Prikazati pojedinačan prilog
  #9  
Staro 04.03.2007, 19:50
rammstein
Gost
 
prilozi: n/a
Ivan Škrabo
„dinar“, glasilo SND, br. 24, 2005.


NOVČANICE FNRJ 1949/51. - PROBE ILI NEŠTO DRUGO?


Neemitirane novčanice FNRJ vjerojatno su, kao niti jedne druge u povijesti jugoslavenskog papirnog novca, obavijene nedostatkom ikakvih službenih podataka. Stoga i ne čudi da je prostor za špekulacije o svrsi i vremenu njihovog nastanka vrlo velik. Proučavajući kroz dulje vrijeme te “misteriozne” novčanice koje nose datume tj. godine izdanja između 1949. i 1951. (dakle iz politički vrlo osjetljivih godina za jugoslavensku državu), nameće se nekoliko logičnih zaključaka koji, na žalost, bar za sada službeno ne mogu biti potvrđeni, tj. ne mogu imati pravni temelj.

Najprije, smatram da je pogrešno sve novčanice iz toga razdoblja gledati kao istu cjelinu. Riječ je zapravo o dvije u svemu različite ****je: prvoj od 10 apoena (1, 2, 5, 10, 20, 50, 100, 500, 1000 i 5000 dinara s godinom 1950), i drugoj od 6 apoena (10, 20, 50, 100, 1000 i 5000 dinara s datumima 1.V 1949, 1.V1950, 1.XI 1950. i godinom 1951.)


Slika 1.


I - ****ja od 10 novčanica 1950.

****ja 1950. po svemu jest tzv. “rezervna” ****ja novčanica. Pažljivo promatrajući papir na kojemu su izrađene, vidljivo je da je cijeli prožet geometrijskim vodoznakom, vrlo sličnim kao na papiru tada optjecajnih novčanica FNRJ koje nose datum 1.V 1946. i nemaju sigurnosnu nit. Dakle, “rezervne” novčanice 1950. podudaraju se “prvom” emisijom novčanica 1.V 1946. čije je emitiranje započelo 10. I 1947. apoenom od 1000 dinara (“druga” emisija 1.V 1946. je na boljem papiru s končićima i ugrađenom vodoravnom niti, izrađena oko 1952.) Ovo znači da je “rezervna” ****ja 1950. logično nastala u doba dvije značajne državno-političke krize: Rezolucije Informbiroa (1948/53.) i Tršćanske krize (1952/54.). U tome vremenu Jugoslavija je bila na rubu međunarodnog sukoba i posve je logično (iz iskustva Kraljevine Jugoslavije) da je jedna “paralelna” ****ja novčanica pripremljena za moguće izvanredne potrebe.

Ni to što se ona sastojala i od vrlo sitnih apoena (čak od 1 dinar) nije nelogično, jer ne zaboravimo da je u to vrijeme SSSR imao mogućnost izrade tada još uvijek optjecajnih apoena DFJ ****je 1944. od 1, 5, 10 i 20 dinara (Slika 1). Povijest je pokazala da se sukobi, srećom, nisu dogodili, pa su novčanice, “poništene” tj. spaljene (nepotvrđeno sredinom 1970-ih), dakle nakon prestanka kriznih vremena, ali tada već i zbog tehnološke zastarjelosti te “rezervne” ****je.

Teško je utvrditi o kolikom se broju izrađenih novčanica radilo, jer primjerci koji se danas pojavljuju uglavnom nisu numerirani. Ako isključimo apoene od 1 do 50 dinara, na kojima i nije predviđen ****jski broj, među primjercima od 100 do 5000 dinara ****jski broj zapazio sam jedino na novčanici od 500 dinara, i to ****jskog prefiksa “AT”. Ako pretpostavimo da je izrada započela od ****je “AA” (ćirilićna slova), to znači da je apoena od 500 dinara izrađeno najmanje 22 ****je po milijun komada, dakle 22.000.000 komada.

Ostale apoene, od 100, 1000 i 5000 dinara, do sada sam vidio samo nenumerirane, ali među numizmatičarskim krugovima, pogotovo u Bosni i Hercegovini, govori se o postojanju i numeriranih primjeraka u privatnim kolekcijama (Slika 2).

