[Grga]

Trojancima je nenadano, kao ispomoć u borbi, s rijeke Termodonta u zemlji Pontu, stigla kraljica Pantezileja, kći boga rata Aresa, sa grupicom svojih ratnica Amazonki.

''Kraljica bijaše lijepa kao božica Zora kad se okružena Horama spušta s Olimpa na rub Zemlje''.

Božica Zora okružena Horama!? Postoji li uopće naziv ''Zora'' u Grčkom Jeziku? Koliko ja znam ovo je često žensko ime u mome zavičaju, ali i naziv za osvit novoga dana. Pantezileja je bila odlična ratnica. Uspjela je čak i ujediniti trojanske postrojbe nakon Hektorove smrti, pa su opet započeli bitku sa Grcima, postajali sve nadmoćniji i stigli skoro do grčkih lađa. Ahil nije ni znao da je boj opet počeo, ali kad je saznao, uključio se osobno u borbu te u kratkom okršaju ubio amazonsku kraljicu Pantezileju.

''Njezin otac, ratni bog Ares, kao munja s glasnim gromom, naoružan se spusti s Olimpa na Zemlju, prekorači preko vrhunaca i uvala gore Ide, koje zadrhtaše pod njegovim koracima. Donio bi propast Mirmidoncima, da ga nije olujom i gromovima opomenuo Zeus, prijatelj Danajaca, pa se Ares zaustavio na sred puta ka bojištu''...

Mirmidonci i Danajci su inače grčki saveznici u ratu pod Trojom, a mrtvu kraljicu su, po nalogu bogova, morali izručiti Trojancima kako bi ju dostojno sahranili.

A tko su bile ove neustrašive ratnice?
Današnja nauka i arheologija pokušavaju donekle skinuti veo tajni oko ovih žena. Na prostorima bivšeg Sovjetskog Saveza otkriveno je nekoliko bogatih arheoloških nalazišta koja se pripisuju Skitima, nomadskom i ratničkom narodu koji je imao vrlo razvijenu izradu borilačkog oružja i zlatnog nakita. Posebno je dragocjeno otkriće ostataka naselja i grobnica, koji se pripisuju ženama-ratnicama. Lokalitet se nalazi u blizini Pokrovke u Rusiji gdje je oko 600. godine prije nove ere živjelo jedno pleme “Amazonki”. Na lokalitetu je nađen velik broj ostataka oružja koje su u čestim ratničkim pohodima koristile pripadnice ovog opasnog plemena.
Pronađeno je 40 grobova žena, od kojih nekoliko je sadržavalo stvari netipične za ženu tog doba – oklopi i razno oružje poput strelica, noževa i mačeva koji su ukazivali na čestu upotrebu, što isključuje mogućnost da su to bili simbolični predmeti korišteni u ritualne svrhe. Jedino odstupanje ovog oružja pronađenog u grobovima žena je da je drška noževa i mačeva bila nešto manja od onih pronađenih u grobovima muškaraca, vjerojatno zbog činjenice da su žene imale manje šake te im se tako olakšalo rukovanje. Moglo bi se zaključit da se to oružje koristilo za lov divljih životinja, no grobovi Amazonki su sadržavali kožu i kosti ovaca, konja i deva, ali nigdje nije bilo kosti divljih životinja. Što daje naslutiti da Amazonke nisu bili lovci, nego uzgajivači.
Amazonke su postale legendom još u Aleksandrovo vrijeme. U Kini, Egiptu i Africi postoje izvješća o neustrašivim ženama ratnicama. Dugo su povjesničari legende o Amazonkama odbacivali kao obična maštanja. Neki kažu iz razloga štoje država neustrašivih žena za ondašnje društvo bila nezamisliva. Ali tome proturječe grobni nalazi na Crnom moru i Ukrajini gdje su pronađeni grobovi žena koje su pokopane u punoj ratnoj spremi.Uistinu neuobičajena legenda o ženama ratnicama plijenila je pažnju dugi niz godina među istraživačima. Njihovo ime je još jedna interesantna stvar. Prema Herodotu ime Amazonke potječe od skitske riječi koja označava ''ubojice muškaraca''. Neki misle da je nastalo iz cerkeške riječi koja označava ''one koji obožavaju Mjesec'', jer su Amazonke štovale Artemidu – božicu Mjeseca, no ona najraširenija teorija, iako kriva, dolazi od same grčke riječi ''amazos'' što znači bez dojke, budući da su Amazonke prema predaji mladim djevojkama ili spaljivale ili amputirale desnu dojku kako im ne bi smetala pri rukovanju lukom i strijelom ili kopljem, no kriva je iz razloga što se žena može služiti tim oružjem jednako dobro bez takve amputacije.
Legenda kaže da su se svega dvaput godišnje udostojile sastati s muškarcima kako bi se pobrinule za potomstvo. Priče kažu kako je jedenog lijepog dana Aleksandra Velikog posjetila markantna žena u pratnji još 300 djevojaka, te mu saopćila kako želi od njega dijete iako joj se pričinio nizak i mršav. Nosila je štit u obliku polumjeseca i otkrivenu plosnatu lijevu dojku. Bila je to Talestri, vladarica Amazonki. Što se te noći događalo ostalo je skriveno velom povijesti, tek je kasnije rimski povjesničar opisao kako je četrnaest dana trajalo druženje lijepih djevojaka i najboljih Aleksandrovih ljudi. Ako bi ima se nakon takvih druženja dogodio dječak jednostavno bi ga poslale ocu ili ga ubile. S velikim su oduševljenjem dočekivale kćeri.
Danas su Amazonke sinonim za hrabre, neustrašive djevojkekoje na sebi svojstven način traže svoje mjesto pod suncem.

