Prikazati pojedinačan prilog
  #41  
Staro 09.03.2007, 00:48
rammstein
Gost
 
prilozi: n/a
samuilovo carstvo

Samuilovo carstvo
http://www.vumidet.net/forum/showpost.php?p=12801 &postcount=40



Samuilovo ili Makedonsko (Zapadnobugarsko) carstvo (976-1018) je država koja je nastala iz ustanka komitopula (sinovakomite/kneza Nikole) prvog, u nizu od tri, slovenska ustanka protiv Vizantije u X i XI veku. Svoj vrhunac dostigla je za vladavine cara Samuila. Posle poraza na Belasici i Samuilove smrti (1014.), njegov sinovacJovan Vladislav je ubistvima uže Samuilove porodice preuzeo vlast. Vizantija je nakon toga uspela da pobedi ustanike i da nakon Vladislavove smrti prilikom odbrane Drača (1018.) pobednički uđe u Ohrid i sruši Makedonsko carstvo tj. uguši ustanak Komitopula. Državne tradicije Samuilovog carstva su se još dva puta dizale iz pepela:
  • 1040. - Pod Petrom Deljanom
  • 1072. - Pod Đorđem Vojtehom (odnosno Konstantinom Bodinom)
//
Ustanak komitopula

Samuilovo carstvo 996. godine, prema D.Rizovu (Die Bulgaren in ihren historischen, etnographishen und politischen Grenzen, Berlin 1917, p. 14)


Vizantinci su nakon osvajanja bugarskog carstva, 971. godine, zaveli okrutnu upravu u Makedoniji zbog čega je 976. godine buknuo ustanak protiv Vizantije. Na čelu ustanka našla su se četiri sina vojvode-komite Nikole tzv. komitopuli: David, Aron, Mojsije i Samuilo. Tokom pobune u borbi su poginuli David(ubili su ga makedonskiVlasi na planinama između Prespe i Kostura) i Mojsije(prilikom napada na Ser), dok su Aron i Samuilo uspeli da proteraju Vizantince iz Makedonije. Među braćom je došlo do neslaganja oko nastavka delovanja jer je Aron bio za postizanje sporazuma sa caremVasilijem II, dok je Samuilo bio za nezavisnost države, koje se okončalo Aronovom smrću po Samuilovoj naredbi.Podizanje pobune čiji je cilj bilo stvaranje slovenskog carstva pozivajući se na tradicije prvog bugarskog carstva privukla je 979.godine ustanku nekadašnje bugarske prinčeve Borisa i Romana koji su živeli u Carigradu.Tokom puta Boris je ubijen,jer su ga Bugari zbog grčke odeće zamenili za Vizantinca,međutim Roman je stigao do Vidina,ali nije naišao na oduševljenje naroda.Samuilo mu nije predao vlast iako je on na nju polagao pravo,tako da se Roman najverovatnije morao zadovoljiti položajem namesnika u Skoplju.

Samuilova osvajanja

Samuilo je krenuo da proširuje svoje zemlje koristeći se unutrašnjim sukobima u Vizantiji i njenom zauzetošću na drugim stranama,prvenstveno pobunama u Maloj Aziji(pobuna Varde Sklira). Već 979.godine prodire u Tesaliju i neuspešno opsedaLarisu,međutim grad već 983.godine uspeva da zauzme,preselivši tamošnje Slovene u Makedoniju.Širenje slovenskog ustanka primoralo je mladog cara Vasilija II da 986.godine krene na Sofiju,koja je tada bila najistočniji Samuilov posed.Međutim,Vizantinci nisu otpočeli opsadu grada već su zadovoljili blokadom koju su posle tri nedelje morali da podignu zbog nedostatka hrane i povuku se ka Carigradu.Tokom povlačenja slovenska vojska ih je,predvođena samim Samuilom,sačekala u klancimaTrojanovih vrata(bitka kod Trojanovih vrata) i razbivši 17.08.986.godine u potpunosti vizantijsku vojsku.Posledica ovog poraza bilo je izbijanje građanskog rata u Vizantiji koji je paralisao svaki pokušaj da se ustanak uguši.Vasilije je nakon tri godine sukoba uz pomoć Rusa uspeo da povrati kontrolu nad Carstvom,ali je za to vreme Samuilo je napravio pohod na zapad zauzevši skoro sve srpske zemlje(Duklju,Travuniju,Bosnu,Rašku),da bi 989.godine zauzeo Ber i Srpčište(Srbicu).Prilikom zauzimanja Duklje zarobljava Jovana Vladimira, ali ga vrlo brzo vraća na dukljanskipresto kao muža svoje ćerkeKosare i svog zeta.Već naredne godine Samuilo osvaja Epir i dračku temu,pripojivši svojoj državi i sam Drač,koji mu je najverovatnije predao njegov tast i upravnik grada Jovan Hrisilije.

