Prikazati pojedinačan prilog
  #94  
Staro 07.07.2009, 18:30
Grga Grga je offline
Iskusni korisnik
 
Registriran : 03.02.2007
Starost: 68
prilozi: 497
Zahvaljivao se: 28
Dobio je 67 zahvalnice(a/u) za 49 priloga
Nastavak rata pod trojom

Poslije Ahilove smrti ratna sreća okrenula se na stranu Trojanaca koji su potisnuli grčke flote sve do njihovog tabora. Možda bi ovdje bio i kraj rata da Odisej i Diomed nisu na grčku stranu uspjeli pridobiti i dovesti Ahilovog sina Pira, također velikog junaka, koji je među trojanskim snagama uspio napraviti veliku pomutnju, ubijajući poznate i dobre ratnike, među kojima i Euripila, unuka Zeusova sina Herakla. Euripil je prije dvoboja želio znati ime svoga suparnika, na što mu je ovaj odgovorio:

''Ja sam sin snažnog Ahileja, moja kola brza su kao vjetar, mogu juriti i preko mora, konji su potomci Harpija i Zafira, a ovo koplje potječe sa sljemena gore Pelija''...
...i tim istim kopljem Euripilu probode vrat.

U priči o Jasonu i Argonautima piše nešto zanimljivo:
Jasonov (Jasenov) otac Pelias (gora Pelija) bio je Jolhidski (Ohridski) kralj, a majka Polimela...
Jasen (Jason ili Jazon) – vrsta je drveta, a Pelagonija (Pelias) i Polog (Polimela) - pokrajine su u Makedoniji...

Nakon Euripilove pogibije Trojanci su počeli panično i u strahu bježati prema zidinama Troje, pa im je odjednom stigla nenadana pomoć:

''Strašni bog rata Ares naljutio se na Tira, te neopažen od ostalih bogova, napusti Olimp i u sredinu ratne vreve zatjera svoja bojna kola, upregnuta konjima koji su izdisali vatru''...

''Primjetila to Atena, prijateljica Grka, pa i ona s Olimpa sleti na bojište. Zemlja i valovi Skamandrovi zadrhtaše pri njezinu dolasku, svijetle munje sijevahu iz njezina oružja, a zmije u njezinoj egidi sipahu vatru. Ljudskim očima bila je nevidljiva dok su joj tabani bili na zemlji, a šljem doticao oblake''...

Ovoga puta moćni bogovi nisu se potukli, ali ipak, nakon nekog vremena iskoristili su priliku, pa su se uz rijeku Skamandar postavili jedni nasuprot drugih. Jedni uz grčku drugi uz trojansku stranu...

''Nebesnici su uvrebali vrijeme za borbu kad ja Zeus, otac bogova i ljudi, bio na dalekom putovanju kod Okeana, kamo ga je zvala uprava svijeta, ali njegovu oštrovidnu duhu nije ni u daljini izmaklo što se na zemlji događalo. Čim je primjetio borbu bogova, brzo se od pučine Okeana, sa svojim krilatim i vjetrovitim konjima, na gromovnim kolima, vratio na Olimp, pa odanda stade bacati munje na zaraćene bogove. Sad su se bogovi pobojali za svoju besmrtnost pa se vratiše iz boja, jedni na Olimp, drugi u morske dubine''...

RAZARANJE TROJE

Troja je ipak, nakon desetogodišnje opsade, a po proročanstvu bogova, spaljena i opljačkana zahvaljujući Odisejevom i Ateninom lukavstvu.

''Grci su napravili golemog drvenog konja, smjestili u njegovu unutrašnjost trideset najboljih svojih junaka, dovukli pred vrata Troje, a sa svim brodovljem povukli se van pogleda trojanskih osmatrača, da bi izgledalo kao da su se povukli u Grčku. Trojanci su naivno nasjeli na ovu varku, misleći da je taj konj poklon od bogova, montirali mu kotače i kroz gradska vrata uvukli u Troju. Onda su se prepustili veselju uz gozbu i pijanku. Odjekivale su siringe i frule, ples i pjesma odzvanjahu svuda naokolo''...

Trideset grčkih junaka pred zoru su izašli iz utrobe konja, zatekli Trojance pijane, neispavane i nespremne, te među njima napravili pravi pokolj. Bakljama su dali znak sakrivenoj grčkoj floti, koja je ubrzo pristigla u pomoć, pa su u jednom danu izvojevali pobjedu koju nisu uspjeli u deset godina. Troja je spaljena i opljačkana, skoro svi junaci, zajedno s kraljem Prijamom pobijeni, a žene uzete kao robinje. Plijen je natovaren na brodove i mogli su konačno krenuti prema zavičaju...
Nešto trojanskih junaka i stanovnika, među kojima i napoznatiji Eneja, ipak su preživjeli, pa su danima oplakivali i spaljivali svoje mrtve, a onda morali izbjeći u druge zemlje u potrazi za boljim životom. Eneja je, naprimjer, po vjerovanju starih Rimljana, bio osnivač Rima.
A preostali stanovnici?
Poneki njihov trag pokušat ćemo pronaći poslije višegodišnjih Odisejevih pustolovina nepoznatim morem.

Neki bogovi su se veselili grčkoj pobjedi, drugi tugovali zbog propasti lijepog grada Troje i na sve načine pokušavali što više otežavati povratak pobjednicima u svoju domovinu. Puštali su pred njihove brodove strašne oluje i druge nedaće koje su im stvarale velike neprilike. Mnogi brodovi nikada nisu stigli na Peloponez, mnogi ratnici su izginuli u havarijama i lutanjima morem, pa je tako i Odisej nestao u nepoznatom pravcu...
prikačene grafike
Tip dokumenta: jpg trojanski konj.jpg (12,6 KB, 13x prikazano)
odgoovorite sa citatom