Što se tiče nenumeriranih primjeraka koji se pojavljuju, logični razlog tome je da su izrađeni numerirani primjerci uništeni pod solidnim sigurnosnim mjerama (“iznjeti”, da ne kažem “ukrasti” nešto od primjeraka predviđenih za spalji-vanje 70-ih je bilo značajno teže nego danas…), a nenumerirani primjerci najvjerojatnije su zaostali u ZIN-u nakon obustave izrade, i to u nesječenim arcima. U prilog tome ide i to, što su novčanice često nepravilo isječene, dakle naknadno i ručno, a onda su već nekako lakše “našle put ka vratima”…

Dakle, logičan zaključak bio bi da ****ja 1950. jest 1949. ili 1950. u potpunosti izrađena “rezervna” ****ja novčanica socijalističke Jugoslavije, koja (za razliku od novčanica Kraljevine Jugoslavije) nije dočekala upotrebu i završila je uništena.



Slika 2.



II - ****ja 6 novčanica 1. V 1949, 1. V 1950, 1. XI 1950. i 1951.

****ja ovih 6 novčanica ne može se smatrati “rezervnom” ****jom, niti je treba uopće vezivati za tzv. Informbiro razdoblje. U analizi nastanka novčanica “rezervne” ****je 1950. kazao sam da je u to doba u optjecaju bila “prva” ****ja novčanica 1.V 1946. (bez sigurnosne niti i na papiru cijelom prožetom geometrijskim vodoznakom), kao i novčanice 1, 5, 10 i 20 dinara 1944. tzv. državnog “DFJ” izdanja. I dizajn i sigurnosni elementi tih optjecajnih novčanica nisu mogli biti zadovoljavajući i logično je da je bilo potrebno izraditi kompletno novu, sigurniju i moderniju ****ju novčanica. Međutim, za razliku od “rezervne” ****je 1950, ovdje ne možemo govoriti o jedinstvenoj tehnologiji i vremenu izrade.

Početkom 1950-ih dinar je vrijedio 5 do 6 puta manje nego u ljeto 1945. kada je prvi put emitiran. Stoga je logično da je najvažnije bilo najprije izraditi najveći apoen, sada već od 5000 dinara. I tako je logično nastala novčanica 5000 dinara 1.XI 1950, prva u novoj ****ji i to istovremeno s izradom “rezervne” ****je. Tome u prilog ide činjenica da je izrađena istom tehnologijom kao i “rezervna” ****ja 1950, dakle na papiru cijelom prožetom geometrijskim vodoznakom i bez sigurnosne niti. Prema primjercima koji se pojavljuju na tržištu, najveća ****ja koju sam vidio jest “SA” (ćirilićna slova), a najmanja «AA», zbog čega pretpostavljam da ****jski prefiksi nisu upotrebljavani redom (od “AA” do “SA” bilo bi previše kombinacija po milijun primjeraka), nego neredovito.

Nakon 5000 dinara, mišljenja sam da su nastali apoeni od 100 dinara 1.V 1949. i 50 dinara 1.V 1950, i to nešto kasnije, 1951. ili 1952, jer su izrađeni na boljem papiru, a apoen od 100 dinara ima i vodoravnu sigurnosnu nit. U prilog tome i činjenica da se oko 1952. u optjecaju pojavila i “druga” emisija 1.5.1946. s istim tehničkim karakteristikama (bolji papir s končićima i s vodoravnom sigurnosnom niti). Apoen od 50 dinara nema sigurnosnu nit, jer 50 dinara u to doba već nije bila neka bitnija vrijednost.

Prema primjercima koji se pojavljuju, najveća ****ja koju sam zabilježio na novčanici od 100 dinara je “VS” (ćirilićna slova), a najniža “AA”. Na novčanici od 50 dinara numeracija nije tipa 2 slova + 999.999 mogućih primjeraka nego francuskog tipa slovo + broj ****je + broj novčanice (od čega je za broj izrađenih primjeraka najbitniji broj ****je). Na 50 dinara najveća ****ja koju sam vidio jest 0182, što znači 4,550.000 izrađenih primjeraka (od prve ****je 0001!).