Samuilovo carstvo

Njegovoj državi pripojeni su: Epir,Tesalija, Duklja, Raška, Bosna, Travunija, Srem, današnja Albanija i Podunavska Bugarska. Samuilo se nakon toga proglasio za cara pozivajući se na titulu Simeona Velikog, uzdigao je Ohridsku arhiepiskopiju na rang patrijaršije, a prestonicu iz Prespe premestio u Ohrid.

Početak propasti

Samuilo 996. godine kreće u novi pohod potukavši Vizantince pod Solunom, posle čega se još više osnažuje i 997. godine prodire do Korinta i Peloponeza.Međutim na povratku kod Sperhija Vizantinci predvođeni Nićiforom Uranom u noćnom napadu nanose strahovit poraz Slovenima.U borbama je sam Samuilo teško ranjen i jedva je uspeo da se spase sa sinom,dok je u borbi zarobljeno oko 12 000 njegovih vojnika.Iste godine Uran pokreće prvu uspešnu ofanzivu na Samuilovu državu i gotovo nesmetano pljačka i pleni skoro tri meseca.
Samuilo 1001. godine pokreće ofanzivu ka Hadrijanopolju i Carigradu, ali u taj sukob okončava 1004. godine njegovim porazom, mada su njegove trupe preko Filipolja stigle do Hadrijanopolja. Posledica toga je vizantijsko zauzimanje skoro polovine njegove zemlje. Dok je Samuilo nadirao ka Hadrijanopolju,Vasil ije je 1002.godine zauzeo sever današnje Grčke.Samuilov zetDobromir predaje Ber bez borbe dobivši zauzvrat titulu antipata.VojskovođaDimitrije Tihonas predaje Kolindron,pod uslovom da on i njegove trupe dobiju slobodan prolaz ka središtu Samuilovog carstva.Sledeće na udaru bilo je Srpčište koje junački branio vojvoda Nikolica,ali je grad na kraju ipak pao u Vasilijeve ruke,a Nikolica u zarobljeništvo.Vasil ije je tako ovladao celom Tesalijom,a na povratku u Solun zauzima Voden povrativši tako kontrolu nad celokupnom Egejskom Makedonijom.Vasilije se potom okreće severu države i,dok Samuilo na Veliku Gospojinu1003.godine upada i pljačka Hadrijanopolj,zauzim a Vidin i kreće na Skoplje.Samuilo(koji se posle upada u Hadrijanopolj brzo povukao ka Makedoniji) je pokušao da na Vardaru zaustavi Vasilijev prodor,međutim vizantijski car odnosi još jednu veliku pobedu.Nakon toga Vasilije ulazi u Skoplje koje mu je predao namesnik grada i bugarski princ Roman.Car je na povratku pokušao da osvoji i Pernik na Strumi,ali mu to ne polazi za rukom,a Samuilo 1004.godine pokreće svoju poslednju ofanzivu i biva pod Solunom poražen.Veliki Vasilijevi uspesi uverili su mnoge da je on sigurni pobednik,tako da su mu 1005.godineDrač predali Samuilov zetAšot i tastJovan Hrisilije,isti onaj koji 15 godina ranije grad predao Samuilu kada je delovalo da će on biti pobednik u ratu.
Poslednji neuspesi u borbama doveli su do promene u Samuilovoj taktici.Umesto dotašnjih ofanziva,on je počeo da utvrđuju je središte svoje države Pelagonijsku ravnicu i prilaze njoj,spremajući se za odsudnu odbranu.U klisuriStrumice koju tvore Belasica i Ogražden on je podigao jaku utvrdu onemogućivši na taj način prilaz Pelagoniji u šta se početkom 1014.godine uverio i sam Vasilije II koji je tuda pokušao da se probije.Iskusni Vasilije je tada naredio Nićiforu Skifijasu,strategumakedonske teme,da pokuša da preko Belasice zaobiđe Samuilove položaje,što je ovaj i učinio.Tako su se Samuilove trupe našle između čekića i nakovnja i 29.07.1014.godinevizantijska vojska, pod komandom cara Vasilija II do nogu ih je potukla u tzv. bici na Belasici. Samuilo je uspeo da se spase i skloni u Prilep,dok je Vasilije neuspešno pokušao da zauzme Strumicu koja je odolela njegovoj opsadi. Zarobljeni na Belasici,njih oko 15 000, je po carevoj naredbi oslepljeno, dok je svakom stotom ili hiljaditom ostavljeno po jedno oko da bi mogao da vodi ostale. Zbog ove surovosti car Vasilije II je dobio nadimak Bugaroubica. Kada je Samuilo video svoju okovanu i oslepljenu vojsku umro je na mestu od srčane kapi06.10.1014.godine.

