TEMA: Viminacijum
Prikazati pojedinačan prilog
  #4  
Staro 06.01.2007, 03:39
rammstein
Gost
 
prilozi: n/a
Prva arheološka istraživanja

U XIX veku još su se nazirali obrisi rimskog grada Viminacijuma i vojnog logora: široke ulice koje se seku pod pravim uglom, trgovi, pozorišta, kupatila, vodovod, gradski bedemi i kule.
Viminacijum je bio mesto koje je skretalo pažnju kulturmih poslenika, kao što je Aćim Medović, »doktor medicine i fizikus okruga požarevačkog«, koji beleži da se »u Kostolcu odovud i odonud r. Mlave« nalaze starine

. Još jedan istraživač starina Gornje Mezije, po imenu Dragašević, pišući o Meziji Superior, pominje značaj i važnost Viminacijuma.

Prikupljanje epigrafskog materijala sa Viminacijuma, koje traje više od 300 godina, nedvosmisleno pokazuje njegov značaj. Brojni su istraživači, epigrafičari, putopisci, ljubitelji starina i poverenici objavljivali ili samo sakupljali natpise koji se odnose na Viminacijum, ili odatle potiču. Grof Marsilji je prvu kopiju viminacijumskih natpisa učinio sa smederevske tvrdjave, iz Kovina i Kuliča, i time dao značajan doprinos Korpusu latinskih natpisa. O natpisima sa Viminacijuma ostaviće nam svedočanstva i oni koji su tu službovali, kao ugledni jezuiti Johan Dejrer ili Edšlager, ili su se, na proputovanju prema drugim krajevima, kraće ili duže vreme zadržavali na ovim prostorima, kao što je slučaj sa engleskim putopiscem Edmundom Čishulom. Ugledno ime naše nauke i jedan od osnivača Visoke Škole u Beogradu, lekar Janko Šafarik, takodje ostavlja svedočanstva o natpisima sa Viminacijuma. I drugi će, od kolekcionara i poverenika, poput Steve Nikolića iz Kostolca ili Luke Ilića Oriovčanina, koji su nesebično pomagali Kanicu da dodje do dragocenih natpisa, do Ortveja, KaroljijaTorme, ili Kalinke i Eriha Svobode, Romera ili Domaševskog, obratiti pažnju na dragoceni materijal uklesan u kamen. Poneki od njih obradiće natpise sa spomenika iz Gornje Mezije, odnosno Viminacijuma, i time značajno obogatiti Korpus latinskih natpisa. Jedan od tih evropskih stručnjaka je i Alfred fon Domaševski, profesor iz Hajdelberga, koji je, pripremajući suplementa za CIL (Corpus Inscriptionum latinarum), 1886. godine obišao Viminacijum, kao i sve veće gradove u Pomoravlju i Timočkoj Krajini, i pri tome, pored do tada nezabeleženih, dao i reviziju ranije registrovanih i objavljenih spomenika. Na tom putu, Domaševskom su od velike pomoći bili Mihajlo Valtrović i Ljubomir Kovačević, utemeljivači Srpskog arheološkog društva. Viminacijum posećuje i Franc Kimon 1894. godine i dopunjuje Korpus novim natpisom. Dvojica istraživača biće naročito zaslužna za interpretaciju epigrafskog materijala: Nikola Vulić i Anton fon Premerštajn, krajem XIX i početkom XX veka, posećuju Viminacijum u više navrata. Njihova poseta Viminacijumu, odnosno selima Kostolac, Drmno i Bradarac, biće veoma značajna za reviziju natpisa sa ovog lokaliteta. Oni su bili deo istraživačkog tima, okupljenog krajem prošlog veka na Djerdapu povodom obimnih, višegodišnjih gradjevinskih radova, preduzetih radi regulacije plovidbe kroz djerdapsku klisuru. Taj rad su uglavnom obavili G. Teglaš, A. V. Premerštajn, N. Vulić i E. Svoboda, koji su i dali gradju za CIL. Ne manje značajna je kolekcija Djordja Vajferta (1850-1937), koja je bila dragocena podloga Nikoli Vuliću da, tokom novih poseta Viminacijumu, objavi natpise u više brojeva Spomenika Srpske kraljevske akademije. Natpise sa Viminacijuma publikovaće i Jaroslav Šašel, Petar Petrović i Miloje Vasić, a Miroslava Mirković sakupiće, obraditi i objaviti epigrafski materijal sa Viminacijuma u posebnoj svesci Natpisa iz Gornje Mezije.
Prva arheološka istraživanja Viminacijuma izvršiće utemeljivači arheološke nauke, Mihajlo Valtrović i profesor Visoke škole Miloje Vasić, krajem XIX i početkom XX veka. Njihova istraživanja vezana su za 1. juli 1883. godine, kada je, na inicijativu grupe poznatih intelektualaca u Beogradu, osnovano Srpsko arheološko društvo. Mesec dana kasnije, njegovi najugledniji osnivači - Mihajlo Valtrović, arhimandrit Nikifor Dučić, Ljubomir Kovačević, Dragutin Milutinović i drugi, obaveštavaju upravu grada o početku rada Srpskog arheološkog društva.
