Prikazati pojedinačan prilog
  #308  
Staro 20.08.2008, 21:54
bokiii
Gost
 
prilozi: n/a
KOPAČI TUĐEG BLAGA (3)
[Dodaj u kliping]
Pare legle u grob
Dijana Dimitrovska, 19.08.2008 Ocena:
5.00 (Glasova: 8)
[Oceni] Komentara: 2 [Postojeći komentari]
U MAPI popa Martina, koji je sa svojih 40, po jednima, po drugima, sa 70 hajduka presretao turske karavane koji su puni išli za Carigrad, a blago negde po vrletima južne i istočne Srbije sakrivao, navodi se 65 mesta gde je ono zakopano. Ljudi iz ovih krajeva veruju da su mape tačne i mnogi od njih, povedeni snom o nenadanom bogatstvu, neumorno špartaju planinama tražeći znakove. Često je u mapama napisana zagonetka koju treba odgonetnuti, tako da od njenog rešavanja zavisi ishod.
Navešćemo najzanimljivije opise, kakav je za selo Masuricu,(na internetu smo pronašli da se selo nalazi u blizini Vladičinog Hana) kojom, inače počinje popis, a za koje je zapisano:
"Traži Malekovo vodeniče. Nad vodenicom u lešta grob vodeničarski i pare u grob. Buka sa usta vezana sa lanac za kamen. Vidi dobro, ima sa obe strane po jedan krst ukovan na kamen. Od buku pođi naviše, nađi ustav ili savak, stani na savak i preskoči preko vode, tu kopaj, ima jedno kače sa parama, na pare ima sablja sa tri draga kamena, ima tefter sa zlatne korice od sedam oka, i dva krsta i jedne terazije zlatne.
To je samo deo puta koji treba da se prevali da bi se došlo do neslućene nagrade... Slede dalja uputstva: "Pođi više uz vodu, tu ima jedan modar, stojeći kamen spakovan i jedna mala, kovana vodenica puna sa dukati i dragi kamen. Izađi na mala vrata od vodenice gde ima tri stepenika, tu ima borčuga i velika ploča kao za mešanje hleba. Pod njom je jedno kače a u njemu pare".
Za selo Masurica navedeno je nekoliko potencijalnih mesta gde je blago, a među njima i ovo: "Pođi niz reku, tu ima streliš, kamen, a protiv njega drugi kamen veliki kao zid. U njemu ima jedna rupa, kao prozor, i tu ima para. A rupa je zatvorena sa pločom."
Teško da neko može da se snađe sa ovakvim navodima, jer ne zna se o kojoj reci je reč, ili o kojem potoku, a vodenica je bilo svuda gde i potoka. Pitanje je da li potok još postoji.
Mada ima tragača za skrivenim blagom koji ne misle u potpunosti tako.
U pop Martinovoj mapi upućuje se dalje "pošteni Srbin koji veruje" da ne odustaje od traganja:
"Ajde u Malu planinu i traži Gargovu vodenicu ona je zakačena za ...oganj. Vidi se dok je veka i sveta na poljani, na njoj tri kamena, jedan drugog ne udara. Na jednom je kuća, na drugom plovka, a na trećem sedam prutova. Na vodenicu čerep prosečni, nad njim ima i dva golema, pred vodenicom ima sedam stepenika a na srednjem jedan crven..."
Ali, zaplet tek predstoji: "Ispod vodenice ima poljana, na poljani tri bresta sa žilama spletenim, a preko puta ima tri groba turska. Ima tu i kamen veliki kao polovina plasta. Da se popneš na njega. Odozgo ima
iskovana sofra, sa sedam hlebova, sedam kašika i jedna velika kašika, jedno somče, dve ribe, jedna cela, jedna pola, pastrmka i jedan nož i na dole visi mleko i jedna srna, i jedan grob, do njega ploča, a na ploči ruka, ispod nje bakrač sa bele pare. Tamo ima i mačka ćopava u stenu.. Sedam dolina se sabiraju, do mačke ima ploča i sedam stepenika, to je po vlaškom planu, znak da su tu pare."
Kako rešiti ovu zagonetku u kojoj je, po navodima pop Martinovim, na kamenoj sofri iskovano pola životinjskog sveta plus kompletan escajg... I šta oni uopšte znače. Da li su zaista iskovani ili se u prenesenom značenju navode...
Ali ni tu se ne završava opis gde su pare. Pop Martin navodi dalje: "I ne samo tu, pogledaj gore, pa ćeš videti rupu kao čaša. U toj rupi ima kvočka i dvanaest pileta, jedno pile ujeda (ili gleda) dve zmije čiji su repovi zakačeni, a tu ima podsek za sedam konja da se vežu pod zadnje noge, zazidano ima kamen kao rogoška spleteno, svrati u potok, ima dva kamena kao dva direka, i dve stolice. Pogledaj gore. Ima dva sedla i dve kubure..."

