[Grga]

Ilijada opisuje zadnjih četrdesetak dana ovoga detetogodišnjega rata, a šta se događalo tokom tih deset godina podaci su vrlo šturi, uglavnom, Ahil je haračio i pljačkao uzduž trojanske obale. Homer spominje sedam dobro nastanjenih gradova u dijelu Ilijade kada se Ahil jako naljutio na Agamemnona kad mu je ovaj uzeo jednu lijepu robinju. Odvojio se u svoj šator i više neće u borbu protiv Trojanaca. Odljutio se tek kad mu je od Hektorove ruke poginuo najbolji prijatelj - Patroklo. Onda je Agamemnon Ahilu obećao pokloniti ovih sedam gradova:
Kardamilu, Enopu, travom bogatu Hiru, presvetu Feru, Antiju livada bujnih, Epiju lijepu i lozom bogati Pedas. Svi su na međi sa pješčanom Pilom...
E, tu je problem. Nisam do sada uspio saznati stara imena gradova na crnogorskoj strani, ali ipak nešto je sasvim jasno. Šta je to ''međa sa pješčanom Pilom''? Međa je ''granica s nečim'', kao ''nešto s nečim ograničeno'', ''odrezano, otpiljeno''... Odrezati se može i pilom, odnosno testerom, ili kako se već u pojedinim krajevima zove ova alatka za rezanje drva.
Grad Epija. Cavtat se nekada zvao Epidaurus.
Grad Fera mogao bi biti Perast. Malena je razlika u fonetskom izgovoru.
Pedas bi mogao biti Petrovac...
Ako saznam nešto više o ostalim naseljima nije problem ubaciti u ovaj dio usporedbi.
U detalje je opisan krajolik od grčkog tabora uz morsku obalu do zidina Troje. Prostor prema moru, gdje su bili poslagani grčki brodovi, sužavao se, pa je u trećem i četvrtom redu bilo najmanje brodova. Čitav tabor plovila bio je ispresijecan ulicama i putovima. Od kopna prema moru vodile su poprečne ulice. Između grčkog tabora i Troje prostirala se cvjetna livada u trojanskoj ravnici, zatvorena rijekama Skamandrom i Simoentom, koje su se kod grčkog tabora slijevale u jedno ušće. Ta ravnica bila je kao stvorena za bojište. Iza ravnice dizao se, visokim zidinama, od božje ruke, obzidan grad i tvrđava Troja ili Ilij, kako ga Homer već naziva. Grad je ležao na brežuljku i vidio se izdaleka. Bio je brdovit, strm i vjetrovit, ispresjecan mnogim ulicama. Na gornjem gradu, ili tvrđavi Pergamu, bile su Prijamova i Aleksandrova palača, Hekatin, Atenin i Apolonov hram, a na najvišem vrhu - Zeusov hram. Iza Troje prostire se ilijsko polje, koje se pomalo dizalo tvoreći najdonju stepenicu šumovite i sniježne planine Ida...

''Prostor prema moru, gdje su bili poslagani grčki brodovi, sužavao se''...
''Rijeke Skamandar i Simoent kod grčkog tabora slijevale su se u more''...

...u Ilijadi slikovito i u detalje opisuje Homer...

Danas je prostor slivova ove dvije rijeke, Bune i Drima, udaljen otprilike dvanaestak kilometara. Prilično širok razmak u kojem bi se svih 1000 grčkih brodova komotno moglo poslagati u jedanom redu. Čini se da ovdje netko griješi. Homer? Ne vjerujem. Prevše slikovito opisan je raspored brodova. Ako on ne griješi onda je moja pogreška u jednom od ključnih dokaza, ali... (slika 1)

Dokumentarni film HTV- a ''Dubine'', kojeg je nedavno snimio poznati alpinist Stipe Božić daje novu dimenziju ovome problemu. Snimljena je, ustvari, serija dokumentaraca o spiljama uz Jadransko More, u čije vode su ronili profesionalni ronioci. Dvije spilje odlično se uklapaju u moju teoriju. Jedna je Gromača kod Dubrovnika, popunjena sa slanom vodom, jer je spojena sa morem, što znači da ronioci nisu očekivali baš nekakve spektakularne nalaze, ali...
Već u samoj spilji, pokraj vode – golemo iznenađenje – otisak stopala ljudske bose noge velikih dimenzija, mnogo većim od broja pedeset... Zadivljujuće i nevjerojatno...
Kada su zaronili su u dubinu jezera ostali su još više zaprepašteni. Pronašli su dobro očuvanu keramiku, a poneki artefakt bio je potpuno čitav, neoštećen. Neka osoba, visoka i jaka, daleko iznad visine današnjih prosječnih ljudi očito je ovdje dolazila po slatku, pitku vodu, a da bi mu to uspjelo razina mora morala je biti puno niža nego što je sada.

SpiljaGromača (slika2)............ Otisak ljudske bose noge (slika3)

Vrulja ''Zečica'' kod Starigrada na Hvaru.
Zaronili su i na pedeset metara dubine naišli na jednu spilju, ali kakvu spilju – spilju sa stalagmitima i stalaktitima, koji ovdje nikako ne bi smjeli biti, jer, zna se da ovakve naslage sige postoje samo u prostorima u kojima sa stropa padaju kapi vode. Znači da nekad davno na ovom mjestu nije bilo mora i da je otok Hvar bio spojen sa kopnom. Ispitivanjem ugljikom c4 utvrđeno je da su ovi stalagmiti i stalaktiti stari oko 12000 godina.

Hvar danas (slika4)............Hvar nekada (slika 5)
Stalagmiti i stalaktiti u pećinama, ali i u dubini mora (slike 6 i 7)

Keramika u vodi spilje Gromača. Starost joj se procjenjuje na nekih 8000 godina prije Krista. Jedan naš kolega (ako želi neka se sam javi) ima svoju procjenu starosti. Kaže da je ovo grafitna keramika. Bilo bi lijepo od njega da malo pobliže objasni ovaj period... (slike 8 i 9)