Prikazati pojedinačan prilog
  #1  
Staro 03.05.2010, 22:35
Grati
Gost
 
prilozi: n/a
Istorija Balkana

Praistorija
Teritorija Balkanskog poluostrva bila je nastanjena od pradavnih vremena. Naučnici smatraju da su zemlje zapadne i srednje Evrope bile naseljene već u prvom odseku pleistocena (diluvij, ledeno doba), a da se u oblastima Balkanskog poluostrva čovek pojavljuje u periodu poslednje glacijacije (alpska glacijacija - Njurm). U to doba hladne klime pre 40000 godina, večiti led spuštao se do 1500 metara nadmorske visine.

Prve ljudske zajednice tada su živele u pećinama. Na osnovu izučavanja pećina, naročito pećine pod Jerininim brdom u selu Gradac i Risovače na Venčacu može se izgraditi izvesna slika njihovog života. Bile su to ljudske zajednice od 10-15 članova, od jedne do tri biološke porodice, a njihovo privređivanje bilo je uglavnom sakupljanje plodova i lov. Taj čovek, već homo sapiens, obrađivao je kamen i kosti i na taj način pravio oruđe i oružje. U prvo vreme lovio je krupne biljojede (džinovske jelene, divlje konje, goveda), a u izmenjenim klimatskim uslovima (zavladavanja predarktičke klime) i mamute, nosoroge, lavove i hijene. Usled velikog zahlađenja (virmska glacijacija, Njurm 3) oko 25000 godina pre n.e. došlo je do napušanja pećina i prestanka ljudskog života. Time se završava prvo poglavlje istorije ljudskih zajednica na teritoriji Srbije.

Nova etapa počinje sa promenom klime, krajem ledenog doba (nova geološka epoha - holocen). Na osnovu ispitivanja arheoloških nalazišta u Đerdapu utvrđeno je da se tamo razvila jedna od najsloženijih kultura praistorije, koja se prema jednom velikom dunavskom viru, naziva kultura Lepenskog Vira (7000-5500 godina pre n.e.). Najstariji ljudi ove kulture živeli su već u naseljima, a u zajednicama od dve do četiri biološke porodice. Kasnije, sa priraštajem stanovništva, gradili su naseobine po utvrđenom obrascu. Sahranjivanje je bilo van naselja, a dolazi i do usavršavanja izrade alata i oružja. Brojni nalazi upućuju na postojanje privatnog vlasništva, društvene hijerarhije, religije, umetnosti, a u sferi proizvodnje ostali su na tradicionalnim izvorima hrane i nikada nisu postali ni zemljoradnici ni stočari.

Ljudske zajednice iz starijeg kamenog doba (paleolita) na tlu Srbije razvile su kulture mlađeg kamenog doba (neolita) koje uz lovačko-sakupljačku ekonomiku razvijaju i zemljoradnju i stočarstvo. Tome je svakako pogodovala i toplija klima. Neolitska kultura na prostoru i severno i južno od Save i Dunava razvijala se od 5300 do 3200 godina pre n.e. a najznačajnija nalazišta su Starčevo i Vinča. Na osnovu arheoloških iskopavanja može se pretpostaviti da su ove ljudske zajednice podizale kuće jednu pored druge, oblepljene blatom, izmešanim sa plevom. Podovi su bili od nabijene zemlje, a krovovi od pruća i slame. Domaćinstva su posedovala raznovrsno posuđe.

Neolit
Iz ovog perioda nalazi se samo mali deo arheoloških nalaza, koji su pronađeni tokom iskopavanja mnogobrojnih neolitskih nalazišta. Oni pokazuju napredak u izradi predmeta od kamena, kosti i pečene zemlje. Oblici posuđa, napravljeni za praktičnu upotrebu ili za kultne (religiozne) svrhe, kao i ljudska i životinjska plastika, odražavaju i svakodnevni i duhovni život ovih ljudi.

