Prikazati pojedinačan prilog
  #5  
Staro 08.10.2005, 19:45
rammstein
Gost
 
prilozi: n/a
Stari Crnogorski novac



Crna Gora sve do početka XX vijeka nije imala svoje platežno sredstvo već se u opticaju dugo vremena nalazio strani novac, posebno austrijski, koji u drugoj polovini XIX vijeka postaje dominantan. Budući da se cirkulisanje strane valute negativno odražavalo na crnogorsku privredu, to je krajem XIX vijeka Crna Gora preduzela mjere da iskuje sopstveni novac. Da Crna Gora dobije svoj novac bilo pokušaja i ranije. Poznat je pokušaj Petra II Petrovića-Njegoša da izda crnogorski novac nazvan "Perun", koji se, na žalost, nije ostvario. Od ovog pokušaja ostao je sačuvan samo kalup. Zbog ometanja Austrije, Crna Gora je tek 1906. godine uspjela da dobije svoju valutu.



Prvi crnogorski novac pod nazivom “perper” iskovan je u Beču. Ukazom knjaza Nikole određen je oblik prvog crnogorskog novca, koji je iskovan od bronze i nikla u sitnim apoenima od jedne i dvije pare (bronza) i od deset i dvadeset para (nikal). Crnogorski perper je bio u potpunosti izjednačen sa austrijskom krunom. Bronzani i nikleni novac je kovan i u nekoliko narednih godina, ali kako nije bio dovoljan da iz upotrebe istisne austrijsku monetu koja je i dalje cirkulisala, zato je 1909. godine u francuskim kovnicama iskovan i prvi srebrni crnogorski novac u apoenima od jednog i pet perpera. Istovremeno sa puštanjem u opticaj srebrnog novca, krajem 1909. godine izvršene su pripreme za kovanje zlatnog perpera. Kovanje je obavljeno u bečkoj kovnici i već je marta 1910. godine zlatni novac u apoenima od sto, od dvadeset i od deset perpera pušten u opticaj.
Iste godine, povodom proslave pedesetogodišnjice vladavine knjaza Nikole, izrađen je poseban, jubilarni zlatni novac na kome je uz lik knjaza Nikole stavljen lovorov vijenac i period vladavine 1860 – 1910. I ovaj novac je kovan u Beču u istim apoenima. Kovanje novca se nastavilo i kasnije sve do 1914. godine, odnosno do Prvog svjetskog rata.


Pored kovanja metalnog, Crna Gora je pristupila i izdavanju papirnog novca. Potreba se ukazala sa počecima Balkanskog rata, kada je trebalo povećati sredstva države. U tu svrhu je izdat poseban Zakon o izdavanju blagajničkih uputnica, koji je stupio na snagu oktobra 1912. godine.
Po tom zakonu štampane su blagajničke uputnice u apoenima od jednog, dva, pet, deset, pedeset i sto perpera i one su u stvari bile neka vrsta privremenog papirnog novca.

Osim 1912. godine, blagajničke uputnice su puštane u promet i 1914. na isti način kao i ranije. Od ranijih uputnica, do izrade novih, u promet su puštene samo one u apoenima od jednog i dva perpera, dok su ostale bile poništene. Uputnice su štampane u Državnoj štampariji na Cetinju. I naredne, 1915. godine štampane su nove uputnice, ali sada u Parizu, budući da one štampane na Cetinju nisu bile visokog kvaliteta. Iako su donošeni zakoni o postepenom povlačenju uputnica, one su se dugo održale u prometu, čak i u vrijeme austrougarske okupacije.



Promijenjeno od rammstein (08.10.2005 u 19:48 sati)
odgoovorite sa citatom