Dakle, Trojancima je nenadano, kao ispomoć u borbi, s rijeke Termodonta u zemlji Pontu, stigla kraljica Pantezileja, kći boga rata Aresa, sa grupicom svojih ratnica Amazonki. Junački su, do same smrti branili utvrđeni grad Troju.

''Prijam podigne golemu lomaču ispred grada i stavi na nju tijelo Amazonke zajedno s mnogim krasnim darovima. Spaljene kosti smjeste u kovčeg i ponesu do grobnice Laomendontove, koja se nalazila na jednoj istaknutoj kuli gradskoj''...

Postoji i novija verzija nastanka tvrđave Rozafe kod Skadra. Stara narodna pjesma pamti izgradnju na ovaj način:

Grad gradila tri brata rođena,
Grad gradili Skadar na Bojani,
Grad gradili tri godine dana,
Što majstori za dan ga sagrade,
To sve vila za noć obaljuje.

U Skadru su tih vremena živjela tri brata. Jedan od braće bio je kralj i imao je želju sagraditi dom za sve obitelji ali gradnja nikako da završi jer ne dozvoljava bezobrazna vila...

Tada viče sa planine vila:
Ne muči se, Vukašine kralje...
No eto ste tri brata rođena,
U svakoga ima vjerna ljuba,;
Čija sutra na Bojanu dođe
I donese majstorima ručak,
Ziđite je kuli u temelje,
Tako će se temelj održati,
Tako ćete sagraditi grada.

Ustvari, vila će dozvoliti izgradnju, ali uz neobičan i nezgodan uvjet... U temelje moraju zazidati jednu od supruga pomenuta tri brata. Koju? Onu koja prva ujutro na gradilište donese doručak. Dva starija i mudrija brata svoje su ljube obavijestili na vrijeme, dok je treći, najmlađi, bio pošten i naivan...
Njegova je prva naišla i – završila u temeljima grada...

Tad' se moli Radu neimaru:
Bogom brate, Rade neimare!
Ostavi mi prozor na dojkama,
Isturi mi moje b'jele dojke,
Kade dođe moj nejaki sin,
Kada dođe, da podoji dojke."

Imala je maloga tek rođenoga sina koji je ovisio o prehrani mlijekom iz njezinih dojki...
I eto, složna braća uspjeli su sagraditi veliki grad koji je nazvan Skadar.

''I Grci su pokopavali svoje mrtvace oplakujući najviše Podarka, koji je junački poginuo. Odijeljeno od drugih ratnika podigoše mu grobni humak, spomenik koji se daleko vidio''...

''Tada u trojanskom vijeću staraca ustade starac Timet i iznese prijedlog da Trojanci isele iz zavičaja i potraže sigurnije mjesto za svoje boravište, pošto se zna da je trojanskom kraljevstvu već odavno dosuđena propast''...

Prijam se nije složio s ovim prijedlogom jer je čekao da iz Etiopije, zemlje tamnoputih ljudi, sa svojim nebrojenim narodom dođe Memnon, sin njegova brata Titona, a muž božice Zore. Kad je Zorin sin Memnon stigao brat Prijam počasti ga lijepim darovima i gozbom. Pripovijedali su o beskrajnom Svjetskom moru, o granicama Zemlje i o čitavom dalekom putu što ga je prevalio od obale Okeana do visoke gore Ide i grada kralja Prijama, spominjući junačka djela koja je putem izvršio.

''Prijam podigne čašu od suhoga zlata, djelo Hefestovo i baštinu trojanske kraljevske porodice, te pozdravi bliskog rođaka''...

Prijedlog starca Timeta Prijam je ipak morao poslušati jer su Trojanci svejedno protjerani iz svoga zavičaja u raznim pravcima, prema Panoniji, Trakiji, Aziji, Africi, Italiji, pa čak i Engleskoj.Trojanski junak Ajant nije htio nikuda bježati već je odlučio oduzeti si najvažnije – život.

''Za skromnost te molim, oče Zeuse – pošalji mi ovamo moga brata Teukra''...

''I vas, Ernije, sazivam – kako mene ovdje vidite gdje svršavam svoj život kao samoubojica''...

''A ti, sunčani oče Zeuse, koji se svijetleći voziš po visokom nebu i vatrenim munjama treseš zemlju, kad budeš sa svojim kolima iznad moje domovine Salamine, pritegni uzde i javi mojemu sijedom ocu i sirotoj majci moju jadnu sudbinu. Zbogom sveta zrako. Zbogom moja postojbino Ateno sa svojim rijekama i izvorima''...

Onda je uzeo svoj mač i rasporio si utrobu.