Osnovno privređivanje bilo je zemljoradnja i stočarstvo, što je nov kvalitet u odnosu na raniji način života nomada i lovaca. Rani neolit u Srbiji ponajviše poznajemo zahvaljujući iskopavanjima u Starčevu (starčevačka kultura). Bliže antroploško određenje nosilaca ove kulture nauka još nije objasnila. Ljudi ranog neolita pravili su kuće kvadratno-trapezoidnih osnova od drvene armature, oblepljene blatom i plevom. Kuće su verovatno bile grupisane unutar porodica. Pronađeni hambari (ukopani u zemlju) sa ugljenisanim ječmom i pšenicom ukazuju da se radi o ratarima, a kosti domaćih životinja o stočarstvu. Ostaci divljih životinja pronađeni u kućama ili pored njih ukazuju da su se ljudi ranog neolita bavili i lovom. Veliki broj šila, spatula, harpuna i udica ukazuje na bavljenje ribolovom, tim pre što su se naselja nalazila pored reka.

Nosioci starčevačke kulture, sudeći prema ostacima njihove materijalne kulture, živeli su na jugu do Makedonije, a ima dokaza njihovog života i u Bosni.

Grnčarija je uglavnom bila bombastog oblika. Sudovi, pehari i zdele su ukrašavani barbotiniranjem, štipanjem, prevlačenjem prstiju po svežoj prevlaci. Pronađeno je mno ljudske i životinjske plastike. Životinjske figure su realistički napravljene, a ljudske statuete imaju izrazite oblike ženskog tela što odražava verovanje u kult plodnosti.

Nosioci kulture srednjeg neolita nastali su mešanjem starosedelaca i ljudskih zajednica poznatih po nalazištu Vinča (vinčanska kultura). Njihove nastambe pravljene su po starom principu i od istog materijala. Vinčanske kuće bile su masivnije, sastojale su se od dva odeljenja sa ognjištima. U kućama se izrađivala grnčarija i alatke od kamena. Ljudi su poznavali pletenje asura od trske i like, a nalazi delova tkačkog stana ukazuju da su znali i za preradu vune.

Veliki broj pronađenih ostataka materijalne kulture svedoči o majstorstvu u grnčariji. Sudovi su zaobljeni; bilo ih je bikonusnih profilacija, a osobita spretnost vidljiva je pri izradi zdela i pečenju. Ljudska plastika je dobila nove oblike; pojavljuju se strogo stilizovane statuete sa durim vratovima i licima koja podsećaju na maske.

Vinčanci poznatog neolita živeli su u porodicama, posedovali su stoku (goveda, ovce, svinje) koje su držali u dvorištima. Kuće su im bile poređane po redovima, sa "ulicama" što upućuje na zaključak da su sela bila sa "urbanističkim" rešenjima.

Njihova grnčarija je raskošnija i ukrašenija. Preovladavaju zdele bikonusnog i konusnog oblika. Ornamentika je urezana i česta je primena crvene boje. Ljudska plastika i dalje se bavi ženom, trudnicom i majkom sa detetom, ali ima i figurina i sa naglašenim muškim atributima.

Alatke i oružje bili su od uglačanog kamena, a nakit od školjki. Ljudske zajednice koje su stvorile starčevačku i vinčansku kulturu bile su podložne seobama usled unutrašnjih razloga, ali i spoljnih. Tako dolaskom ljudi iz Anadolije i Panonije menja se etno-kulturna slika i nestaju vinčanske zajednice a na njihovom prostoru stranci počinju sa upotrebom metala, čime počinje nova epoha ljudske istorije.

Bronzano doba
Bronzano doba ljudske istorije u nauci se smešta u vreme od 2000. do 1000. godine pre nove ere. Ovo ime dobilo je po tome što je za razliku od ranijih perioda preovladala upotreba metala za proizvodnju oruđa, oružja i nakita. Na Balkanskom poluostrvu bronzano doba se vezuje i za indoevropeizaciju domorodačkog stanovništva i stvaranje etničkih grupa koje će dati starobalkanska plemena: Tračane, Ilire, a severno od Save i Dunava, Dačane i Gete. Pod indoevropeizacijom se podrazumeva prodor ljudi iz srednje Azije u Evropu.

