|
AMFITEATRI (5.dio)
Malo je poznato da nedaleko Baalbeka, blizu Didoninog starog grada Tira postoji i veliki amfiteatar, ali prilično devastiran i turistički nepoznat.
Didona je direktna veza s Homerovom Ilijadom:
Eneja je bio vođa trojanskih saveznika Dardanaca te Hektorov poručnik. Nakon pada Troje, kao jedan od rijetkih preživjelih trojanskih junaka, s izbjeglicama je krenuo u zemlju svojih predaka - Dardana i Jaziona. Pri plovidbi prvo su došli u libijsku državu Kartagu, do grada Tira. Dočekala ga je i ugostila tirska legendarna kraljica Didona - i odmah se zaljubila u
Eneju, ali trojanski je junak sa sunarodnjacima ipak ''pobjegao'' iz Kartage i nastavio putovati u proročanski obećanu zemlju – prema Italiji. Didona je počela čupati svoju plavu kosu i nakon duge tužaljke vikne Barku,staru dadilju svoga pokojnoga muža, te svoju sestru Anu.
Onda izvuče iz korica mač - i zabode sebi u grudi...
Plavokosa kraljica u Libiji, njezina sestra Ana i dadilja Barka? Zanimljiva i poznata imena moga govornoga područja.
Amfiteatar Timgad u Alžiru ne izgleda baš da su se u njemu do smrti borili gladijatori. Konstrukcijski nije uopće sličan većini, poputTermessos-a u Turskoj. Jedan dio građevina u Termessos-u podsjeća na zagonetni grad Petra u Jordanu. Ove građevine u Turskoj i naročito u Jordanu nikako nisu bile namijenjene za stanovanje. Nemaju ni prave prozore ni ulazna vrata. Prije da su to bile ''kulise'' ulaznih zgrada predviđene za turističko razgledavanje izvana, nikako iznutra, a tko bi mogli biti ''turisti'', moje mišljenje se sudara sa znanstvenom fantastikom, osim ako niste zaboravili za Faeton i Mars, planete koje su bile naseljene sve do prve kozmičke kataklizme, dok je Zemlja bila naučni poligon, bez tehnologije koja zagađuje atmosferu i gdje su, neometano od ljudi, živjeli dinosauri. Znam da je ova moja izjava luđa on znanstvene fantastike, ali prije nego se nasmijete pogledajte Petru i još jedan zanimljiv lokalitet u Italiji.
Arheološki park Baia smješteno na obalama Napulja, zaštićeno je morsko područje koje svoju osobnost duguje vulkanskom fenomenu poznatom po potonuću morske obale od 2 do 6 metara, nakon erupcije vulkana Vezuv, barem tako misli znanstvo, a da li se stvarno baš to dogodilo ja nisam siguran, uzimajući u obzir potonule lokalitete u Jadranu. Meni je ipak zanimljivija kopnena građevina, za koje vjeruju da su tu bile rimske terme. Bez obzira što kažu znanstvenici veći problem je kopnena građevina, koje je služila kao terme za rekreaciju i kupanje starih Rimljana. Kada lokalitet usporedimo s Timgadom u Alžiru sličnost je skoro ista, osim što je Timgad amfiteatar, a Baia kupalište.
Petra nikako nije grad za stanovanje, već samo za promatranje izvana. Istina da u svakoj ''kulisi'' postoji improvizirani ulaz, ali ne u raskošnu prostoriju, koju bi očito očekivali po vanjskom izgledu, već u običnu pećinu bez bilo kakvih ukrasa. Ovako fini oblici u kamenu ne mogu se isklesati primitivnim alatkama, već naprednom tehnologijom i danas nepoznatom...
|