Najsitniji apoeni ove “nove” ****je bili su 10 i 20 dinara 1951., logično, jer je trebalo najprije riješiti pitanje većih apoena. Ovim novčanicama posve sigurno trebalo je iz optjecaja povući novčanice 10 i 20 dinara DFJ ****je 1944. (novčanice od 1, 2 i 5 dinara povlačene su zamjenom za kovanice). Vrijeme izrade ove dvije novčanice svakako je poslije 1953., najvjerojatnije 1954. ili čak 1955., jer je papir potpuno novog tipa, identičan onome na kojemu su izrađeni primjerci nove ****je 1.5.1955. (bijeli, kvalitetan, s končićima). U prilog tome činjenica da je 1953. Jugoslavija (u Sloveniji) započela proizvodnju vlastitog papira za izradu novčanica, a i ZIN je 1953. nabavio novu opremu za “intaglio” tj. “duboku” tehnologiju izrade novčanica. Na novčanici od 10 dinara numeracija nije bila predviđena, a na 20 dinara jest. Primjerci koji se pojavlju su numerirani su s 2 slova + 999.999 mogućih komada, najveća ****ja koju sam vidio jest “VN” (ćirilićna slova), a najniža “AD”.



Slika 3.

Za kraj – nelogično, ali ipak logično – novčanica 1000 dinara 1.5.1949 – jedini apoen izrađen vrhunskom tehnologijom koju ZIN tada nije imao, te na vrhunskom papiru kojega u Jugoslaviji nije bilo. Ova novčanica izrađena je na visokokvalitetnom bijelom papiru, s vodoravnom sigurnosnom ni-ti i u “intaglio” tj. “dubokoj” tehnici. Usuđujem se reći da ova novčanica uopće nije izrađena u Jugoslaviji, a prema općem izgledu, najbliža je njemačkoj izradi (i vrsta sigurnosne niti i papir i “intaglio” identični su s primjercima novčanica njemačke marke 5 DM ****je 1948. izrađenim u Bundesdruckerei, München). Tome u prilog se sve vremenski podudara s jugoslavensko-njemačkim razgovorima o povratu opreme ZIN-a koju je Wehrmacht u jesen 1944. odnio iz Beograda u Njemačku, a kao jedna od mogućnosti restitucije bila je i varijanta izrade jugoslavenskog novca u Njemačkoj. Je li ova teorija točna ili ne, možda ćemo jednog dana i doznati, ali neoboriva činjenica jest da se novčanica od 1000 dinara 1.V 1949. u Jugoslaviji nije mogla tako kvalitetno izraditi. Inače, zanimljivo da je ovo jedini apoen koji se pojavljuje numeriran (francuski tip numeracije), a najveća ****ja koju sam vidio je 0153 što odgovara broju od 3,825.000 izrađenih komada.


Slika 4.

U svakom slučaju, niti jedan od ovih apoena nije ugledao optjecaj. ZIN je u međuvremenu 1953. nabavio modernu opremu čiji je rezultat bio likovno lijepa, moderna i sigurna ****ja od 100, 500, 1000 i 5000 dinara 1. V 1955. emitirana 1957. Izrađene novčanice od 10 i 20 dinara 1951. i 50 dinara 1.V 1950. nisu emitirane, jer je već 1956. u optjecaj ušao kovani novac istih nominala s godinom 1953, a najveća zanimljivost krupnijih neemitiranih novčanica jest ona od 100 dinara, popularno nazvana “lokomotiva”. Jedino je ona emitirana, u svojevrsnom “test-optjecaju” u samo nešto više od 18.000.000 primjeraka, s novim datumom 1.V 1953, i izrađena u novousvojenoj “intaglio” tehnici, očito kao prva koju je ZIN izradio na novoj opremi. Razlog tome je, vjerojatno, činjenica da je “lokomotiva” kao likovno rješenje bila i najljepša novčanica neemitirane ****je. Doduše, izvjesnu ljepotu imao je i apoen od 50 dinara s motivom partizana na aversu, ali možda i još nešto što već ulazi u političko pitanje: naime, naziv republike Bosne i Hercegovine na “lokomotivi” je ispisan latinicom (kao i Hrvatska i Slovenija, a ćirilicom Crna Gora, Srbija i Makedonija, a na svim ostalim apoenima Bosna i Hercegovina ispisana je ćirilicom.

Bilo kako bilo, neemitirane novčanice FNRJ za kolekcionare su vrlo zanimljivi primjerci, a iako vrlo skupi, rado su viđeni u kolekcijama. Najveća zagonetka svakako je apoen od 1000 dinara 1.VI 1949, ali zapravo su sve te novčanice svjedoci jednog burnog, i do dan danas još uvijek tajnovitog povijesnog razdoblja jugoslavenske države.



Slika 5.
odgoovorite sa citatom