[Grga]

Već smo vidjeli da su Trojanci bježali morem, ali i kopnom u unutrašnjost Male Azije, uz napomenu, koju sam već napisao, da Homer niti jednom riječju ne pominje Evropu, niti kao kontinent, niti kao nečiju zemlju, već izričizo Malu Aziju kao zemlju Trojanaca.
Kako rekoh, Trojanci su bježali i prema planini Idi na sjever. Neki su ostali na Idi i okolini, dok su drugi prešli preko nje i mnogih drugih brdovitih bespuća, te došli u veliku ravnicu – Panoniju i nastavili tamo živjeti. Sačuvali su i svoje stare običaje, pa čak i imena.
Stanovnici Kosova čvrsto vjeruju da su direktni potomci Ilira i Dardanaca, trojanskih saveznika u ratu sa Grcima - pa se stoga i u današnje vrijeme nazivaju - Dardancima. Darda je i gradić u Baranji blizu Osijeka, uz napomenu da je ''dardha'' albanski naziv za krušku. Nedaleko Darde, blizu Vukovara, poznati je arheološki lokalitet poznat pod nazivom ''Vučedolska kultura''. Arheološki lokalitet, Vučedol, smješten je uz obalu Dunava, 5 km nizvodno od Vukovara i jedan je od najznačajnijih lokaliteta eneolitika. Ono što ga čini posebnim je činjenica, da je zbog vrijednosti nalaza i mogućeg određivanja profila cjelokupne manifestacije dao naziv jednoj eneolitičkoj kulturi – a istovremeno je to i prostor njezinog ishodišta. Jednom otkriven, Vučedol će ostati u središtu interesa arheološke javnosti te nezaobilazan lokalitet u svim pokušajima razrješavanja složenih procesa izmjene društvenih i ekonomskih odnosa na prijelazu bakrenog i brončanog doba. Zbog svog izvanrednog geostrateškog položaja, Vučedol je bio mjesto stalnog naseljavanja. U najdubljim slojevima ostali su sačuvani tragovi najstarije neolitičke kulture nazvane starčevačkom. Ipak, kontinuirani život na Vučedolu u međusobnom preplitanju prati se u vrijeme eneolitika, kada se u vremenskom trajanju od 700 godina ovdje izmjenju badenska, kostolačka i vučedolska kultura.
Najveći uspon Vučedol je svakako doživio u vrijeme trajanja vučedolske kulture koja je u cijelom svom trajanju datirana u vrijeme od 3000. do 2200. g. pr. Kr. Život na Vučedolu odvijao se na tri naseobinska platoa što su u luku okruživala Gradac koji je svojim izdvojenim položajem i izgledom imao značenje akropole. To je naselje zemljoradnika, stočara, lovaca i prerađivača bakra. Materijalna kultura, u kojoj se posebno ističe keramička produkcija, svojim izvanrednim tehnološkim kvalitetom i estetskim vrijednostima govori i o visoko razvijenoj civilizaciji. Ona se odlikuje izrazitim umjetničkim nadahnućem i stvaralačkom snagom koja je pokrenula novi civilizacijski tok.
Vučedolska keramika plijeni pažnju savršenim skladom oblika i smještaja ukrasa. Najpoznatija keramička posuda je vučedolska golubica – kultna posuda u obliku ptice, bogato urešena inkrustracijama, pronađena 1938.g. na lokalitetu Gradac i keramička čizma, otkopana 2007. g. Valja napomenuti da sve do 18. stoljeća opanci nisu pravljeni kao lijevi i desni, već su bili istog oblika, pa su ih sami vlasnici morali ''razgaziti'' i formirati po svojoj nozi, dok su Vučedolci već šivali obuću posebno za svaku nogu...
Vučedolska golubica najpoznatija je keramička posuda s arheoloških iskopina na Vučedolu. Modelirana u obliku golubice, postala je jedan od najprepoznatljivijih simbola grada Vukovara, u čijoj se blizini Vučedol nalazi. Imala je kultnu namjenu kao kadionica. Tamne je boje, ukrašena bijelom inkrustacijom (mašnice, ogrlica, niz valovitih i cik-cak crta na krilima) u urezanom ukrasu i ornamentu nastalom žigosanim ubadanjem. Iako je prozvana golubica, arheolozi smatraju da se zapravo radi o ptici jarebici. Jezgra vučedolske kulture je područje današnjeg Srijema i dio Slavonije do planina Krndije i Dilja na zapadu. Od tuda se kasnije Vučedolci šire u svim pravcima. Prvotno Vučedolci podižu svoja naselja na terasama uz rijeke i na obroncima brežuljaka, a kasnije i na vrhovima brda. Podižu i sojenička naselja. Naselja su opkoljena opkopima i palisadama što može upućivati na to da je razdoblje vučedolske kulture bilo vrlo burno i nemirno.
U kasnom razdoblju Vučedolci se počinju naglo širiti (vjerojatno i vojnim pohodima) na sve strane ponekad prodirući čak 700 km daleko od svoje prapostojbine. Vučedolska se kultura tako proširila sve do okolice Praga i južnih Karpata u Češkoj na sjeveru, rumunjskog Banata na istoku, Alpa na zapadu i južne Bosne na jugu. Ovu seobu Vučedolaca potaknula je vjerojatno njihova sve veća potreba za kovinom koje na prvotnom vučedolskom području nije bilo.
Obrada bakra imala je pak posebno važnu ulogu i nju Vučedolci usavršavaju. Razvijaju prvu serijsku proizvodnju predmeta od kovine koristeći se tehnikom dvodijelnih kalupa. Posebno masovno proizvode bakrene predmete i sjekire.
Vučedolci su uz zajedničke vjerske obrede poznavali i obrede koji su bili ograničeni samo na obitelj. Važnu ulogu je kod njih imao kult bika kao i ptica i jelena koji se obično povezuju s obožavanjem sunca. Naselja vučedolske kulture nalaze se uglavnom na uzvisinama, obično uz rijeke, kao što je područje oko Vukovara i Vinkovaca. U srednjoj fazi se proširila na Baranju i Banat, a u posljednjoj se proširila na sve strane te je došlo do raspada jedinstvene kulturne na manje tipove. Nađeni su u Vučedolu i ostaci pastrve, koje u Dunavu nije bilo, te su je nabavljali iz drugih krajeva. Ovo je prva kultura koja koristi tanjure za posluživanje hrane samo jedne osobe, dok su se dotada koristile zajedničke posude za hranu. Vučedolska kultura je, uz vinkovačku kulturu u unutrašnjosti te cetinsku u primorju, jedna od najznačajnijih kultura metalnog doba na našim prostorima.
Vučedolska kultura završava oko 2500. pr. Kr., a u samom Vučedolu oko 2400. pr. Kr.