od Grčke mitologije. Za mitologiju obično kažemo da je ep, isto tako može se kazati da je ep izmišljotina ili bajka. Za razliku od toga Ilijada je živo čvrsto djelo koje je nastalo na temu epskih priča.
Kako to razumjeti?
Ako usporedimo neka pripovijedanja o trojanskom ratu, koja potječu iz mitologije, i, ona pripovijedanja koja nalazimo u Ilijadi; - e, tada se lako uočava ta velika razlika. Homer iz Grčke mitologije uzima samo ono što je njemu potrebno za stvaranje svog djela, - mislim prije svega na same događaje koje u izvornosti prenosi ali u sve to ugrađuje nekakve geografske predjele koji su vječito ostali kamen spoticanja.
Evo primjera:
Po Grčkoj mitologiji znamo da je Ahilej, u jednom dvoboju pod Trojom, ubio glavnog trojanskog vojskovođu Hektora.
Tu istu informaciju koristi Homer u svojoj Ilijadi, samo što on od tih hladnih informacija stvara sasvim jednu novu kompoziciju u kojoj čitatelj ostaje bez daha.
Ne treba niti spomenuti da će vas Homerov opis događanja sam natjerati da pred očima oživite žive slike svakog njegova opisanog prizora. Sa pravom možemo kazati da su Homerova djela jedan povezan slijepi film, - te nam slike živo titraju pred očima dok čitamo stihove.
Vratimo se spomenutom dvoboju između Ahileja i Hektora. Evo ih, već se gledaju oči u oči ispred Zapadnih (Skejskih) vrata grada. Po slijedu događanja, osvanuo je vedar i sunčan dan. Kralj Prijam i cijela Troja promatraju sa zidina što se zbiva ispred u polju. Prijam moli sina da se skloni u grad i da se ne sukobi sa Ahilejem. Hektoru ne dozvoljava njegov ponos da posluša oca, već odlučuje bježati oko zidina grada i čeka priliku da napadne Ahileja.
Ovu trku oko grada nećemo pronaći u Grčkim mitološkim pričama, to je nešto što Homer stalno upliće u Ilijadu kako bi opisao mnoge geografske predjele Troje.
Dobro je da postavim nekoliko citata iz Ilijade, pa da vidite kako Homer neumoljivo natura čitatelju te žive slike predjela Troje:

Pjevanje XXII. stihovi 143 - 146

Jednako željno poleti Ahilej, al' pobjegne Hektor

Uza zid trojskog grada, a micaše koljena brza.

Pokraj stražare kule i pokraj vjetrovite smokve

Kolnim se gonjahu putem držeći se jednako zida.

Sve je kazano u ovom citatu, samo je još potrebno u mislima oživjeti ovaj prizor. Možda bi to moglo izgledati i ovako:

Junaci trče jedan za drugim pored kamenih zidina grada. Protrčavaju neku visoku kulu čije je podnožje obraslo divljim izdancima smokvinog stabla, a te se grane naginju na uski kolni put i stalno se ljuljuškaju na vjetru. Smokvino stablo nas već asocira na južnu stranu grada. Da je to stvarno južna strana, trebalo bi spomenuti puno citata što sada nemam u planu, ali do slijedeće prilike. Još samo tren i ovi junaci stižu na istočnu stranu grada. Ta strana u meni uvijek izaziva posebno divljenje i ljepotu prizora...............(ako želite nastavit ću sa radnjom ovog Homerova slijepog filma?)