|
Zdeno baš si isprepadan, ja te razumijem jer si u ravnici. Zahvaljujući slobodnim ušima ne samo da vidim ljude prije nego oni mene nego često vidim i razne životinje za koje sa slušalicama nikad nebi znao da su toliko blizu.
Sad si me sjetio na događaj sa jednim kolegom. Tražili smo zajedno u vukohebini, ona sa slušalicama, a ja bez. Nakon nekog vremena čuo sam da dolaze neki ljudi i mahnuo mu da se sakrije. Bila je to rijetka šuimca sa tankim drvećem i trava oko 20 cm visoka. Ja sam se zaklonio iza neke stjene, a on se negdje zavuko. Ti ljudi su prošli i koliko sam vidio čudilo me kako ga nisu našli. Kad su otišli kolega se digo iz te trave i kaže: u hebo te skoro je stao na mene. To je bilo toliko smješno da se dan danas nasmijem pri pomisli na taj događaj.
Evo bez slušalica je bolje, ne zapinju u granje i pkretljiviji si, samo trebaš također imati mogučnost podešavanja jačine tona.
|