Oko 1900. godine pre n.e. obrazuju se prva žarišta kulture bronzanog doba u Banatu (moriška), Sremu (vinkovačka), severozapadnoj Srbiji (Belotić-Bela Crkva), južnom Pomoravlju (Bubanj-Hum III-Slatina). Ljudske zajednice bronzanog doba severno i južno od Save i Dunava vekovima su živele mirnim životom. On je poremećen oko 1425. godine pre n.e. prodorom ljudi sa severa (tzv. kultura grobnih humki) koji su imali bronzano oružje - mačeve, bodeže, sekire. Ta pomeranja ljudi nastavila su se i tokom narednih vekova a doprla su čak do Egipta. Arheološki nalazi iz perioda 1125. do 750. godine pre n.e. upućuju na zaključak da se tada stvara nova kultura - gvozdenog doba, a dolazi i do oblikovanja prvih istorijski poznatih etničkih grupacija i unutrašnjosti Balkanskog poluostrva: Dardanaca, Tribala, Ilira i Tračana. U vremenu od 1200. do 1000. godine pre n.e. na Kosovu, u Pomoravlju, Sremu, Bačkoj i Banatu podižu se jednoobrazna naselja, proizvodi se jednako posuđe, a način sahranjivanja je takođe istovetan. Zemljoradnja je bila razvijena: seju se pšenica i ječam, uzgajaju, ponajviše, goveda, svinje i konji, a znatno manje ovce i koze.

Arheološka nalazišta bronzanog doba (osobito Bubanj kod Niša) pokazuju da su se ti ljudi bavili intenzivnim stočarstvom. Karakteristični su njihovi sudovi sa dve drške i siromašnom ornametikom. Tehnika izrade upućuje na stare tradicije. Nalazište Gloždar kod Paraćina je najvažnije za tzv. paraćinsku grupu. Poznato je isključivo iz grobalja - nekropola. Pokojnici su spaljivani, a spaljeni ostaci stavljani su u urne sa nizom drugih predmeta, najčešće sa nakitom.

Vatinska grupa (po nalazištu Vatin kod Vršca) bliska je dubovačko-žutobrdskoj (nalazište Dubovac kod Kovina i Žuto Brdo u selu Vinci kod Golupca) grupi i ove dve grupe predstavljaju kulturu srednjeg bronzanog doba. Grnčarija ovog porekla ima nesumnjivu estetsku vrednost, a osobito sudovi u obliku životinjskih figura.

Votivna kolica iz Dupljaje su značajan kultni predmet. Na kolicima koja vuku barske ptice prikazana je stojeća ljudska figura. Radi se o muškoj figuri obučenoj u ženske haljine. U nauci se ova kolica povezuju sa mitom o delfijskom Apolonu, koji boravi šest meseci u zemlji Hiperborejaca, a šest u Delfima.

Gvozdeno doba
Gvozdeno doba obuhvata period od hiljadu godina - od 1000. godine pre n. e. do 1. veka nove ere. Ono je u nauci i dobilo ime po tome što u ovom periodu gvožđe ulazi u stalnu upotrebu za izradu oružja, alata i drugih predmeta. Njegova karakteristika jeste i u pojačanim kretanjima stanovništva. To je vreme "ljudi s mačevima" i doba čestih sukoba, uništavanja, ali i uobličavanja plemena. Gvozdeno doba je poslednji period praistorije, no zahvaljujući grčkim i rimskim piscima mi znamo i imena pojedinih plemena na Balkanskom poluostrvu. Masovna primena gvožđa nije prouzrokovala veće potrese u kulturnom razvoju ljudi na našem tlu. Promene su nastupile sa prodorom plemena sa Kavkaza i južne Rusije. Taj prodor u nauci se vezuje za ime Trako-Kimeraca (800-700. godine pre n. e.), a kasnije za Skite (600-500. godine pre n. e.). Stapanjem starosedelaca sa došljacima u dužem vremenskom periodu došlo je do stvaranja plemena.