Propast države

Samuila nasleđuje njegov sinGavrilo Radomir,ali je država koju je preuzeo već stajala na staklenim nogama.U nastavku ofanzive Vasilije je ovladao Štipom i Prilepom,Melnik mu se sam predao,dok je Bitolj(u kome se nalazio Radomirov dvorac) spalio,nakon čega se vraća da prezimi u Solunu.U aprilu naredne godine Vasilije ponovo osvaja Voden,koji se u međuvremenu odmetnuo od njegove vlasti.Nakon toga Radomir šalje poslanika caru preko koga nudi zaključenje mira i svoju lojalnost,ali Vasilije odbija njegovu ponudu i pokreće novu ofanzivu udarivši na moglenski kraj.Žestok otpor koji je u MoglenuKonstantinu Diogenu i Nićiforu Sfijakisu pružio vojvoda Ivac primorao je samog Vasilija da dođe pod grad i tek je tada nakon strahovitih borbi grad zauzet,a malo zatim zauzeta je i Notija.O žestini borbi najbolje govore činjenice da je tvrđava nakon toga spaljena i razrušena,a lokalno stanovništvo preseljeno čak na drugi kraj carstva u Jermeniju,u okolinu Vaspurakana.
Posle ovih poraza na dolazi do promene vlasti u nekadašnjoj Samuilovoj državi,verovatno tokom septembra1015.godine.Samuilov sinovacJovan Vladislav(sinArona koji je po Samuilovoj naredbi ubijen) u lovu nedaleko od jezera Petriska ubija svog brata i cara Gavrila Radomira i preuzima vlast.Da bi obazbedio svoju vlast Vladislav ubija i njegovu ženu,a njihovog sina oslepljuje.Ima indicija da je ovo učinjeno uz podršku Vizantije,jer je Vasilije sa novim vladrom zaključio mir,međutim neprijateljstva su uskoro ponovo obnovljena.
Vasilije ovog puta prodire do samog Ohrida,ali ga napadi vojvode Ivca na njegovu pozadinu primoravaju da se vrati.Ivac se pred carem povukao u planine,nakon čega se on bacio na zauzimanje preostalih zapadnih delova Samuilovog carstva,zauzevši tvrđaveTermicu(nedaleko od Banjskog kraj Strumice) i Bojanu(pored današnje Sofije).
Jovan Vladislav(tvorac čuvenog Bitoljskog natpisa) je u cilju osiguravanja svoje vlasti,na prevaru dovukao u Prespusrpskogkneza i SamuilovogzetaJovana Vladimira,gde je,prema njegovoj hagiografiji,ubijen na crkvenom pragu po njegovoj naredbi 22.05.1016.godine.Krajem leta Vasilije je ponovo pokušao da osvoji Pernik,ali se posle tromesečne(88 dana) opsade povukao neobavljena posla,jer je hrabra odbrana predvođena vojvodom Krakrom pružila junačku odbranu.Tokom proleća1017.godine Vasilije zauzima Višegrad,Ber,Ostrovo i Molisk,a potom i Setinu.U borbama oko Setine,pokazalo se koliko su se tamošnji Sloveni plašili Vasilija,jer su na samu njegovu pojavu pobegli iz skoro dobijene bitke protiv Vizantinaca predvođenih Konstantinom Diogenom.
Početkom 1018.godineJovan Vladislav se odlučuje da krene u ofanzivu i sa svojim trupama napada Drač,ali je tokom borbi oko grada poginuo.Vasilije je ovo odmah iskoristio i u martu iste godine kreće na ostatke nekada moćne države.Pred cara je u Seru izašao veći broj velikaša i vojvoda i predao mu svoje oblasti izrazivši pokornost.Car im je zauzvrat dozvolio da zadrže svoje oblasti,a nekima je dodelio i titule patricija.Među tim velikašima bili su i:
  • Vojvoda Krakra,koji mu je predao neosvojivi Pernik i dobio titulu patricija
  • Vojvoda Dragomuž,koji mu je predao Strumicu i dobio titulu patricija
  • Vojvoda Bogdan,koji mu je predao unutrašnje gradove
Vasilije posle toga pobednički ulazi u Ohrid i od Vladislavove udovice preuzima vlast od čime je Samuilovo carstvo i zvanično prestalo da postoji.
Iako je Vasilije II ušao u Ohrid,iako mu se veći deo velikaša i vojvoda predao deo njih ipak nije položio oružje i pokušao je da nastavi borbu.
Borbe Samuilovih vojvoda nakon 1018.godine.
http://www.vumidet.net/forum/showpost.php?p=12803 &postcount=42

