[Grga]

Stručni tim bosanskih i hrvatskih arheologa uzbunio je Evropu objavivši vijesti da su na granicama Parka prirode Hutovo Blato u zapadnoj Hercegovini otkrili pravu senzaciju - ilirske brodove stare 2200 godina. Na lokalitetu Desilo, u općini Čapljina, osam metara ispod površine vode pronađeni su ostaci dva ilirska broda, prvi ikada pronađeni i to ne samo na području BiH nego uopće.
Arheolozi su na jezerskom dnu pronašli pravo arheološko bogatstvo. Dva broda dugačka 15-ak metara jedini su dosad pronađeni brodovi Ilira, s teretom od tridesetak amfora. O ovakvim brodovima do sada se znalo samo iz grčkih i rimskih izvora. Konstrukcijom su gotovo jednaki lađama koje i danas plove Neretvom. Karakteristika koja dodatno otežava njihovo istraživanje jest što su građeni bez ijednog čavlića. Materijal je isključivo drvo. U vodi su pronađeni i ostaci drvenog predmeta za koji se pretpostavlja da je monoksil, karakteristični izdubljeni ilirski čamac. Ovakva gradnja, isključivo od drva, sa drvenim klinovima i kožom karakteristika je Liburnijske gradnje.
Također je, po prvi put iz vode izvađeno rimsko željezno koplje sa sačuvanom drvenom drškom, a na obali jezera pronađeno je i sedam grobova za koje se pretpostavlja da su još stariji od brodova, odnosno, da su iz bronzanoga ili željeznog doba.
Grobovi još nisu otvoreni, a u njima bi mogli biti pokopani domaći stanovnici koje je na njihovim ognjištima pobio i porobio Herkul za vrijeme trojanskoga rata... Možda je i Odisej bio u ovome kraju. Jason i njegovi Argonauti mogli su navratiti u vode Hutova blata.Otkriveni su i ostaci jedne rimske vile. Pa naravno svatko je želio živjeti na lijepome mjestu, zar ne!?
Ovo bi već mogla biti galija iz ilirskoga vremena, pokretana snagom vjetra i rukama veslača. Ovakav jarbol dovoljne je veličine da povoljan vjetar pokrene galiju oko tri čvora na sat, naravno, uz pomoć dvanaest parova veslača. Veća galija, veća jedra, više veslača - taman se uklapa u putovanje od oko 430 kilometara, upravo koliko je trojanskoj floti bilo potrbno da bi stigla do Peloponeza, što uvjerljivo i detaljno opisuje Homer u Ilijadi. Pronađene galije u Hutovu Blatu dio su nečije flote iz vremena poslije prve velike kataklizme na Zemlji, kada je nivo vode u Jadranskome Moru bio viši za dvadesetak metara.
Iz vremena kada su plovili Argonauti najvjerojatnije potječu pronađene galije u ovim vodama. Postoje li bilo kakvi tragovi prvoga broda kojega spominju priče iz klasične starine, nemam pojma, osim što sam siguran da je sačuvano trajno sjećanje za izgradnju budućih brodova.

''Prema mitu to je bio prvi brod izgrađen na ovakav način. Izgrađen je od drveta koje ne trune u moru, imao je pedeset vesala, bio je tako lagan da su ga junaci mogli nositi na ramenima dvanaest dana hoda. Sama je božica Atena nadzirala njegovu gradnju. U pramac broda ugradila je gredu svetog hrasta iz proročišta Dodone, koja je mogla govoriti i proricati''.

