[Grga]

U Bibliji nije jasno napisano odakle je voda došla i kuda je nestala. Spominju se samo ''izvori velikog bezdana'' i ''ustave nebeske'', a da li se ovaj potop zaista dogodio, mišljenja su oprečna. Biblija kaže da jeste i ne smije se sumnjati u istinitost zapisa.

''Nakon sedam dana prodriješe vode potopa na zemlju. U godini šeststotoj života Noina, sedamnaesti dan drugoga mjeseca, prodriješe svi izvori velikog bezdana, i otvoriše se ustave nebeske. Dažd je padao na zemlju četrdeset dana i četrdeset noći. Voda naraste i podiže se kovčeg, tako da je plovio nad zemljom. Sve više nabuja voda i diže se visoko, a kovčeg je plovio na vodi. Do tako silne visine nabuja voda na zemlji, da su bila pokrivena sva visoka brda pod cijelim nebom. Voda se pope petnaest lakata visoko iznad brda, tako da su ona bila poplavljena''.

Dobro, sada znamo odakle je došla poplava, ali kuda je nestala sva ta golema vodena površina, eee, to je već misterij za kojega postoje razne teorije, kao naprimjer, u Zemljinom eteru nalazio se vodeni omotač koji se prosuo na tlu... Pa, voda je izašla iz dubina Zemlje... i vratila se nazad... Voda je poslije potopa isparila u svemir...

Da je pao vodeni omotač oko Zemlje, nazad se sigurno nije vratio, jer ga tamo danas niti nema.
Ako je voda isparila u svemir, zašto nije i iz sviju mora, oceana, jezera, rijeka? U dubinama Zemlje nema toliko vode jer bi se sigurno vratila na površinu barem kroz kratere aktivnih vulkana, ako nema drugih prolaza. Iz utrobe Zemlje mogu izaći samo nafta, plin i užarena volkanska lava...
Naravno tu su i izvori slatke pitke vode...

''Zatvoriše se izvori bezdana i ustave nebeske, i dažd s neba prestade. Voda je pomalo otjecala sa zemlje, i nakon sto i pedeset dana opade. Sedamnaesti dan sedmoga mjeseca ustavi se kovčeg na gori araratskoj. Voda je onda dalje opadala do desetoga mjeseca. Prvi dan desetoga mjeseca pokazaše se vrhovi''.

Gdje je ustvari nestala ta golema vodena površina?!
Nigdje.
Uopće nije nestala. Eno je na istom mjestu kao i prije potopa...
Jasno je napisano ''da se zatvoriše izvori bezdana''. Kakav i koji bi to ''bezdan'' mogao biti? Gdje se nalazi? Postoji li još ovaj ''bezdan''?
Pa naravno da postoji. Najveća mu je dubina oko jedanaest kilometara – na dnu Atlanskoga Oceana...

Jedna freska crkve grada Coignieresu u Francuskoj stara je nekoliko stoljeća i prikazuje Nou u Arci s jasno vidljivom kometom u zraku. Otkuda je stari majstor nacrtao baš kometu, a Biblija piše o daždu i golemoj vodi? Možda to i nije bila kometa, već jedan od mnogobrojnih meteorita koji su ušli u Zemljinu atmosferu. Odakle su došli? Pa došli su u pratnji s najvećim meteoritom, koji je ostao ''zarobljen''u orbiti Zemlje, dok su manji usput sagorjeli u atmosferi, a veći komadi zabili su se u tlo. Danas su im tragovi jako lijepo uočljivi na mnogim mjestima u svijetu, kao naprimjer u Americi...

Vjerovali ili ne, ali najviše kratera od meteora može se vidjeti upravo u BiH i Hrvatskoj. Ovo područje je jedinstveno i ne postoji ništa slično nigdje na svijetu. Odabrao sam samo ove dvije fotografije za usporedbu...

Kada je eksplodirao Faeton bila je to univerzalna kataklizma. Naš Mjesec dio je ovoga planeta i Zemlja ga je ''zarobila'' u svojoj putanji. Dakle, Mjesec je najveći meteorit kojega sam već pomenuo.Taj dan na našem planetu počeo je biblijski opći potop...
Mjesec ulazi u orbitu Zemlje... i šta se tada događa? Zemlji se naglo mijenja kut nagiba (obratnice) na 23.5 stupnjeva. Naš planet se tako snažno zaljuljao da su se izlile sve vode oceana, mora, jezera i rijeka. Stvorio se golemi plimni val visok nekoliko kilometara i preplavio cijelu zemaljsku kuglu. Po legendi nekih starih naroda bio je to dan kada je sunce stajalo na jednome mjestu. Hopi Indijanci kažu da je jednom davno Sunce izašlo iz suprotnoga smjera od uobičajenoga – sa zapada...
Samo na ovaj način i nikako drugačije voda je mogla nositi Nojevu Arku. Čak i danas Mjesec na nekim područjima Zemlje uzrokuje rezliku plime i oseke u visini i do dvanaest metara.

''Dažd je padao na Zemlju četrdeset dana i četrdeset noći''...
''Voda se na Zemlji i dalje penjala još sto i pedeset dana''...
''Tada se Bog spomenu Noe i svih zvijeri i sve stoke, što su bili s njim u kovčegu, pa pusti da puhne vjetar na Zemlju, tako da je voda opadala. Zatvoriše se izvori bezdana i ustave nebeske, i dažd s neba prestade. Voda je pomalo otjecala sa Zemlje, i nakon sto i pedeset dana opade''...

Mjesec je sa sobom dovukao mnoštvo sitnijeg otpadnog materijala i meteora, koji su četrdeset dana padali u Zemljinu atmosferu i ostavljali duboke tragove. Plimni val harao je još sto pedeset dana, a onda se Mjesec stabilizirao u orbiti oko Zemlje pa se vode počele povlačiti onamo odakle je i došla, osim što se pejzaž u cijelom svijetu drastično promijenio. Dodatno je produbljen veliki kanjon na rijeci Colorado, Nivo vode u svim svjetskim morima i oceanima spustio se za dodatnih dvadesetak, pa možda i više metara. Nestalo je Planinskoga i Kvarnerskoga zaljeva gdje su uplovili Argonauti, zauvijek je presušilo Panonsko More, zamuljeni su visočki i južnoamerički piramidalni kompleksi, formirala se pješčana plaža Bol na otoku Braču...

Dokazi su vidljivi na sve strane svijeta.