Makedonsko ili nastavak prvog bugarskog carstva
  • U istorijama na Balkanu postoji sukob oko Samuilove etničke pripadnosti, odnosno oko toga da li je njegovo carstvo treba nazivati makedonskim ili ga smatrati nastavkom prvog bugarskog carstva.
  • Bugarski naučnici svoju tezu temelje na činjenicama da se Samuilo proglasio za cara i nastavljača tradicija Simeona Velikog, kao i na činjenici da je Vasilije II dobio nadimak Bugaroubica. Osim toga u korist ove teze je i činjenica da je sam Samuilov nećak, car Jovan Vladislav u Bitoljskom natpisu izjavio da je samodržac Bugarski, car Bugara, bugarskog roda. Ovu tezu, takođe podržava i određeni broj svetskih i deo srpskih istoričara (Srđan Pirivatrić i drugi).
  • S druge strane treba imati u vidu da se za neku titulu u Srednjem veku morali pozivati na stare tradicije ili na neka osvajanja, što je u ovom slučaju bila Simeonova (čiji je potčinjeni Samuilov otac bio) carski venac. Kasnije je za cara, nastavljača Samuilovih tradicija, proglašen Konstantin Bodin prilikom pobune 1072. godine koja izbija pod vođstvom Đorđa Vojteha.
  • Primera radi car Dušan se proglasio za cara (nastavljača vizantijskih tradicija) kada je zauzeo treći grad po snazi u Vizantiji Ser, a Solun (koji je bio drugi po snazi posle Carigrada) držao pod opsadom, pritom držeći Epir, Tesaliju i južnu Trakiju.
  • Vasilije II nazvan je Bugaroubica jer se Samuilo proglasio za bugarskog cara, dok je termin Makedonac tek mnogo kasnije počinje koristiti za taj deo balkanskih Slovena. Treba imati u vidu da Grci i dan danas ne koriste taj termin.
  • Srpska istoriografija, opet, redovno navodi Samuilovo carstvo kao Carstvo Makedonskih Slovena, i proučava je zajedno sa drugim srpskim zemljama Srednjega veka: Raškom, Zetom, Travunijom, Zahumljem, Paganijom, Bosnom, Dubrovnikom i Srpskom Despotovinom u današnjoj Vojvodini, što bi trebalo da implicira suštinski srpski karakter Makedonaca. (Vladimir Ćorović, „Istorija Srba“).
Spisak careva

Promijenjeno od rammstein (09.03.2007 u 01:25 sati)
odgoovorite sa citatom