[Grga]

ODISEJEVA SLOBODA

Homer kaže da se Odisej, nakon jednog brodoloma, našao u zarobljeništvu lijepe nimfe Kalipso. Uglavnom, na otoku je peoveo sedam godina, dok bogovi nisu odlučili da ga oslobode.

''Zeusov glasnik Hermo spusti se hitro iz etera na more, pojuri poput galeba preko pučine i stigne, kako je na skupštini bogova u Etiopiji bilo zaključeno, do Kalipsina otoka Ogigije''...

''Spilja u kojoj su bile njezine odaje zasjenjivao je rascvali zeleni gaj s johama, topolama i čempresima. Jedna vinova loza raširila se preko pećine, puna grozdova koji su dozrijevali provirujući iz gustog lišća. Četiri izvora izvirahu u blizini i vijugahu se jedan pokraj drugoga''...

Hermo se odozgora, iz zraka, spustio na more i poput galeba, iznad pučine, doletio Ogigiji. Ne spominje se nikakvo brdo Olimp. On je došao iz visine...

Odisej nije vjerovao da ga nimfa zaista pušta na slobodu. Povjerovao je tek kad mu je dopustila da nasiječe balvane za splav, a pošto na Ogigiji nije bilo veslača, splav je morala ploviti na jedra. Osamnaesti dan plovidbe Odisej dođe do tamnih bregova feačke zemlje, ali ga opazi Posejdon, koji se upravo vraćao iz Etiopije i odluči da mu još malo zagorča život pri plovidbi kući. Sakupi oblake i vjetrove, uzmuti more, podignu visoke valove koji teško oštetiše splav. Odisej se jedva držao za daske oštećenog plovila i sigurno bi potonuo da ga nije ugledala morska božica Leukoteja, kći Kadmova.
Leukoteja se nekada zvala Ina, što bi u doslovnom prijevodu na NAŠ Jezik značilo ''druga''. Opet slučajnost!? Teško...
Dala mu svoj veo da ga opaše ispod prsa pa neka zapliva i more mu neće moći nauditi. Posejdon razbija posljednju dasku čamca što je Odiseja natjeralo da zapliva morem. Dva dana i dvije noći lutao je unaokolo, a onda ugledao šumovitu obalu zemlje Feačana gdje je uspio isplivati na suho tlo...
Kakav je to veo Leukoteja dala Odiseju da ga opaše oko pojasa kako bi danima mogao plutati morem , a da ne potone? Po današnjim tumačenjima mogao je to biti samo pojas za spašavanje utopljenika. Možemo ga obično vidjeti na brodovima, ili na raftingu...

Feačani ga toplo i uljudno ugostiše, obećaše mu brod i veslače, darovaše ga lijepim poklonima, dovedoše nadarenog pjevača da razveseli sve uzvanike i započe veselje uz bogato pripremljenu hranu.

''Odisej zamoli glasnika da pjevaču, koji su inače svuda bili cijenjeni, jer im je Muza podarila lijepi glas, odnese najbolji komad mesa''...

''Muza'', božica muzike, ili glazbe, kako vam je volja pročitati.
Opet slučajnost?! Ma ne postoji nigdje ovoliko slučajnosti...

ODISEJ FEAČANIMA PRIČA O SVOJIM LUTANJIMA

Odisej je sa svojih dvanaest brodova krenuo iz Troje ali ga je odmah jaki vjetar dvukao prema sjeveru na tračku obalu. Tamo je sa svojim ljudima provalio u kikonski grad Izmar. Muškarce su pobili a žene i ostali pljen su podjelili.
Odisej je htio da odmah otplove ali ga njegovi ljudi nisu poslušali. Pobjegli Kikonci sa svojim susjedima navale na napadače. Odisejevi ljudi brzo uskočiše u lađe i počeše bježati. Iz svake lađe ubijeno je po šest vojnika.
Nakon toga jedno dulje vrijeme mirno su plovili morem, kad odjednom jedna velika oluja sa sjevera polomi im jedrenice i jedra im rastrga u komade. Morali su mukotrpno veslati kako bi stigli do kopna. Trebalo im je dva dana da poprave brodove. Onda su razapeli nova jedra i otplovili prema jugu. Odmah kraj rta Maleja tj. blizu Itake zapuha jak vjetar koji ih je odveo daleko od domovine na otvoreno more. Devet dana ih je bura nosila, a tek deseti dan dospjeli su na obalu Latofaga. Tamo su živjeli ljudi koji su se hranili lotosovim plodom. Taj lotosov plod bio je slađi od meda, ali imao je čarobnu moć. Ta čarobna moć nije bila dobroćudna nego zloćudna jer bilo tko ga okusi nije se više želio vratiti kući nego samo ostati u toj zemlji. Odisejevi ljudi su okusili taj plod. Odisej je morao silom odvesti svoje ljude lađama, a oni su se opirali i plakali.
Ploveći dalje stigli su do obale divljeg i okrutnog naroda Kiklopa...

