Prikazati pojedinačan prilog
  #4  
Staro 13.01.2006, 12:15
rammstein
Gost
 
prilozi: n/a
Drevno oruzje 4




Ratne mašine

U gvozdenom dobu samo ručno oružje nije se drastično promenilo u odnosu na prethodni period, jedino je materijal od kojeg se ono pravilo postao čvršći i lakši za oblikovanje. Ipak, bilo je novina.

Razvijaju se gradovi sa velikim i moćnim zidinama koje je teško osvojiti. Sa čvrstim utvrđenjima moralo je da nastane i razvijeno opsadno oružje. Do gvozdenog doba gradovi su se opsedali na primitivan način: napadači bi okružili grad i čekali da se vojska i stanovnici u njemu predaju zbog gladi ili da, eventualno, napuste sigurnost zidina i stupe u borbu. Naravno, u ovakvom ratu vojnici unutar grada uvek su bili u boljem položaju. Zbog toga antički inženjeri i pokušavaju da stvore ratne mašine kojima može da se skrši moć zidina.


Nastanak

Prvi pravi majstori opsade utvrđenih gradova bili su Asirci, ratnici koji su u velikoj meri promenili vojnu strategiju svog doba. Oni su prvi delili vojsku po rodovima i organizovali inženjerske jedinice, pa nije čudno što su razvili i neverovatnu opsadnu taktiku koja je kasnije samo dalje razvijana, ali ne i drastično menjana. U osmom veku pre Hrista oni su osmislili sistem napada na tvrđavu sa više strana istovremeno.

Na jednom kraju tvrđave napali bi ovnom uz podršku pokretnih tornjeva, na drugom bi njihova pešadija potkopavala zidine grada, a na trećem bi, pomoću lestvica, deo vojske uletao u sam grad. Ova ideja je bila jednostavna - potrebno je na mesto proboja dovesti više vojnika nego što to branilac može da podnese. Tako je grad od 30.000 stanovnika mogao da organizuje odbrambenu vojsku od nekih 8.000 ljudi. Napadač se, pak, nikad nije odlučivao da krene u rat ako nije imao najmanje 30.000 vojnika.


Grčki svet

Vojske klasične Grčke bile su prilično napredne u odnosu na svoje savremenike. U svemu osim u opsadnoj tehnici. Čak i Spartanci odgajani i celog života pripremani za rat nisu imali ratne mašine. Njima je, na primer, bilo potrebno i nekoliko godina da osvoje grad koji je branilo stotinak stanovnika.

Opsadno oružje u Heladi razvija se tek u doba makedonskog kralja Filipa Arideja. On prihvata asirsku taktiku, ali nabavlja mnogo razvijenije oružje. Njegov sin i jedan od najvećih osvajača u istoriji Aleksandar Veliki mogao je da organizuje uspešne pohode upravo zahvaljujući ovome. Teško da bi uspeo da prošeta Persijom da su utvrđeni gradovi mogli da mu odolevaju godinama. Čak i Tir, do tada neosvojiva tvrđava na ostrvu, odolevao je Aleksandrovoj tehnici samo sedam meseci.

Rimska imperija

Veština opsadnog rata najviše se razvila u Rimskoj imperiji, državi koja je dala sve od sebe da stvori neprevaziđenu ratnu mašineriju. Samo oružje nije bilo suviše različito od grčkog, ali se strategija zasnivala na neverovatnoj organizaciji i disciplini. Kada bi se odlučili da opsednu neki grad, nisu odustajali do njegovog pada.

Prilikom opsade jevrejske tvrđave Masade, na primer, oni su oko cele planine na kojoj se nalazila izgradili kameni zid kako bi sprečili branioce da beže. Naravno, ovakva taktika nekada je podrazumevala godine rata - samu Masadu su napadali tri godine.

Oružje

Ratne mašine delile su se na opsadne i metne. Prve su služile za probijanje zidova i sakrivanje opsadnika - to su ovnovi, pokretni krovovi, kule, zakloni i mostovi, toleno... Metne sprave su služile za bacanje teških kamenih projektila ili kopalja na zidine ili branioce. To su katapulti, baliste, onagri, skorpioni, festibali... Ovo naoružanje, iako nadmoćno, nije bilo ni lako ni sigurno za upotrebu.

A. Ivanović
odgoovorite sa citatom