[Grga]

Legenda o potonulom kontinentu Atlantidi jedna je od najvećih misterija u povijesti čovječanstva, a do nas je došla preko grčkog filozofa Platona. Naime, Platon je u svojim djelima "Timej" i "Kritija" detaljno opisao izgled, veličinu i lokaciju drevnog kontinenta, otkrivši pritom kako mu je priču o Atlantidi ispričao grčki zakonodavac Solon, a koji ju je čuo od Sonchisa, svećenika u egipatskom hramu u Tebi.
Prije devet tisuća godina (odnosno, prije dvanaest tisuća godina, brojivši od danas) zbio se rat s onu stranu "Herkulovih Stupova" (Gibraltarski tjesnac) u kome su se sukobili Atlantiđani i njihovi neprijatelji iz Sredozemlja. Međutim, Atlantida je ubrzo potonula, nakon što ju je zadesio niz potresa. Sudeći po pravilno klesanim i poslaganim kamenim blokovima kod Bahama čini mi se ipak da je potonula zbog golemoga plimnoga vala. (Slike i više detalja pronađite na netu).
Iako je Platonov opis Atlantide kako su zemlje sastavljene od krugova kopna i vode poprilično bajkovit, njegov izvještaj i danas je temeljni podatak o postojanju Atlantide. Valja napomenuti kako su i drugi ''grčki'' filozofi, kao što su Aristotel, Plutarh, Marcel itd. pisali o Atlantidi. (Aristotel je, samo da vas podsjetim, bio Makedonac).

Po znanstvenicima i arheolozima:
Od tada pa do danas iznikle su mnogobrojne teorije o mjestu gdje se Atlantida nalazila i na koji je način uništena. Tako nekolicina teorija Atlantidu smješta u Sredozemlje kao "koljevku civilizacije", počevši od Sardinije, preko Malte, Krete i Santorina, istočne obale Cipra, pa sve do Španjolske Andaluzije.
Druga skupina teorija smješta ju u područje Crnog Mora, uspoređujući kataklizmični nestanak Atlantide s pucanjem bosporske barijere oko 5 500. godine pr. Kr. Naime, nakon što je popustila barijera koja je razdvajala Crno i Sredozemno More, razina vode u Crnom Moru naglo se povećala, a plimni je val nosio sve pred sobom duž crnomorske obale.

Ne mogu se složiti da je bosforska barijera popucala oko 5 000 godina prije Krista. Nikako mi se ne uklapa u teoriju. Mogla je popustiti samo za vrijeme katastrofalnog nestanka Atlantide, a to je prije nekih 12 000 godina. Obala Jadranskog Mora jasno upućuje na visinu vode u dvije velike kataklizme. Najprije je u jadranskom bazenu postojalo jezero čije su obale počinjale negdje oko Kornata i tu je bilo i ušće rijeke Po. U prvoj kataklizmi nastala su Otranska vrata i voda se podigla nekih 300 metara. Od današnjeg nivoa bila je viša za 15 do 20 metara. U drugoj kataklizmi voda se spustila za 50 - tak metara i 30 - setak je bila niža nego danas.
Teško je shvatiti ovolike špekulacije u metrima ali ja ne pričam bez logike. Jadranska i sredozemna obala vrlo jasno i dan danas pokazuju što se događalo i može se proračunati vrijeme kataklizmi s tolerancijom od nekoliko stotina godina...

Teorije o nestanku Atlantide također su mnogobrojne, počevši od onih kako je nestala u potresu, preko uništenja u nizu vulkanskih erupcija, pa sve do udara kometa i nuklearnog rata. Teorije koje se baziraju na vulkanskim erupcijama ističu kako se dnom Atlantskog oceana proteže vulkanski aktivna brazda koja je mogla biti odlučujući faktor uništenja Atlantide. Od teorija o kometu i asteroidu najpoznatija je ona Otta Mucka o tzv. Planetoidu A. Fantastične teorije o nuklearnom ratu pretežno se baziraju na kazivanjima starih naroda. Tako je u indijskim epovima "Mahabharata" i "Ramajana" opisana nuklearna eksplozija, američki domorodci pripovjedaju priče o "metalnim pticama" koje su doletjele s juga, pa sve do egipatske kartuše na kojoj su prikazani helikopter, tenk, avion, podmornica - i još neki drugi strojevi.
Uostalom, sličnosti između civilizacija koje ne bi smjele biti fizički povezane potiču na razmišljanje kako je prije prvih poznatih civilizacija postojala jedna razvijena na temelju koje su se razvile sve ostale. Najočitiji primjer sličnosti jesu piramidalne strukture koje postoje u različitim dijelovima svijeta, počevši od Egipta, Amerike, Azije, Japana, Kine, pa sve do piramida pronađenih (navodno?) kod Visokog. Jedna od najznačajnijih sličnosti jest podudaranje majanskog, egipatskog i mezopotamskog kalendara, kako i gotovo identična organizacija navedenog.