SVE SE MENjA
JEDAN lovac na blago rekao nam je da opisi mesta možda i jesu tačni, ali teško je naći isto stanje kao onda kada je pop Martin živeo.
- Na primer, kaže on, nađeš potok, ali kako da nađeš vodenicu, još ako je manja i ako je bila trošna u njegovo vreme, onda je jasno da joj danas nema traga. Pa, i da nije bila trošna, da je bila nova novcijata, propala bi do sada sto puta.

SOLIDARNOST "KOLEGA"
U PRAKSI, na terenu, često se dešavalo da tragači koji prvi nađu "ajduk pismo" i pop Martinove znakove, jednostavno svaki trag izbrišu, da drugome ne bi poslužio kao putokaz. Među njima, ipak, bilo je i onih savesnih i solidarnih koji su u mape popa Martina unosili svoja otkrića. Na terenu našli su znak, zatim su ga izbrisali, ali su to "prijavili" drugim kolegama ili eventualno uneli u mapu. Drugi su, navodno, priznali da su našli blago i taj podatak, takođe, obnarodovali kroz mapu.
U jednom poglavlju pop Martinove mape navedeno je da je u "Jovinoj padini u propast palo osam tovara. Kasnije, piše u mapi, mesto je udareno crnim mastilom, što znači da je neko odneo pare".
Kod Toponice "mesto Oranica popova, tamo ima vrelo, a u glavi vrela zazidane pare", zatim od sela Jablanica ima mesto Kravlje, tu ima vrtop kamen kao sanduk, a pod njim tovar zlata. Kod sela Miljkovac ima Bojin breg, tamo ima jedan klen kriv, a pod njim veliki zid, a ispod kamen šupalj može čovek da se provuče, u rupi je kotao pun zlata." U istom selu, u manastiru Sveti Ilija ispred crkve je zlato, to zlato daj crkvi".
(Nastaviće se)



