Imamo indicija, svjedočanstava iz jako mnogo izvora da se potop desio i to najmanje jedanput. A kako i zašto su dvije stvari koje ne znamo.
Meni to izgleda otprilike ovako:
U zapisima koji su pisani po sjećanju ili predanju postojao je život prije potopa. U objašnjenjima naučnika se kaže da je bilo ledeno doba, led se otopio i eto potopa. To je moguće na lokalnoj razini. Led se topi, akumulira se voda iza ledene brane sve dok ta ledena brana ne popusti i ogromna količina vode jurne nizbrdo stvarajući usput kanjone, nove rječne tokove, a iza sebe pustoš . Na kraju te jurnjave, kad voda izgubi snagu i brzinu ostaju naplavine drveta koje se vremenom u mulju pretvara u ugalj. Jer jedino tako je moguće stvoriti ugalj na uskoj površini u ogromnim količinama. Da nije tako uglja bi bilo posvuda, stvarao bi se i danas. Isti slučaj je i sa rudama koje su se mogle istim načinom, spiranjem, nataložiti na kraju toka bujice. Ali to se sve dešava na relativno uskom prostoru i traje par dana. Slično tsunamiju. Samo što ovaj tsunami ide nizbrdo ka moru, ako do mora uopšte i dođe.
E sad ako je bilo ledeno doba onda su uslovi za život nepovoljni, ljudska populacija malobrojna. I u opisima potopa se ne spominje led. Blaga klima.
Drugi razlog za potop bi moglo biti nebesko tijelo koje periodično dolazi dovoljno blizu Zemlji da izazove plimni talas. U tom slučaju bi se plime postepeno povećavale što bi stvorilo utisak potopa globalnih razmjera. I u tom slučaju bi i trajanje potopa bilo logično. Jer četrdeset dana je neki razuman period da nebesko tijelo na svojoj putanji prođe pored Zemlje. Ostavi pustoš na našoj planeti i ispremješta sve na Zemlji. Odradi posao i ode.
A efekat na Zemlji bi bio potpuno isti kao i u prvom scenariju samo što bi se stvari dešavale puno temeljitije i na čitavoj površini Zemlje. U najboljem slučaju na njenoj polovini. Ako nebesko tijelo prolazi iznad Zemlje, mislim iznad sjevernog pola, čiata sjeverna hemisfera bi imala neprestanu plimu. Jedina varijacija bi bila u postepenom pojačavanju tj. podizanju nivoa mora a onda postupnom opadanju. Za to vrijeme bi južna polulopta bila pod konstantnom osekom. Nivo mora bi stalno opadao a onda se postepeno vraćao kako bi opadao uticaj stranog tijela u našem sunčevom sistemu. Razoran efekat u svakom slučaju na čitavoj Zemlji.
Isti slučaj ako nebesko tijelo prođe ispod južnog pola, samo vice versa. Jedino što u tom slučaju ne bi bilo viđeno od strane ljudske populacije na sjevernoj hemisferi pa je ne bi mogli ni opisati u knjigama o potopu.
Kao što i nisu.Bez promjene klime.
Malo drugačiji scenario ako nebesko tijelo prolazi pored, linijom ekvatora. Ali tu bi bilo opasno blizu i ostalim planetama što bi sigurno ostavilo posljedice na putanje svih planeta. Koje ionako sada nemaju baš logične putanje. Niti logična mjesta u finom rasporedu oko Sunca. A onda postoji i mogućnost da to nebesko tijelo napravi pomračenje Sunca koje bi trajalo za sve vrijeme dok prolazi. E tu bi već došlo do velikih kolebanja temperature te stvaranje ogromnih ciklona sa razornim djelovanjem na ogromnom prostoru. Pomrčina i četrdeset dana kiša. I nemogućnost da se kroz oblake vidi uzrok kataklizme. I uz sve ove scenarije ide i velika vulkanska i seizmička aktivnost. Možda je i sam pepeo iz nekoliko vulkana dovoljan da stvori pomračenje, zahlađenje i opet dugotrajne i jake kiše. Ali to ne bi rezultiralo potopom. Ne globalnim.