Prikazati pojedinačan prilog
  #87  
Staro 26.06.2009, 20:37
Grga Grga je offline
Iskusni korisnik
 
Registriran : 03.02.2007
Starost: 68
prilozi: 497
Zahvaljivao se: 28
Dobio je 67 zahvalnice(a/u) za 49 priloga
DEZOKSIRIBONUKLEINSK A KISELINA DNK

U svojoj prvoj knjizi, prije desetak godina, kad ljudski genetski kod još nije bio ni dešifriran, napisao sam da evolucija nema ama baš nikakve veze s našim životom, već da smo svjesno i s namjerom stvoreni baš ovako kako sada izgledamo. Napisao sam i da su sve životinjske i biljne vrste stvorene namjerno i svjesno baš ovako kako sada izgledaju. Nisam imao nikakav dokaz dok se prije par godina nije pojavio dešifrirani ljudski genom - sa dvadeset tri para kromosoma...
Nisam stručnjak za genetsko područje znanosti, ali moram ovo napisati baš zbog pretpostavke da smo možda potomci dvanaestog izgubljenog biblijskog plemena. Osobno mi baš i nije jasno znanstveno tumačenje gena što ne znači da nitko neće razumjeti, pa stoga, ko želi znati više neka izvoli...

Šta (za sada) kaže moderna znanost?

Dezoksiribonukleinska kiselina (DNK) je molekula koja nosi naslijednu materiju. Na njemu se nalaze uputstva za sintezu proteina, a njegovi dijelovi (geni) sadrže informacije za sintezu specifičnih proteina, tj. njihovih polipeptidnih lanca. Molekula DNK se sastoji iz dva komplementarna lanca nukleotida, koji se spiralno uvijaju i povezani su vodoničnim vezama.

Ovako to (slika 1 i 2) izgleda znanstveno objašnjeno pa tko razumije neka opet pogleda, a tko ne - neka nekoga pita. Svaki od ova dva spiralna lanca sastoji se iz niza u kome se smjenjuju ukupno 4 nukleotida ATGC (Adenin, Timin, Guanin i Citozin). Svaki nukleotid sastoji se iz jednog pentoznog šećera (dezoksiriboze), fosforne grupe i jedne od spomenute četiri azotne baze. Spoljnu stranu lanca čini takozvani skeletni dio, koji se sastoji iz dezoksiriboze i fosforne grupe povezanih tako da čine spiralnu formu. Razlike među pojedinim molekulima DNK zasnivaju se na razlikama u broju i redoslijedu nukleotida, kojih ima ukupno četiri tipa. Kvantitativna zastupljenost parova G+C u odnosu na A+T karakteristična je za svaku grupu organizama, tako da su A+T veze nešto češće kod višećelijskih organizama.
U jezgri JEDNE stanice ljudskog organizma je 23 para kromosoma, a u tim istim kromosomima ukupno oko 30.000 gena. Svaki gen (ili DNK molekula), složena je dvostruka spirala koju sačinjava ogroman broj spojeva ili informacija. To je oko 3.164.700.000 parova baza označenih slovima A-T i C-G, u samo JEDNOJ stanici. Unutar jezgre osim gena su i RNK-a molekule, proteini, itd. MILIJUNI stanica u svakom organu, povezani su u egzistencijalnu cjelinu s 10-tak MILIJARDI živčanih stanica. Kad pomnožimo 10-takmilijardi stanica sa tri milijarde (i nešto više) parova baza označenih slovima A-T i C-G dobije se golema brojka od preko trideset milijardi... po neslužbenoj pretpostavci... To je, za usporedbu s kompjutorom, tek hardwer, ustvari, njegov mehanički sklop. Elektronika ljudskog organizma još je prilično velika zagonetka i mogla bi se usporediti sa softverom – tj. elektronskim "mozgom" kompjutora, što je daleko kompliciraniji "sklop" od hardwera. I meni je teško sve ove podatke shvatiti, ali zna se da, ako promijenimo mjesta samo dvaju slova A-T ili C-G, naš organizam može oboljeti od, naprimjer - raka. Upravo na ovim otkrićima baziram svoju teoriju da su životinjske i biljne vrste namjerno stvorene genetskim inženjringom. Naprimjer, miševi i ljudi imaju oko 70% zajedničkih gena. Majmuni (čimpanze) imaju 97% zajedničkih gena s ljudima, ali njihove stanice umjesto 23, sastavljene su od 24 para kromosoma. Znači da nismo nikako mogli evoluirati (ili nastati) od majmuna, već da smo jedinstveni oduvijek. Muškarci i žene genetski se razlikuju za otprilike 1%, dok se isti spol (muški ili ženski) međusobno razlikuju tek za oko 0,1% genetske građe tijela.