'' Odisej povede sa sobom dvanaest drugova da razgleda zemlju. Kiklopi se ne drže nikakvih zakona, stanuju naokolo po vrletnim gorskim visovima i nadsvođenim špiljama. Izvan zaljeva, u nevelikoj udaljenosti od kiklopske zemlje pruža se šumovit otok, pun divljih koza, koje ondje bezbrižno pasu, jer ih ne plaši nikakav lovac''

...''Tu se nalazi i luka, zaklonjena od svih vjetrova. Prema zaljevu iz pećine teče najčišća voda, a lisnate topole rastu oko nje. Čitav dan smo sjedili na ljupkoj obali, gosteći se svježim kozjim mesom i starim vinom koje smo zaplijenili u osvojenom kikonskom gradu, te ga dovezli sa sobom u dvoušnim vrčevima''...

Nikako ne smijemo zaboraviti da je u to vrijeme visina mora bila niža za možda i više od stotinjak metara, pa bi stoga i otok Koločep morao biti veći i još bliže izvoru rijeke Omble.

''Lutajući po ostrvu, dođu do pećine kiklopa Polifema, sina Posejdonova. Oni uđu u pećinu. Kada se kiklop vratio s ispaše, ovnove i jarce ostavi napolju u visokom oboru, a stado za muzenje utera u pećinu da ga pomuze. Usput je otkrio i zarobio Odiseja sa svima njegovim mornarima. Na vrata pećine navali golemi kamen. Nakon obavljena posla pojede dva Odisejeva druga. Isto učini i slijedeće jutro prije nego što ode na ispašu, a ulaz u pećinu zatvori kamenom. Preko dana pripremi Odisej sve potrebno da oslijepi kiklopa. Uveče pojede gorostas još dva Odisejeva druga. Odiseju pođe za rukom da vinom opije kiklopa i, dok je on pijan spavao, zašiljenim kolcem izbije mu jedino oko iz glave. Sutradan se lukavo izvuku iz pećine, te sa svima preživjelima pobjegnu na lađu. S pučine se Odisej javi Polifemu, a ovaj baci golem kamen za njim i skoro pogodi lađu. Polifem zamoli svoga oca Posejdona da kazni lukavca Odiseja''.

''Nakon nekog vremena plovidbe Odisejeve lađe stigli su do otoka Eol. Otok je plivao po moru, okružen mjedenim zidom od krute mjedi, koji je stajao na glatkoj mjedi, što je išla oko čitava otoka''...
Ovdje je odlično opisan otok koji bi se današnjom tehnologijom vrlo jednostavno mogao napraviti. Pa zar veliki brodovi ne izgledaju kao otoci? Eol je, izgleda, živio na vrlo lijepoj i velikoj jahti i svi današnji vlasnici skupih jahti mogu mu samo pozavidjeti.

''Eol je odiseju poklonio mjeh sa različitim vjetrovima koje je mogao upotri****ti kada mu je koji trebao. Eolu su ostali još mnogi vjetrovi pa je za Odisejevom lađom poslao lagani zapadni, kako bi ga što sigurnije vratio na Itaku, ali, posada je bila toliko znatiželjna da je iz mjeha pustila sve vjetrove, koji su brod, uz silnu snagu ponovo vratili na Eolov mjedeni otok''.

Kakav bi to mogao biti ''mijeh sa vjetrovima''? Možda nekakav raketni motor koji je radio s minimalnom snagom, tek tolikom da brod doveze do Atike... Da mornari nisu bili toliko znatiželjni i slučajno ''motor'' pojačali na malo veću snagu, Odisej bi sigurno stigao kući.

'' Eol se naljutio i protjerao ih iz svoga dvora. Sedam dana su lutali morem dok napokon nisu ugledali jednu mirnu luku sa gradom Telepilom u zemlji Lestrigonaca''...

...''Pred gradom sretoše djevojku kojoj se zbog njezine visine nisu mogli načuditi. tek kada su ušli u grad ukočili su se od straha. Lestrigonci su bili divovi i ljudožderi''...

Na arheološkom lokalitetu Danilo kod Šibenika pronađena je grobnica sa skeletom ženske osobe, prilično većih dimenzija od prosječne visine današnjih žena. Možda je baš ona potomak Lestrigonaca...

Već sam pomenuo kako se Odisej vratio svojoj kući, stoga, ovdje završavam opisivanje njegovih zanimljivih lutanja ''nepoznatim'' morima i krajevima, osim ako ne pronađem još malo prepoznatljivog pejzaža....

(Ovaj moj šugavi ''carnet'' za sada ne može prikačiti slike...Oprostite)