A Visoko?
Tko nije bio na lokacijama pretpostavljenih piramida u okolini Visokog može se samo nasmijati smiješnoj ideji o bilo kakvim piramidalnim građevinama, pa stoga preporučujem da, ako vas put nanese u ove krajeve, obavezno obiđete pomenute lokacije. Ne morate mnogo pješačiti da bi još više vidjeli i možda se zamislili u svoju zdravu pamet. Jedan cijeli dan tulumario sam ovim brdima i za divno čudo moja supruga i kćerka, koje apsolutno nemaju nikakvih pretenzija prema bilo čemu ''natprirodnom'' pratile su me u stopu - bez ikakvog prigovora. Onakvu strukturu kamenih ploča teško priroda može stvorit.

Legende o dolasku bogova još su jedan od simptoma postojanja Atlantide. Tako je astečki bog Quetzalquatl stigao lađom s istoka, dok su egipatski bogovi odlazili u zemlju na zapadu. Zanimljivo je napomenuti kako su se sve stare civilizacije izdigle u vrlo kratkom roku, gotovo iz ničega. Nameće se pitanje, nisu li im u tome pomogli potomci drevnih Atlantiđana.
Osim toga, seoba jegulja u Sargaško more, smješteno u Karipskom bazenu jedan je od pokazatelja kako je u Atlantiku nekada davno postojalo nekakvo kopno. Naime, istraživači su zaključili kako se jegulje instiktivno vraćaju na mjesto za parenje, koje je, možda u davnoj prošlosti bilo prepuno slatkovodnih tokova.
Legendu o Atlantidi uvijek su pratile fantastične tvrdnje, poput onih da su Atlantiđani izgradili piramide, da su posjedovali naprednu tehnologiju, možda napredniju i od naše. Međutim, dokazi kako je Sfingu u Gizi erodirala voda prije nekih 10 000 godina, kao i činjenica kako je glava sfinge mnogo manja od tijela, što bi značilo da je izvorna glava ustvari bila npr. lavlja, a da su ju Egipćani preoblikovali, daju naslutiti kako i u takvim, fantastičnim pričama, ima trunka istine.

Po starom pjesniku Heziodu:
''Na kraju je stvoren peti, željezni, naraštaj ljudskoga roda koji je također bio nasilan i ratoboran, pun nepravdi, nepovjerenja i zloće. Ubijalo se, kralo, otimalo i pljačkalo u svim dijelovima svijeta. Nisu se poštovali ni ljudi ni životinje ni priroda koja ih je okruživala''...

Po svoj prilici:
Potomci petoga naraštaja ljudskoga roda današnja je civilizacija. Osobno se i ja stidim ove nemoralne, škrte, ratoborne, bahate, tvrdoglave, nevjerne, osvetničke, samoubilačke i...
Nemam više riječi kako opisati narode u svima državama na kugli zemaljskoj, osim što znam da mnogi gladuju dok pojedinci gomilaju svoje bogatstvo kao da će živjeti (samo) oko tisuću godina, kao Adam i Eva, te njihovi potomci poput Metuzalema, po Bibliji najstarijeg živućeg čovjeka...
Umrijet će većina, kao i ja osobno, puno prije sto i dvadesete.

Knjiga proroka Izaije:
''Jer, evo, dolazi Jahve s ognjem - bojna su mu kola poput vihora - da u jarosti gnjev svoj iskali i prijetnje svoje u ognju žarkome''.

Jahvina prijetnja:
''Jer, gle, ja ću stvoriti nova nebesa i novu zemlju, i što je prije bilo neće se pominjati niti će na um dolaziti''...

''Ja dobro poznajem ljudska nedjela i namjere njihove. Dolazim da saberem sve puke i jezike, i oni će doći i vidjeti moju Slavu''...

"Jer, kao što će nova nebesa i zemlja nova, koju ću stvoriti, trajati preda mnom" - riječ je Jahvina - "tako će vam ime i potomstvo trajati''...

Izaija jasno govori da će Bog stvoriti novi naraštaj ljudskoga roda koji će možda biti pravedniji i pošteniji nego što je današnji, pun mržnje, ratova, nemorala, prokletstva i zla.
Pitali su me šta mislim o ''smaku svijeta'':
-Jedva čekam da napokon i konačno dođe - odgovorio sam.
-Zašto - čudili su se.
-Pa zato što će se, po Bibliji, zadnji puta susresti svi živi i svi umrli na zadnjem općem Božjem sudu – veselo odgovaram.
Joj, kako će biti lijepo ponovo sresti, vidjeti se i popričati s mnogima dragima, u prošlosti umrlima prijateljima i poznanicima. Ponovo zagrliti voljene osobe iz
najuže obitelji. Zar ne osjećate da smo čvrstom i neraskidivom vezom spojeni s velikom i uzvišenom silom? Bez ove veze život ne bi imao smisla. Kakav Darwin, kakva evolucija. Oduvijek smo ovakvi, baš kakve nas je Bog i stvorio.
Ne bi mi ni malo bilo krivo da naš Stvoritelj konačno stisne već pomenuto sudbonosno dugme, resetira cijelu zemaljsku civilizaciju, uništi svu današnju poznatu tehnologiju i stvori novi, šesti naraštaj ljudskoga roda, koji bi (opet) počeo živjeti u pećinama...