Samo sam napomenuo jednu od nekoliko tema moje prve knjige tiskane prije desetak godina. Trenutno me zamara genetski kod stanovnika na prostorima bivše Jugoslavije, pa sam sakupio nešto podataka koji se zgodno i doslovno uklapaju u ovu moju šašavu teoriju o Troji.

Skupina autora, među njima i prof. Primorac te najveći genetičari današnjice koji se bave istraživanjem podrijetla naroda, poput prof. dr. Luce Cavallija Sforze, u vodećem znanstvenom časopisu Science objavili su znanstveni rad u kojem je analizirana genska struktura 1007 rodbinski nepovezanih muškaraca s teritorija Europe.
Istraživanje je pokazalo da su prvi muškarci u Europu došli prije četrdesetak tisuća godina, a druga migracija tadašnjih lovaca tijekom paleolitika uslijedila je prije oko 25 tisuća godina s područja Bliskog istoka prema Balkanskom poluotoku. Nakon tog prvog rada objavljen je drugi, u Annals of Human Genetics, 2005. godine.
Tadašnje istraživanje pokazalo je također da je jedinstveni genski biljeg (haplogrupa I-M170), za koji se pretpostavlja da je nastao na europskom tlu od potomaka ljudi koji su došli s Bliskog istoka prije oko 25 tisuća godina, prema dosadašnjim rezultatima najučestaliji na području današnje Hrvatske te BiH. Slične rezultate u prestižnim časopisima su objavili i akademik Rudan te njegovi suradnici. Isti taj biljeg kasnije se širio prema ostatku Europe. Zaključno, tadašnji rezultati govorili su da je više od 80 posto ukupnog stanovništva (muškaraca) Europe naslijedilo Y kromosom od svojih paleolitskih predaka starih 25 do 40 tisuća godina, te da je samo 20 posto muškaraca vezano za pretke iz doba neolitika. U neovisnom istraživanju slične rezultate dobili su znanstvenici koji su analizirali ženama svojestveni mt DNK.
Genski biljezi stari oko 20 tisuća godina najučestaliji su kod bosanskih Hrvata (73 posto), Bošnjaka (48 posto) Hrvata iz Hrvatske (44,8 posto) te bosanskih Srba (34 posto), što je dokaz da su to bila područja na kojima je preživio čovjek ledenog doba i da se dalje širio prema Europi.
Hrvati ( i drugi po govoru srodni narodi) na ovim su prostorima oko osam tisuća godina i svakako se mogu ubrajati među evropske starosjedioce. Živjeli su u plemenskim zajednicama na širokom području ovog dijela Evrope.

Pođimo ih nabrajati počevši sa sjeverozapada:

Ilirsko pleme Veneti, Messapii i Lapiges (Venecija pa do rijeke Po, južna Austrija, sjeverna Slovenija), Histri (Istra), Japodi (Lika, Gorski kotar, južna Slovenija), Delmati (Dalmacija), Colopiani (Sisak), Panonci (Posavina), Iassi (Podravina), Breuci (Slavonija), Amantini (Srem), Skordisci (sjeveroistočna Bosna, ilirska Bosna), Liburni (sjeverozapadna Bosna), Deisdati (srednja), Ardani, Antiari (južna), Labodi (jugoistočna Bosna i Sandžak), Sardeati (Vrbas), Dindari (Dinara), Ardiejci (Neretva), Pirusti (južno od Boke), Penesti (Drim), Labeati i Dokleati (Crna Gora), Dasareti (Ohrid), Taulenti, Heliodonci, Sesareti, Abri, Partini, Enhelejci (sjeverna Albanija), Albani (srednja Albanija), Dardani (južna Srbija, Kosovo i Metohija, dio Makedonije). Ime Dardani dolazi od albanske riječi dardha - kruška (Darda - mjesto u Baranji, Kruševo - mjesta kod Požege i Obrovca, te grad u Makedoniji, Kruševac - grad u Srbiji). Dardania (Kosovo) sa glavnim gradom Ulipiana (Lipljan) prostire se od Naissusa (Niš) do Skoplja i zauzima cijelu današnju južnu Srbiju i Kosovo. Povjesni zapisi o ilirskim kraljevima, o prezimenima Dardan, kao i o nazivima nekoliko mjesta Darda u Albaniji postoje još od trećeg stoljeća stare ere. Zanimljivo je da se područje u kojem su živjeli Iliri točno poklapa sa područjem na kojem danas živi hrvatsko, srpsko, slovensko, bosanskohercegovačko, crnogorsko, makedonsko, albansko i grčko stanovništvo...

Analizom starohrvatskih kostura domaći znanstvenici dobili su prve izravne dokaze da su Hrvati došli iz Male Azije!
- Završili smo prvi istraživački dio analizirajući 35 skeletnih ostataka pomoću mitohondrijskog DNK - objašnjava prof. dr. Šimun Anđelinović, voditelj projekta “Antropološka, genska i kemijska analiza starohrvatskih kostura” započetog prije dvije godine.
Kosturi su otkriveni na tri mjesta: Naklice-Tugare, Svećurje u Kaštelima i Ostravice kod Benkovca, a po načinu ukopa i nakitu arheolozi su dokazali kako je riječ o starim Hrvatima.
Znanstvenici su dobili relativno čiste rezultate. Sedamnaest kostura spada u grupu koja je iz zapadne Azije došla u Europu prije 20 do 25 tisuća godina!
Rezultati na kosturima odgovaraju rezultatima populacijskih studija sadašnjih Hrvata čiji genetski korijeni u Europi postoje između 20 i 25 tisuća godina.
- Naši preci došli su iz Male Azije. Razvojem poljoprivrede i stočarstva, širili su se po Europi i taj kontinuitet življenja dokazan je upravo na ovim prostorima - kaže prof. Anđelinović.

E, a sada, koliko je pouzdana analiza ugljikom c4 to je već diskutabilno. Kažu da su zadnji dinosauri živjeli prije 60.tak milijuna godina, a Biblija ih opisuje u Mojsijevu i Abrahamovu vremenu. Sveti Juraj je ubio jednog zmaja, a spominje se i jedna ''životinja'' s dugačkim repom promjera stabla debljeg drveta ...
Hrvatska televizija nedavno je snimila par dokumentaraca o porijeklu Hrvata. Tražili su korijene sve do rijeke Don i na području Kavkaza. Usput su TV novinaru, koji je pripremao materijal, stručnjaci za DNK analizu u Zagrebu pokušali pronaći genetsko porijeklo. Otkrili su nešto veoma zanimljivo. Najviše zajedničkih gena imao je s Albancima i Makedoncima.

A ovako govori Homer u epu o mitskoj Ilijadi:

''U prastara vremena na otoku Samotraki u Egejskom Moru živjela su dva brata, Jazion i Dardan, sinovi Zeusa i Elektre. Bili su knezovi u svojoj zemlji. Jazion je, kao božji sin, mislio da smije raspaliti sklonost prema olimpskoj kćeri Demetri, pa ga za kaznu zbog drskosti munjom ubija rođeni otac Zeus. Dardan se jako rastuži zbog bratove smrti pa napusti domovinu, prijeđe na azijsko kopno zemlje Mizije, tamo gdje se rijeke Skamandar i Simoent sjedinjuju tekući prema moru''...

