Dobro se sjećam vremena kada su ljudi u mom selu bili bez ljušture i čista srca, privatno je na neki način bilo zajedničko. Ljudi iz sela su svoje resurse koristili zajednički, ako ti zatreba alat koji nemaš, odeš kod susjeda uzmeš bez pitanja i nakon obavljenog posla vratiš ga nazad i obrnuto. Kuće se nisu nikad zaključavale jer je to bilo sramotno.
Danas potrebe sela može zadovoljiti dvadeset traktora, a ima ih deset puta više. Sve se zaključava, a komunikacija među ljudima je jadna.
Moje siromašno selo bilo je puno ljubavi i sreće, danas je moje selo bogato, sebično, nesretno i nečisto.
