Prikazati pojedinačan prilog
  #3  
Staro 27.01.2006, 22:43
rammstein
Gost
 
prilozi: n/a
Sarajevska regija u periodu P.N.E.

Arheološka istraživanja u sarajevskom kraju, u rasponu od jednog stoljeća uprkos izvjesnoj nesistematičnosti, te oskudnim tehničkim i finansijskim sredstvima, koja su istraživačima bila na raspolaganju, nedvosmisleno potvrđuju kontinuitet čovjekovog prisustva na prostoru današnjeg Sarajeva i njegove okolice. Ova se tvrdnja, kada je o prethistoriji riječ odnosi na neolitski period i mlada razdoblja. Do danas nije pronađen niti jedan relevantan ljudski trag iz starijeg kamenog doba u Sarajevu i oko njega. Paleolit je predstavljen tek kostima pećinskog medvjeda (ursus spelaeus), koje su otkrivene u Marinovoj pećini, u kanjonu rječice Miljacke. Naravno, kada se imaju na umu kvalitet i obim arheoloških istraživanja tokom proteklih stotinu i više godina, te različite teškoće vezane uz taj rad, jasno je da pitanje postojanja paleolitskih stanovnika Sarajeva ostaje otvorenim. Na temelju proučavanja paleolitskih nalaza sa teritorije cijele Bosne i Hercegovine, moguće je pretpostaviti da eventualni Sarajlija iz najranijeg doba, pripada kulturi označenoj u nauci kao mousterien, kulturi koju je razvio neandertalski čovjek.

Kada su austrougarske vlasti 1893. godine započele gradnju zgrade Poljoprivredne škole u mjestu Butmir u Sarajevskom polju, otkriveno je naselje neolitskih ljudi. Iskopavanje na lokalitetu Butmir trajalo je od 1893. do 1896. godine. Najveće zasluge za uspjeh ovog poduhvata, pripadaju Franji Fijali i Vaclavu Radimskom. Butmir, smješten na obalama rijeke Željeznice, bogate naplavljenim kamenom-kremenom podesnim za izradu oružja i oruđa, u potpunosti je odgovarao neolitskom čovjeku. Stanovnik Butmira gradio je u prvo vrijeme zemunice, a potom i nadzemne kuće, bavio se poljoprivredom, stočarstvom i lovom. Najvažnija značajka ovog nalazišta jesu izvanredne keramičke izrađevine. Spiralni ornamentalni ukrasi na butmirskoj keramici i na pronađene sedamdeset i dvije ljudske i životinjske figurine, ukazuju na povezanost Butmira i drugih evropskih neolitskih grupa. Neki detalji pomenutih ukrasa (poput "C" motiva na keramici) govore o mogućoj vezi butmirske keramike i plastike, sa Kritom, odnosno sa kritsko-mikenskom kulturom, ali preovlađuje mišljenje da je riječ o specifičnoj butmirskoj kulturi. Upravo je po ornamentalnim ukrasima Butmir ušao u arheološku literaturu i privukao pažnju svjetskih arheologa. Tome je, nema sumnje, doprinio i Međunarodni kongres arheologa i antropologa održan u Sarajevu od 15. do 21. augusta 1894. godine.

Uzevši u obzir sve okolnosti, moguće je kazati da je butmirska kultura rezultat djelovanja, mediteranskih, jadranskih i podunavskih utjecaja na autohtonu osnovu. Na jugoistočnoj periferiji Sarajeva, na padinama Trebevića, između 1887. i 1894. godine, arheolog Franjo Fijala, istraživao je prethistorijske naseobine Zlatište, Soukbunar i Debelo brdo. Ovaj prostor koji je praktično dio današnjeg Sarajeva nastanjen je na prijelazu iz mlađeg kamenog doba u bronzano doba i to je jedini dio Sarajeva na kojem je očuvan kontinuitet življenja, od naseljavanja do danas. Zarad klizanja zemljišta i kasnijih gradnji, kulturni slojevi na lokalitetima Zlatište, Soukbunar i Debelo brdo, ispremještani su, pa nisu bila moguća sistematska istraživanja i izvođenje pouzdanih stratigrafijskih zaključaka.

Periodizacija je, na temelju tipološke analize, izvedena samo za keramičke, kamene i metalne nalaze. Tom analizom je ustanovljeno smjenjivanje etničkih grupa u sarajevskom kraju - od nosilaca slavonske i panonske kulture preko Ilira i Rimljana do Slavena. Ostala važnija prethistorijska naselja u ovom kontekstu jesu: Gradina ponad Bistrika, Fortica na Ravnim Bakjama, Obhođa i Nahorevo.

Početkom metalnog doba, naselje u Sarajevskom polju uz rijeku Željeznicu na lokalitetu Butmir, napušteno je, a na brežuljcima koji okružuju taj prostor, pojavljuju se naselja poznata kao "gradine". Najpoznatija naseobina tog tipa je Gradac kod Kotorca, kojeg pominje, kasnije i Konstantin Porfirogenet, u čuvenom djelu, najčešće pominjanom na Zapadu pod naslovom: "De administrando imperio ...". U to vrijeme, kada počinje tzv. halštatski period, stare stanovnike Sarajevskog kraja, potisnuli su Iliri. Njihove gradine: zauzimale su dominantne tačke oko Sarajevskog polja i doline Miljacke. Za Ilire su karakteristične grobne "gromile", koje su otkrivene na lokalitetima: Močila, Veliki i Mali Orlovac. Najvažnija ilirska gradina bila je Debelo brdo. U tzv. latenskom periodu, stanovnici Sarajeva pripadaju plemenu Desidijata. Iliri su poznavanjem proizvodnje i obrade metala, te društvenom organizacijom, nadmašivali prijašnje stanovnike sarajevskog područja. O relativno visokom stupnju ekonomskog i kulturnog razvoja Ilira, svjedoče brojni nalazi keramike, oružja i oruđa, a posebice izvanredno izrađenog nakita.
odgoovorite sa citatom