NASTAVAK BITKE POD TROJOM

Ratna sreća naglo se preokrenula u korist grčke vojske kada Ahil, bijesan što mu je Hektor ubio najboljeg prijatelja Patrokla, ponovo kreće u boj, odjeven u najnoviji Hefestov oklop. Tuklo se i ubijalo na sve strane. Tijek same bitke nije toliko bitan osim na mjestima gdje postaje zanimljivo kao dokazni materijal moje teorije, kao naprimjer:
''...Ahilej mačem ubode Asteropeja u trbuh, da su mu sva crijeva ispala, a on krčeći pade na zemlju. Ahilej mu klikćući svuče odoru, a tijelo mu ostavi neka leži na obali kao plijen rimama jeguljama''...
Jegulje se pominju u više navrata.
Onda su se svi muškarci iskrcali da istraže okolinu ...
''pa su trojanske žene zapalile brodove na ušću rijeke Simoent i Skamandar gdje su spržene mnoge ribe jegulje'' ...
Pa kada...
''...Zeus šalje brzonogu božju glasnicu Iridu da javi Ahilu kako su bogovi odlučili Prijamu vratiti ubijenog sina Hektora. Skočila je s Olimpa na pučinu mora boje metala olova i donijela smrt jeguljama, ribama mesožderkama''...

Božica Hera moli svoga sina Hefesta...
...'' da pošalje vatru kako bi zaustavila nabujale vode Skamandra i Simoenta''...
Poplava je zamalo potopila Ahila koji je u vodi pobio mnoge Trojance pa je Hefest poslušao svoju majku i onda...
...''poleti plamen Hefestov preko polja i najprije spali trojanske mrtvace koji su poizgibali od Ahilove ruke. Polje se sasvim osuši i voda zaustavi. Na obali počeše gorjeti brijestovi, vrbe, metljike i sva trava. Već su i ribe jegulje zijevale za svježom vodom, prestrašene i izmučene ognjenim dahom''...

Platonova priča o mitskoj Atlantidi govori kako ribe jegulje iz dalekog jezera putuju na mriješćenje preko potonulog svijeta u Atlantiku... I zaista – jegulje iz Ohridskog i Skadarskog Jezera, nizvodno, rijekom Drim i Bunom, putuju u Sargaško More na mriješćenje. Na svome putu moraju proći pored Troje i mjesta gdje su se vodile najžešće bitke. Jegulje se u Ilijadi spominju na nekoliko mjesta i to sigurno nije slučajno. U Maloj Aziji ne postoji niti jedno jezero iz kojega bi mogle isplivati jegulje.

Ahilej u jednom boju ubija Hektora i zavezanog za bojna kola vuče prema svoma taboru. Ondje ga mrcvari na sve načine, ali bogovi su našli način da zaštite mrtvaca od bilo kakvih ozlijeda. Zeus naređuje da se Hektor mora vratiti u Troju kako bi ga dostojno sahranili. Tako je i bilo. Prijam osobno odlazi Ahilu i moli ga da mu uz bogatu otkupninu preda mrtvog sina na što ovaj bez prigovora pristaje. Usput Prijamu daje jedanaest dana da obavi ceremoniju pokopa. Trojanci su devet dana vozili iz šume drvo, napravili lomaču, deseti dan stavili na visoku lomaču Hektorovo tijelo i zapalili. Kada je sutradan lomača izgorjela, pokupili su Hektorove kosti, stavili u zlatan kovčeg, spustili u iskopanu jamu, ozgo naslagali veliko kamenje pa cijeli humak nasuli zemljom...
Možda negdje u okolini tvrđave Rozafe postoji kakav zemljani humak? Ako postoji bilo bi zgodno pogledati u unutrašnjost...i pronaći dragocjeni kovčeg. Možda i nije opljačkan kada se ne zna ni gdje je Prijamovo golemo blago...
prikačene grafike
Tip dokumenta: jpg dnk3.jpg (15,7 KB, 1x prikazano)
Tip dokumenta: jpg dnk2.jpg (19,2 KB, 1x prikazano)
odgoovorite sa citatom