Mihajlo Valtrović i Miloje Vasić započeće arheološka istraživanja na desnoj obali Mlave, na lokalitetu »Čair«, a Miloje Vasić sondiraće kasnije i prostor na levoj obali Mlave, na lokalitetu sa današnjim toponimom »Todića crkva«.
Arhitekta Mihajlo Valtrović prvi započinje arheološka istraživanja Viminacijuma na, kako kaže, »gradjanskom naselju«, 1882. godine, i prezentuje osnovu vojnog logora i grada. Njegova osnova predstavlja dragoceni podatak, a dimenzije vojnog logora, 430 x 350 m, koje Valtrović daje, danas se geofizičkim metodama potvrdjuju kao najtačnije. Interesantno je da, u svom konceptu arheologije, Valtrović istupa sa jednim iznenadjujuće modernim stavom za stepen razvijenosti nauke 19. veka. Naime, on smatra da starinar, a to je izraz koji se koristio za arheologe njegovog doba, treba da potraži pomoć od prirodnih nauka i prirodnjaka. Poznato je da posle drugog svetskog rata, naročito od 50-tih godina pa nadalje, razvoj arheologije ne bi bio zamisliv upravo bez spone sa metodama prirodnih nauka. Kao što se vidi iz Valtrovićevih beležaka, na tlu Srbije je već u 19. veku anticipiran dalji razvoj arheologije. Beleške svedoče i o Valtrovićevoj izuzetnoj studioznosti. Ubrzo posle dolaska u Visoku školu, on sačinjava plan iskopavanja Viminacijuma kod starog Kostolca. Pre pokretanja arheoloških iskopavanja, najpre je obišao teren, zatim sačinio plan, i tek naredne godine obavlja probna iskopavanja, kako na prostoru grada Viminacijuma, tako i na arealu nekropola.
Valtrovićev ogroman rad na polju arheologije nastaviće njegov učenik Miloje Vasić. Dvadesetak godina kasnije, Miloje Vasić dolazi na Viminacijum i započinje nova arheološka iskopavanja 1902. i 1903. godine. U toku te dve godine Vasić značajno unapredjuje istraživanja Viminacijuma.
Vasić, kao i Valtrović, smatra da logor ima pravougaonu osnovu, ali se donekle razlikuje u dimenzijama. Vasić je, na osnovu karda i dekumana, pretpostavljao da su dimenzije legijskog logora u Viminacijumu bile 442, 70 x 385, 60 metara. Zabeležio je da kastrum nije pravilno orijentisan i da, svojim položajem prema meridijanima, odstupa u pravcu severoistoka za 250 i 300. Neposredno uz zapadni bedem vojnog logora nalazilo se civilno naselje, na površini od približno 72 hektara, sa dužom stranom naselja od oko 850 metara. Iako se gradsko jezgro i najvažniji ostaci Viminacijuma nalaze na desnoj obali reke Mlave, na levoj obali Mlave, na lokalitetu sa toponimom »Todića crkva«, vidljivi su ostaci kružnih kula, sazidanih od kamena i zalivenih malterom, kao i deo zasvedenog hodnika, izgradjenog od opeka i kamena. Ovaj, izuzetno zanimljiv hodnik, vodi od Todića crkve i, spuštajući se niz Sopotsku gredu, ide u pravcu Dunava.
1902. godine, Vasić na lokalitetu »Čair« sprovodi obimna arheološka istraživanja. Usredsredjujući se na urbanu strukturu civilnog naselja, započinje iskopavanja insula grada Viminacijuma, odnosno užeg gradskog jezgra. Rezultate tih istraživanja publikovaće na nemačkom jeziku. Ulica sa portikom - kako sapoštava Vasić - ima orijentaciju koja je »280 prema istoku«, što znači da je bila paralelna sa kardom. Ovaj podatak navodi na razmišljanje da je Viminacijum izgradjen sa ulicama koje se seku pod pravim uglom, odnosno po tzv. Hipodamovom sistemu.
Iz tih vremena ostalo je u Novinama Serbskim zabeleženo da je u posetu Viminacijumu došla kraljica Draga sa svitom. Miloje Vasić, nemački djak i svetsko ime arheologije, tada iskopava jednu ulicu sa stubovima i, kraljici u čast, naziva je Ulicom kraljice Drage. Novine beleže taj dogadjaj, posebno ističući da kraljica daruje 100 dukata, kojima Vasić nastavlja dalje arheološke radove na Viminacijumu.



Nastavice se......
odgoovorite sa citatom