KOPAČI TUĐEG BLAGA (4)
[Dodaj u kliping]
Tovar zlata u izvoru
Dijana Dimitrovska, 20.08.2008 Ocena:
5.00 (Glasova: 8)
[Oceni] Komentara: 2 [Postojeći komentari]
TURSKO vladanje i njihovo postupanje sa rajom, najveći je uzrok što u Srbiji, kao i u Bosni i Hercegovini i u svoj Turskoj, ima mlogo hajduka - pisao je Vuk Karadžić (“Život i običaji naroda srpskog”).
Nema tačnog podatka koliko je u to vreme moglo biti hajduka, ali, sudeći po nepravdi i zulumu turske vojske prema srpskoj raji, koja se potom odmetala u hajduke jer praktično drugog izbora nije imala, reklo bi se - dosta. Vuk Karadžić je to ovako opisivao:
“Kad čovek zna da ga sud i zakon ne čuvaju od sile i nepravde, on mora sam da se čuva i sebi pravicu traži. Kazato je da svaki po koga kadija pošalje muraselu mora ići u varoš, ako li koji ne smjedne otići, onda mu nema drugog spasenija nego sa životom bježati u šumu; na đekoga uzmu Turci štogođ zub, pak mora da bježi u šumu da ga ne ubiju; mlogome Turci otmu štogođ, ili mu učine kakavu drugu nepravdu, pa otide u hajduke da se osveti, a mlogi otide u hajduke samo da se nanosi lijepih haljina i oružja po svojoj volji”.
U Vukove opise ljudi koji su postali hajduci spada i Martin Himović, pop koji se odmetnuo u hajduke posle nepravde koju su mu Turci naneli. Iako su hajduci otimali od Turaka, kako je zabeležio Vuk, najveća uvreda za njega, ipak, je bila kada bi mu “kogod rekao da je lopov i pržibaba”.
Hajduci su otimali od Turaka sve što su mogli, a najradije su napadali carske karavane. Pravi hajduk, veli Vuk, nikada neće ubiti čovjeka koji mu ništa ne čini.
Hajduku se čini sramota oteti od siromaha šta drugo osim lijepa oružja, ali trgovce na putu dočekivati i udarati na kuće bogatih ljudi, vele da nije sramota.
Stari su hajduci najradije dočekivali kad se kud šalju carski novci, ali to sad slabo čine, budući da narod za to opet mora da strada i da plaća, i poslije njih da goni.
Legenda o popu Martinu Himoviću i njegovih 40 ili 70 hajduka (u zavisnosti od kraja do kraja) koji su presretali turske karavane i blago sakrivali po pećinama jugozapadne Srbije i istočne Bugarske, navela je mnoge da krenu u potragu za mapama koje, navodno, sto posto daju tačan opis mesta gde je blago.
U mapi popa Martina tako se navodi selo Rebrovo, gde “pored manastira Sveti... Ima jedna pećina, kad uđeš ima dole, malo zazidano, u njoj je jevrejska ruka balzamovana i u mušemu uvijena, tu je prstenje i drago kamenje, a to mesto ima Radovanov kladenac, a pod ploču tri kilograma para više kladenca u pećinu devojačka kosa, a na steni se vidi manastir Svete trojice.
Više njega u pećini ralo i volovi i kuče unutra i devojka drži kitku, u pećini su dva pištolja arnautska, a ispod devojke su pare”.
Pokušali smo da od tragača
za hajdučkim blagom saznamo kako oni tumače ovaj zapis.
- U našoj okolini, rekao nam tragač koji nije želeo da oda svoje ime iz okoline Jagodine, nema takvog mesta Rebrovo.
Mada, nikad se ne zna da li je možda postojalo, pa mu je nestalo traga, ili mu se ime vremenom promenilo u neko drugo. Ali, najgore je što se ne vidi jasno puno ime manastira. Piše samo Sveti...
Imena manastira i crkava nisu se menjala, pa bi možda ta odrednica bila odlučujuća. Jer se dalje navodi manastir Sveta trojica koji se vidi. Dotle razumem, ovo ostalo je zagonetka. Treba je rešavati.
Mapa dalje daje prikaz mesta Rgošte, “pojas Knjaževac, ispod sela ima kod reke kamen nalik na mačju glavu obrnut na zapad, a pod njim nadole ima trn.(?!) Ispod trna, pravo dole, pod zemlju, jedan metar ima ćup od oko 20 litara, a suprot ... kud glava gleda na zapad u steni bila je pećina ali zazidana, ali na zazidu ima krst sa strelom, razidaj zid, a ispod njega u rupi ima tovar zlata i to je na istoj streli ima mala sekira, a pod njom druge pare... Uzmi prut i guraj u rupu dok ne ispadnu sve druge pare. Ovo je tačno i stvarno kune ti se Martin Himović”.
Ovaj navod, već je razumljiviji. Jasno je gde su pare i kako do njih doći. Samo je problem gde je mesto Rgošte. Nema ga na karti Srbije i okoline Knjaževca.
- Osim toga, dodaje tragač sagovornik, može biti da je mapa stvarno tačna, ali ako je glavna odrednica bio trn, teško da je on ostao na istom mestu.

POĐI DO IZVORA
U okolini mesta koje se naziva Kesenija - Taša pop Martin upućuje tragače: Pođi do izvora. Kad se nagneš da piješ vodu, gde se oslanjaš kolenima, tu ima tri medenika, jedan preko drugog. Tu između rečnog kamenja i izvora ima pet tovara.

UPUTSTVA PO BUGARSKI
NEKI delovi mape popa Martina pisani su bugarskim jezikom, druge je, opet, neko dopisivao ili pisao po vlastitom tumačenju i shvatanju, treće je neko objašnjavao svojim rečima. Da bi tragačima bilo shvatljivije i lakše neko je sublimovao opise i dodao jedan stubac u kome piše:
“Pištolji se nalaze u mestu koje se naziva ‘kesenija taša‘ (napisano malim slovom i prevedeno sa ‘sečen kamen‘) ali i u sledećim mestima: Gabrovnica, Banja ****, Obrešta, Sara-Gjola, Vatro-pole, Suha banja... Onaj ko je pisao ili dopisivao ovu mapu, navodi dalje, da ima pištolja arnautskih i osmanlijskih kod izvora “koliko da baciš rukom”, a kada kreneš vodom ideš 15 koraka razdvaja se voda i dole se opet skuplja i čini između ostrvo, a nasred potoka ima pobijen kamen i na njemu krst. Gde se sakuplja voda pod oštrim kamenom nalazi se jevrejski grob.
(Nastaviće se)

Oceni:
odgoovorite sa citatom