Naselja ovih ljudi obično su građena na uzvišenjima pogodnim za utvrđenja i odbranu. Ta mesta u narodu se i danas nazivaju gradine. Sahranjivanje je bilo u rodovskim tumulima sa mnoštvom oružja, nakita i keramike. Zahvaljujući ispitivanju tumula može se zaključiti da je unutar plemena došlo do raslojavanja i, verovatno, postojanja plemenskih vođa. Pojedini tumuli ne izdvajaju se samo po mestu i veličini, nego i po predmetima u njima. Oni su bili puni domaćeg, ali i uvezenog oružja, a takođe i ostalih predmeta od zlata i srebra. Jedno od naših najznačajnijih nalazišta iz ovog doba jeste velika nekropola sa više hiljada tumula na Glasincu (centralna Bosna). Ova glasinačka grupa bila je razvijena i u Hercegovini, Metohiji i severnoj Albaniji.

Nalazi iz tumula svedoče i o razvijenoj trgovini sa Grcima. Putevi su vodili preko Makedonije, a posle grčke kolonizacije i sa istočne jadranske obale. Ovom kolonizacijom počinje i opšti helenistički uticaj na starobalkanska plemena koji je zaustavljen dolaskom Kelta početkom 3. veka pre n. e. Etnička pripadnost kulturnih grupa na Balkanskom poluostrvu može se utvrditi na osnovu ostataka njihove materijalne kulture i podataka grčkih i rimskih pisaca. U zapadnim delovima Balkana živeli su Iliri i njima se može pripisati glasinačka kultura, a zapadno od reka Iskera i Strume bili su Tračani. Između njih su bili Tribali i Dardanci koje antički pisci poistovećuju sa Tračanima i Ilirima.

Fibule, ukrasne, a i funkcionalne igle bile su mnogo u upotrebi u gvozdeno doba. Najstarije su imale lučni oblik sa dve petlje i sa nogom u obliku trougla, trapeza "beotskog štita" ili kruga. I kasnije se takođe pojavljuju lučni oblici sa zvezdastim ukrasima, stilizovanim zmijskim glavama i dr.

Gvozdeno doba na tlu Srbije vezano je za dolazak Trako-Kimeraca iz kavkasko-pontskih oblasti oko 725. godine pre n.e. Oni su doneli niz novih kulturnih dobara kao što su oružje i nakit napravljeni od gvožđa. U sledećih 200 godina stabilizovana je kultura gvozdenog doba i izvršena su jasna razgraničenja između etničkih grupa.

Antika
Vremenom je uspostavljena živa razmena dobara između etno-kulturnih grupa, koje se počinju raslojavati. Najbolji dokaz su arheološka nalazišta sa luksuznim predmetima proizvedenim u Grčkoj. Bogata nalazišta svedoče i o helenizaciji Tribala i Dardanaca. No nikako se ne može govoriti o njihovom iščezavanju, jer u nastupajućim vekovima oni su vodili prave ratove protiv makedonskih kraljeva. U periodu od 300. do 100. godine pre n.e. Dardanci su, prema istorijskim izvorima, sačuvali svoju individualnost i samosvest, a izvanrednih dokaza za to ima čak i u 3. veku n.e.

Mlađe gvozdeno doba na tlu Srbije obeleženo je dolaskom Kelta i prodorima helenističke civilizacije. Keltski izaslanici susreli su se sa Aleksandrom Velikim na Dunavu 335. godine pre n.e. a posle Aleksandrove smrti prešli su Savu i Dunav. Njihova pustošenja po Dardaniji, Makedoniji i srednjoj Grčkoj zaustavljena su grčkom pobedom kod Delfa 279. godine pre n.e. Po povlačenju, a u daljim decenijama Kelti su pokorili Tribale, zauzeli su deo autarijatske teritorije i zajedno s njima obrazovali moćno pleme Skordiska. Oni su prvi na tlu Beograda sagradili naselje.

Početkom nove ere Rimljani su zauzeli sve zemlje Balkanskog poluostrva, pokorili i Dardance i Skordiske, ali njihovu kulturu nisu uništili. Skoro tri stotine godina starobalkanska plemena, iako pod rimskom vlašću, živela su autohtono, negujući tradicionalnu kulturu, a tek potom integrišu se u političku i kulturnu istoriju Rimske Imperije.
odgoovorite sa citatom