[Grga]

Legenda o potonulom kontinentu - Atlantidi - jedna je od najvećih misterija u povijesti čovječanstva, a do nas je došla preko grčkog filozofa Platona. Naime, Platon je u svojim djelima "Timej" i "Kritija" detaljno opisao izgled, veličinu i lokaciju drevnog kontinenta, otkrivši pritom kako mu je priču o Atlantidi ispričao grčki zakonodavac Solon, a koji ju je čuo od Sonchisa, svećenika u egipatskom hramu u Tebi.
Prije devet tisuća godina (odnosno, prije dvanaest tisuća godina, brojeći od danas) zbio se rat s onu stranu "Herkulovih Stupova" (Gibraltarski tjesnac) u kome su se sukobili Atlantiđani i njihovi neprijatelji iz Sredozemlja. Međutim, Atlantida je ubrzo potonula, nakon što ju je zadesio niz potresa. Sudeći po pravilno klesanim i poslaganim kamenim blokovima kod Bahama čini mi se ipak da je potonula zbog golemoga plimnoga vala.

Iako je Platonov opis Atlantide kako su zemlje sastavljene od krugova kopna i vode poprilično bajkovit, njegov izvještaj i danas je temeljni podatak o postojanju Atlantide. Valja napomenuti kako su i drugi ''grčki'' filozofi, kao što su Aristotel, Plutarh, Marcel itd. pisali su o Atlantidi. (Aristotel je, samo da vas podsjetim, bio Makedonac).

Neću ubaciti fotose s otoka Bimini (u sustavu otočja Bahami), jer mislim kako je bolje da si sami pronađete. A zbog čega mi se Atlantida uklapa u sagu o Troji... pa znate već... zbog četvrtoga naraštaja ljudskoga roda kojeg je pomenuo stari pjesnik Heziod...

''Zeus proizvede i četvrti naraštaj ljudi. Bili su plemenitiji i pravičniji od prethodnog naraštaja. Zvali su ih i polubogovima. Na kraju je i njih uništio razdor i ratovi, jedne pred vratima Tebe, druge na bojištu pod Trojom, kamo su u golemom broju doplovili radi lijepe Helene. Na svršetku svoga zemaljskoga života Zeus im je dao boravište na kraju svijeta, u Okeanu, na Blaženim otocima. Ondje nakon smrti (?) provode sretan i bezbrižan život i gdje im plodno tlo tri puta godišnje daje plodove slatke kao med''...

Po znanstvenicima i arheolozima:
Od tada pa do danas iznikle su mnogobrojne teorije o mjestu gdje se Atlantida nalazila i na koji je način uništena. Tako nekolicina teorija Atlantidu smješta u Sredozemlje kao "koljevku civilizacije", počevši od Sardinije, preko Malte, Krete i Santorina, istočne obale Cipra, pa sve do Španjolske Andaluzije. Druga skupina teorija smješta ju u područje Crnog mora, uspoređujući kataklizmični nestanak Atlantide s pucanjem bosporske barijere oko 5 500. godine pr. Kr. Naime, nakon što je popustila barijera koja je razdvajala Crno i Sredozemno more, razina vode u Crnom moru naglo se povećala, a plimni je val nosio sve pred sobom duž crnomorske obale. Neke od teorija Atlantidu smiještaju na područje Antarktike, druge na prostor Irske, treće na prostor Kariba, četvrte na prostor Indije i Šri Lanke, itd.
Teorije o nestanku Atlantide također su mnogobrojne, počevši od onih kako je nestala u potresu, preko uništenja u nizu vulkanskih erupcija, pa sve do udara kometa i nuklearnog rata. Teorije koje se baziraju na vulkanskim erupcijama ističu kako se dnom Atlantskog oceana proteže vulkanski aktivna brazda koja je mogla biti odlučujući faktor uništenja Atlantide. Od teorija o kometu i asteroidu najpoznatija je ona Otta Mucka o tzv. Planetoidu A. Fantastične teorije o nuklearnom ratu pretežno se baziraju na kazivanjima starih naroda. Tako je u indijskim epovima "Mahabharata" i "Ramajana" opisana nuklearna eksplozija, američki domorodci pripovjedaju priče o "metalnim pticama" (avionima, možda?) koje su doletjele s juga, pa sve do ''egipatske kartuše'' na kojoj su prikazani helikopter, tenk, avion, podmornica... i još neki drugi strojevi.
Uostalom, sličnosti između civilizacija koje ne bi smjele biti fizički povezane potiču na razmišljanje kako je prije prvih poznatih civilizacija postojala jedna razvijena civilizacija na temelju koje su se razvile sve ostale civilizacije. Najočitiji primjer sličnosti jesu piramidalne strukture koje postoje u različitim dijelovima svijeta, počevši od Egipta, preko Amerike, mezopotamskih zigurata, pa sve do piramida pronađenih u unutrašnjosti Kine. Jedna od najznačajnijih sličnosti jest podudaranje majanskog, egipatskog i mezopotamskog kalendara, kako i gotovo identična organizacija navedenog.
Legende o dolasku bogova još su jedan od simptoma postojanja Atlantide. Tako je astečki bog Quetzalquatl stigao lađom s istoka, dok su egipatski bogovi odlazili u zemlju na zapadu. Zanimljivo je napomenuti kako su se sve stare civilizacije izdigle u vrlo kratkom roku, gotovo iz ničega. Nameće se pitanje, nisu li im u tome pomogli potomci drevnih Atlantiđana.
Osim toga, seoba jegulja u Sargaško more, smješteno u Karipskom bazenu jedan je od pokazatelja kako je u Atlantiku nekada davno postojalo nekakvo kopno. Naime, istraživači su zaključili kako se jegulje instiktivno vraćaju na mjesto za parenje, koje je, možda u davnoj prošlosti bilo prepuno slatkovodnih tokova.
Legendu o Atlantidi uvijek su pratile fantastične tvrdnje, poput onih da su Atlantiđani izgradili piramide, da su posjedovali naprednu tehnologiju, možda napredniju i od naše. Međutim, dokazi kako je Sfingu u Gizi erodirala voda prije nekih 10 000 godina, kao i činjenica kako je glava sfinge mnogo manja od tijela (što bi značilo da je izvorna glava ustvari bila npr. lavlja, a da su ju Egipćani preobikovali), daju naslutiti kako i u takvim, fantastičnim pričama, ima trunka istine. Naravno da ima istine samo kada bi se nivo vode rijeke Nil podignuo za pedesetak metara, a podignut će se sigurno kada nas napusti Mjesec (a odlijepit će se od Zemlje garantirano imajući u vidu istinu da se godišnje udaljava oko četiri centimetra).