[Grga]

Sve planete i sva živa bića su onakva kava ih je Bog stvorio, pa je stoga i Sunčev sistem izgledao drugačije. Planet Faeton bio je na svome mjestu. Obratnice svih planeta bile su drugačije. Zemljina sigurno nije bila na dvadeset tri i pol stupnja već na možda trideset tri (po osobnom i slučajnom izboru), iako stručnjacima za astronomiju ne bi bilo teško proračunati pravi nagib zemaljske osi. Ljudi su živjeli na Faetonu i Marsu, a na Zemlju su dolazili kao znanstvenici ili turisti, vozakajući se u ''letećim'' prijevoznim sredstvima. Zato na Zemlji nema niti jedne ceste što povezuje čuda ondašnje (i današnje) arhitekture. Ponašali smo se po Božjim zakonima dok nismo katastrofalno pogriješili. Razorili smo jedan cijeli planet. Golema eksplozija uzdrmala je cijeli Sunčev sistem. Faeton je uništen, Mars toliko oštećen da je na njemu bilo vrlo teško živjeti, a na Zemlji se dogodila prva kataklizma - prije nekih 12.000 godina, kako kažu njemački stručnjaci.
Po mome slobodnome razmišljanju, a promatrajući pejzaž npr. velikoga kanjona rijeke Colorado, ova katastrofa dogodila se puno kasnije, možda prije 6.000 godina. Posljedice su i danas dobro vidljive...
Od Faetona je nastao pojas asteroida, ali neki su se raspršili i malo šire, recimo, prema Saturnu, Marsu, Zemlji...
Na Marsu i našem Mjesecu ožiljci su jako dobro vidljivi.
Na Zemlji su ubrzo nastale velike promjene. Dio kopna, kojim je Italija bila spojena s Albanijom, jednostavno se odvalio i formirao današnju Siciliju. Velika je vjerojatnost da su se slične erozije događale na svima kontinentima, ali meni je bitan samo ovaj dio oko koga se vrti teorija o Troji. Otvorila su se Otranska vrata.
Sjetimo se magnetnih efekata pa onda usporedimo sa Sunčevim Sustavom. Obratnica nije više na (pretpostavljenih) trideset tri i pol, već pet-šest stupnjeva viša od današnje... Možda otprilike dvadeset osam - što prepuštam astronomima da proračunaju...
Obratnica bi umjesto 33 i pol mogla biti, naprimjer, 28 stupnjeva...
Golemi plimni val iz Sredozemlja potopio je područje Jadranskoga bazena - i ovdje počinje odmotavanje enigme o dvije visine vode u Jadranskom Moru, a recimo, na obalama Sredozemlja tri nivoa. Cijeli Jadran istoga je pejzaža kao na Mljetu, a ja sam ovaj otok odabrao zbog dokaznoga materijala na pejzažu i što je na njemu (kod nimfe Kalipso) sedam godina bio zatočen Odisej.
U Jadranu nije bila slana morska voda već slatka - iz rijeke Po i njezinih pritoka, koji su se ulijevali u jezero, možda i nekoliko stotina metara nižega nivoa nego što je danas. Zbog toga u špiljama jadranskoga podmorja postoje stalagmiti i stalaktiti. Otok Hvar, naprimjer, bio je spojen s kopnom, u špilju Gromaču ljudi su išli po slatku vodu, dinosauri su ostavljali svoje tragove u mulju rijeke Po kod Pule, a kada je eksplodirao Faeton Zemlja se doslovno zatresla. Sunčeva obratnica se skratila i više se nije mogao do kraja otopiti led na Sjevernom polu i Grenlandu. Snizio se nivo vode, kao za primjer na Malti, razvalila su se Otranska vrata, pa je golemi plimni val poplavio cijelo područje Jadranskoga bazena i rijeke Po s pritocima. Rijeka Zrmanja bila je plovna do Kvarnerskoga zaljeva i to je razlog dva nivoa vode u prvoj globalnoj kataklizmi. Zbog toga je u Jadranu voda postala visoka, a u drugim morima i oceanima za pedesetak metara niža. Produbio se veliki kanjon na rijeci Colorado. Razvaljene su Herkulove stube na Gibraltaru. U Egejskom Moru, kako pokazuju stare karte, promijenio se broj i konfiguracija pejzaža mnogih otoka...