Sačuvano je i sjećanje na stari trgovački put, koji je išao kroz učće rijeke Istar (današnji Dunav) i povezivao europsko zaleđe s morem, a taj put izbijao je - na Jadransko More. Iz Dunava su kroz njegovo južno ušće, koje se baš u to vrijeme zvalo Istar (po nekim podacima Hister, Ister i Istra) isplovili u Jadransko More i došli do otočja Apsirtida.
Već sam napomenuo da je u knjizi ''Iliri'' Aleksandra Stipčevića opisan poznati mit o Argonautima, prema kojem su Jazon i njegovi moreplovci, Argonauti, nakon što su se u Kalkidi domogli zlatnog runa, svojim brodom Argom plovili uzvodno Dunavom, da bi na kraju izbili na sjever Jadranskog Mora. Nikakav problem nije bio iz Crnoga Mora doploviti do južnoga ušća rijeke Dunav u Bugarskoj, njegovim tokom stići do Save, Une, Planinskoga zaljeva, prenijeti lagani čamac preko južnoga (najnižega) dijela planine Ličke Plješevice, doći do rijeke Zrmanje, ući u Jadransko More, te nizvodno - vratiti se kući... U to vrijeme drugačija je bila konfiguracija cijeloga ovoga područja. Crno More bilo je prošireno skoro do Simplegada, odnosno Đerdapske Klisure. Tu je bilo južno ušće rijeke Istar (Istre, ili Dunava). Zašto bi inače u sjećanju ostalo ''južno'' ušće, ako nije bilo još neko drugačije? Eto naprimjer, danas bi u Rumunjskoj moglo biti ''istočno'' ušće Dunava.

Kada je Jason sa svojim Argonautima stigao na obale Liburnije, opazio je da mu se brodovlje Kolhiđana ispriječilo na moru. Bilo je nemoguće ploviti dalje. Jason je odlučio prevarom riješiti ovu zapreku. Nagovorio je Medeju da pozove svoga brata Apsirta na pregovore o pomirbi. Kada je Apsirt došao na Jasonov brod, Argonauti su ga iznenada napali. Nastala je žestoka borba u kojoj je vrlo brzo Apsirt savladan i ubijen. Kolhiđani, ostavši bez vođe, nisu se više htjeli vratiti u domovinu.

Jasno je napisano da su Argonauti dobro poznavali zemlju i njezine stanovnike tamo gdje je ''južno ušće'' rijeke Histar. Još jasnije je kako Kolhiđani nisu Argonaute proganjali već sačekali na moru i napali ih kada su isplovili iz Planinskoga zaljeva. Izgubili su bitku – i ostali u ovim krajevima.
Pogledajmo još jednom rijeke Kupu i Zrmanju. Dobro je vidjiv dio kanjona udubljen današnjim tokom njihovih voda čiji je nivo znatno niži i nikako nije mogao utjecati na eroziju tla kao nekada. Količina vode je premala da bi značajnije ugrozila ostatak stijena na obali.

Njemački znanstvenici utvrdili su de se prije dvanaest i nešto tisuća godina na Zemlji dogodila velika kataklizma, koja je trajala oko godinu dana, uz naglu promjenu klime i zahlađenjem. Evropu je pogodilo ''ledeno doba''. Nisu baš sigurni što je uzrok ovoj katastrofi, uglavnom, ona se dogodila i drastično promijenila pejzaž na našem planetu.
Neki drugi znanstvenici uvjeravaju da se prije šezdesetak milijuna godina na Zemlji također dogodila velika katastrofa u kojoj su nestali dinosauri. Pretpostavljaju, što je u svijetu i prihvaćeno kao najbolja istina, kako nas je pogodio asteroid promjera oko kilometra, a prašina od njegova udara zaklonila je Sunce i opet uzrokovala ''ledeno doba''.
Možda bi i ja osobno povjerovao u ovu istinu da su nestale životinje poput mamuta, slonova, žirafa, kitova, riba, mrava - i ljudske rase.
Ali nisu. Ovi su preživjeli i nastavili evoluciju onakvu kakvu je zamislio Charles Darwin. Pisci Biblije su realniji u sjećanju i kažu da je Bog stvorio Zemlju, te sve životinjske vrste zajedno s ljudskom rasom vremenski znatno kasnije od nestanka dinosaura. Usput Biblija te iste dinosaure, kao i zmajeve, spominje na nekoliko mjesta u svojim spisama, što potvrđuje i arheologija.