GLASNOGOVORNIK CARLE DEL P


Kultura i život | Panorama

Datum objave 19.10.2006 18:37
Zadnja izmjena 19.10.2006 18:37
Pošalji na mail Ispiši Komentiraj

--------------------------------------------------------------------------------
Kultura i život | Panorama

Seusovo blago: Libanonci, Mađari i Hrvati bore se za 30 kg srebra
Piše: Flora Turner-Vučetić

--------------------------------------------------------------------------------


Libanonci, Mađari i Hrvati bore se za 30 kg srebra


Baklje na ulazu u londonsku aukcijsku kuću Bonham’s najavile su da se u večernjim satima održava nesvakidašnji događaj. Uzvanici su u rukama držali elegantnu pozivnicu bez koje nije nikome bio dozvoljen pristup.

No, prije ulaza u zgradu plavokosa je djevojka diskretno dijelila letak. Englezi su navikli na tihe prosvjede, pa to nije bilo ništa neobično. Tek kasnije, kada sam pročitala tekst tipkan na dvije stranice, vidjela sam da se radi o prosvjedu Mađara koji drže da upravitelji zaklade Lorda Northamptona i aukcijska kuća Bonham’s ne bi smjeli prodavati arheološki nalaz kojemu nisu utvrđeni podrijetlo i način nabave. U zaključku pozivaju upravitelje zaklade i predsjednika i direktore Bonham’sa, te vlasti Ujedinjenog Kraljevstva da zaustave komercijalne transakcije ovih jedinstvenih umjetnina i sudjeluju u raspravi čiji bi cilj bio osigurati njihovu legitimnu budućnost.

U izložbenoj dvorani okupili su se arheolozi, povjesničari umjetnosti, kustosi nekoliko muzeja iz Ujedinjenog Kraljevstva i inozemstva. Premda sam Seusovo blago vidjela na projekcijama, fotografijama i pročitala brojne studije o ovom misterioznom nalazu, ništa mi nije moglo dočarati uzbuđenje koje me obuzelo u susretu s pladnjevima, vrčevima, posudama koje su majstorski izložene zasjale u punom sjaju srebra i ornamenta.

Svaki od 14 izloženih predmeta iz razdoblja kasne antike predstavlja remek-djelo umjetničkog obrta. Naručitelj je očito bio osoba visokog ranga i imovinske moći. Vrhunska izvedba, maštovita dekoracija narativnih scena i složenih geometrijskih uzoraka na predmetima impresivnih dimenzija i težine.

Ukupna težina srebra je 30 kilograma. U izradu nekih pladnjeva utrošeno je više od 8 kilograma srebra, što je i za standarde raskošnih Rimljana neobično.

Čak i arheolozi koji su čitav život proveli okruženi najvećim svjetskim nalazima otvoreno su izražavali svoje divljenje. Profesor John Wilkes, veliki znalac rimskih nalazišta u Dalmaciji, obratio mi se vrlo srdačno na hrvatskom: “Draga moja, ovo je blago kakvog nema!” Nadalje mi je rekao da bi bilo sjajno da se dokaže da nalaz potječe iz Hrvatske, jer bi to bila svjetska senzacija. No, ako se ne uspije nepobitno dokazati gdje je blago pronađeno, onda bi ga trebala otkupiti Europska Unija i izložiti u državi koja predsjedava Unijom. “Jer, uistinu je šteta da se ovako značajan nalaz ne samo po umjetničkoj nego i po povijesnoj vrijednosti nalazi skriven u tami trezora”, zaključio je profesor.

Ovaj zanimljivi prijedlog prihvatili su i neki nazočni kolege. Svi ostali suzdržavali su se komentara o podrijetlu blaga.

Nije bilo formalnih govora niti pozdrava kako je to uobičajeno na otvorenjima izložbi. Ali na ovoj izložbi, koja je i na koricama kataloga najavljena kao “privatna izložba” s pristupom samo za uzvanike, ništa nije uobičajeno.

Nazočni nisu znali što mogu očekivati, pa smo bili iznenađeni kada su nas pozvali da se iz izložbene dvorane preselimo u predavaonicu gdje je doktor Anna Bennet održala predavanje o konzervatorskim zahvatima.

Na početku je rekla kako je provela 1150 sati čisteći i analizirajući pojedine predmete. Opisala je laboratorijske analize od kojih je posebno zanimljiva analiza bakrenog kotla u kojemu je blago bilo sačuvano jer su na osnovu tragova korozije mogli rekonstruirati kako su pladnjevi i vrčevi bili smješteni u kotlu. Također je naglasila da ne bi bilo u njemu mjesta za ni jedan drugi predmet, pa tako otpadaju pretpostavke da je u okviru ovog nalaza bilo još predmeta. Ne raspravljajući o podrijetlu, na kraju je zaključila da je datacija metodom C14 pokazala da je kotao bio u upotrebi neposredno prije nego je blago u njega spremljeno početkom petog stoljeća.

Nakon predavanje vratili smo se u izložbenu dvoranu gdje su na zidovima izložena sjajna povećanja detalja i natpisa na kojima se vide finoća izradbe koju jedva da i možemo zamijetiti gledajući originale pod sjajnom rasvjetom.

Izlošci nisu bili u vitrinama, ali je pored svakog stajao djelatnik sigurnosti.

Katalog koji je za ovu priliku tiskala aukcijska kuća Bonham’s je vješta kompilacija tekstova stručnjaka koji se ograničavaju na analizu predmeta, a ne na pretpostavke o podrijetlu popraćena sjanim fotografijama i crtežima.

Jedino je na kraju kataloga Ludovic de Walden, odvjetnik i partner u tvrtci Lane& Partners LLP u Londonu, pod naslovom “Seus - pravna perspektiva” napisao rezime događanja od 1980. godine, kada se dio nalaza prvi put pojavio u javnosti. Zaključio je da ni Libanon, ni Mađarska ni Hrvatska nisu imale uvjerljivih dokaza da je blago prokrijumčareno iz njihovih arheoloških nalazišta i da je podrijetlo ovog čudesnog srebra jednako tajnovito kao što je bilo prije 25 godina, kada ga je tadašnji direktor Sotheby’sa Peter Wilson prvi put vidio.