Evo i malo sire pozadine oko ovog novcica. Nije bio vlasnistvo neke velike estradne zvijezde i nema dugi pedigre. Naime ovaj isti sestertius je prodat po prvi put sredinom 70's godina kod svajcarske firme Munzen und Medallien aukcija 52 (1975). Imam taj katalog, ali nemam realizovane cijene, tako da ne mogu sa sigurnoscu da kazem za koliko je tada prodat. Posle se pojavljuje kod Sotheby's, The Nelson Bunker Hunt Collection, Highly Important Greek and Roman Coins, 19 juna, 1990 is sa pocetnom cijenom od $30,000-40,000, prodat je za $216,000. Imam i taj katalog, detaljni opis i uvecane fotografije na nekoliko strana i stvarno izgleda mnogo bolje nego ova slika koju imamo ovdje. U ruci sigurno izgleda i bolje jer navode da je iskovan u veoma visokom reljefu i da su koristeni kalupi koji su se koristili za kovanje medaljona. Dalje, spominje se i cuveni skulptor sa Hardijanovog dvora (Antoninianus iz Afrodisiasa) kao rezac kalupa (navodno po stilu kako je uradio nekoliko carevih skulptura). Poznato je 5 primjeraka ovog novcica. Dalje, predposlednji vlasnici su bili braca Hunt, bogati naftasi iz Teksasa koji osim sto si imali pare da kupe najbolje stvari na trzistu su bili i vrlo uspjesni poslovni ljudi koji su znali da izvuku maksimum iz svoje kolekcije. Citava kolekcija koja se smatra za najbolju modernu zbirku antickog novca od nekoliko hiljada komada je prodata kod Sotheby's-ja na 7 razlicitih aukcija pocetkom 90-tih, a i danas se ti katalozi prodaju po velikoj cijeni od nekoliko stotina doalra za komplet. Nekoliko godina prije nego sto su se odlucili za prodaju svoje zbirke braca Hunt su organizovali putujucu izlozbu po Americi i za tu priliku su izdali poseban luksuzni katalog nazvan Bogatstvo Atickog Perioda u koje je naravno bio ukljucen i ovaj novcic. Posto je kolekcija obisla pola Amerike, nije bilo tesko organizovati dobru aukciju uz jaku marketinsku podrsku i ne-numizmaticke javnost, stampa, TV is slicno. Te aukcije su oborile mnoge rekorde, a novcici iz Hunt kolekcije i danas obavezno donose nekoliko puta vrijednost koja je placena 90-tih...

Aukcije su cudna stvar. Nekada se ucesnici zanesu i u zaru izgore. Ja sam imao priliku da gledam kako se dva starija talijanska gospodina sa veoma dubokim dzepom (cital milioneri) tjeraju do $150,000 za novcic koji ne vrijedi vise od 10,000. Pitanje casti ili kapric. Sa druge strane bio sam i na javnim aukcijama na kojima nije bio prisutan niko osim dva penzionisana postara i nekoliko starica i gdje su cijene bile smijesne. Jednom prilikom jedan moj poznanik je na aukciji kupio sleper pun rajfeslusa i dugmadi za par stotina dolara. Propala fabrika. Mislim da je zaradio mnogo para, ali mu je trebalo i dosta vremena da to preproda, pa i kod nas su se prodavale fabrike za par eura koliko me pamcenje sluzi.