[Grga]

Osim što amfiteatri nisu baš svi jednako građeni, manji bi mogli služiti za kazališne predstave i parade, pa čak dopuštam mišljenje o gladijatorskim bitkama, ali amfiteatri poput pulskog ili rimskog nikako zbog gladijatora, već sasvim druge uloge, današnjici malo poznate.

Blizu sviju koloseja izgrađene su i ''trijumfalne kapije'' ili ''slavoluci'', golemi zidani ''ulazi'' oblika potkove. Arheolozi i znanstvo kažu da su kroz ova slavoluke ritualno prolazili vojskovođe s vojskom, naročito nakon neke pobjede. U novije doba građeni su mnogi slavoluci, kao onaj u Parizu, Berlinu, Moskvi ili Sjevernoj Koreji, opet kao sjećanje na velike
''pobjede'' nad neprijateljem. Sve navedena pretpostavke nikako se ne uklapaju u izgled amfiteatra u Rimu, što mi je dugo privlačilo pažnju i protivilo se zdravom razumu. Bio sam zbunjen njegovim izgledom koji je očito odudarao oblikom od sviju drugih, meni poznatih amfiteatara, sve dok nisam pronašao fotografiju izvornog izgleda Arene u Puli.

Onda sam tražio dalje i ugledao još nekoliko slično oblikovanih. Bilo mi je sve jasnije da to nikako nisu bila gladijatorska borilišta. Nema tu mjesta niti za puno boraca, niti za puno zvjeri, poput lavova i tigrova, kamo li za flotu galija, kako bi se u objektu vodile i mini pomorske bitke.

Pula mi je bila prvi trag moguće svrhe izgradnje velikih koloseuma tek onda kada sam pronašao stare fotografije na kojima se jasno vidi kako je pravi izgled Arene prepravljen, zatrpan i prilagođen današnjim potrebama. Shvatio sam da je pulski amfiteatar jednako star kao i rimski, da je služio istoj namjeni i da mu je dio naglo zatrpan poslije nekog velikog vodenog vala…

Prije starih razglednica nije mi bilo jasno zbog čega je podloga na dnu građevine potpuno ravna. Nešto je tu bilo nelogično. Koloseum u Italiji, Španjolskoj, Francuskoj, Tunisu i Alžiru bile su prilično slični, a Arena u Puli drugačija. Prošao sam pješice pokraj nje barem sto puta, s one vanjske strane gdje je bilo upadljivo nelogično brdo. Trećina zidova (otprilike) bila je jednim dijelom ukopana u brdo, a ostatak se vidio onako kako je objekat i sagrađen. Ponekad sam, u prolazu, s toga brda promatrao kulturne događaje na pozornici, ali i šetao u unutrašnjosti građevine, razmišljajući zbog čega i kako su graditelji ukopali u brdo ''prizemlje i prvi kat'' zidina.

Opasnost od ispiranja i klizanja terena uslijed kiša umanjena je izgradnjom sustava kanala za prihvat i odvodnju oborinskih voda ispod borilišta, direktno u more, a meni nije jasno koliko je tu vode bilo, jer su ''odvodni kanali'' preveliki i prilično simetrično građeni. Budući da ostataka unutarnjih zidova s cjevovodima nije pronađeno, ne može se sa sigurnošću rekonstruirati distribucijska mreža vodovoda. Da bi se popunili kanali u središtu građevine morao je postojati drugačiji način.

Naravno da postoji, a i danas su u funkciji vodotornjevi na vrhu rimske utvrde Castrum, kako za grad tako i za amfiteatar. Blizu amfiteatra u Puli od davnina je stalni izvor žive pitke vode imena Nimfej, a Rimljani su ga koristili za vodoopskrbu stanovništva i druge aktivnosti u Areni i oko nje.

Nije mi jasno zašto su znanstvenici toliko uvjereni u zaključak da kanali u zidu rimskog koloseuma služe za puštanje vode u građevinu i stvaranje bazena po kome je plovilo petnaestak rimskih galija? Čista budalaština i glupost, jer bi dobar dio ''gledališta'' bio potopljen, a svijet i dalje vjeruje da su se tu vodile krvave bitke, čiji je krajnji ishod nečija smrt.

Pogledajte dobro izvornu Arenu u Puli pa se zapitajte jesu li arheolozi i ostali ''majstori'' učinili ''dobro djelo'' ili unakazili ovu prekrasnu građevinu?