Prikazati pojedinačan prilog
  #32  
Staro 08.03.2007, 01:33
rammstein
Gost
 
prilozi: n/a
Ko pali svecu ispod Zemunskog groblja

Zoran Nikolić

KO PALI SVEĆU ISPOD ZEMUNSKOG GROBLJA?
http://www.vumidet.net/forum/showpost.php?p=7156& postcount=1


Naoružani radoznalošću i baterijskim lampama krenuli smo da ispitujemo podzemne objekte u Zemunu. Pošto su mnogi lagumi stari i nekoliko vekova, postoji opasnost da se uruše, pa je obazrivost neophodna. U to smo se uverili kada smo se našli u onima koji se nalaze uz obalu Dunava, gde su se svodovi odvalili. Iako posmatraču to predstavlja veliki izazov, opasnost je još veća. Jer, posle toliko godina svodovi su popustili, verovatno pritisnuti brojnim zgradama koje su u poslednje vreme napravljene iznad njih. Ovog puta nastavili smo istraživanje na Kalvariji.
Šetnja "Hristovim putem"
Samo ime "Kalvarija" vezano je za nekadašnji katolički deo grada, jer je ova populacija često pored puteva postavljala znamenja vezana za Hristovo stradanje. Kalvarija je, da podsetimo, bio sinonim za Hristov put ka Golgoti. Tako i danas u Vojvodini postoje mesta koja su imenjaci ovog dela Zemuna. Njih su katolici neretko nazivali i "križni put" po križu, odnosno krstu koji je Hrist izneo na Golgotu.
Baš kao i većina zemunskih laguma, i građevinski sistemi pod Kalvarijom su očigledno prvo bili prokopani, da bi kasnije, zbog sigurnosti samog objekta, bili precizno ozidani opekom.
U unutrašnjosti ovog brega, u delu koji danas povezuje uzvišenje na kome se nalaze dečiji vrtić i stambene kuće u podnožju, postoje stepenice koje se protežu između donjeg dela i uzvišenog platoa, a sa obe strane stepeništa su ulazi u podzemne prostorije, kao i otvori za ventilaciju koji uvode vazduh duboko u utrobu brega.
Ulazeći unutra, prvo smo naišli na splet hodnika koji su vodili stotinak metara unutar brda i koji su, za razliku od ostalih zemunskih podzemnih tunela, bili izlomljeni, tako da su na svakih nekoliko metara, pogotovo na onom delu posle ulaza, naprasno menjali pravac prostiranja, ili su se granali u nekoliko različitih koridora. Hodnici su bili ozidani opekom, a kako smo pretpostavili, najverovatnije su bili građeni u drugoj polovini 18. veka. Vodili su do centralne prostorije, koja ima površinu od nekoliko stotina kvadratnih metara i koja je, očigledno, bila najvažniji deo ovog podzemnog kompleksa. Svod i ove prostorije bio je marljivo građen, jer je prostor za ovu odaju prvo bio iskopan pa ozidan, dok je pod ostao od nabijene zemlje.
Barutana ili magacin?
Pretpostavku da je ovo mesto bilo plod austrijskih građevinskih napora iz 18. veka potvrdili su nam i stručnjaci iz Muzeja grada Beograda, jer je ovo bio tipičan način austrijske gradnje u doba njihove dominacije Zemunom.
Ma šta se čuvalo unutra, očigledno je da je bilo u dobro provetrenoj, sigurnoj i suvoj veštačkoj pećini. Način da se to postigne bili su, za ono vreme, izuzetno važni i teško izgradivi ventilacioni otvori, širine oko jednog metra, a dubine nešto više od deset metara. Tako je svež vazduh bio sproveden duboko u brdo, čineći ovaj prostor suvim i provetrenim.
Očigledno je da su otvori za ventilaciju imali i neku vrstu sigurnosne namene i da su, eventualno, predstavljali i rezervni izlaz, budući da su niz vertikalni cilindar bile postavljene metalne prečage. Mi smo prošli tim putem, međutim danas su te "stepenice" u dobroj meri korodirale, pa su nam znatno otežavale put kroz ovaj prolaz i činile ga opasnim.
Spuštajuči se, morali smo da se osiguramo kanapom. Pokušali smo i da se oslonimo na onaj deo stepenica koji je bio bliži samom zidu i "obećavao" nam veću sigurnost.
Ovaj, rezervni izlaz mogao je da bude i znak da je taj objekat nekada imao vojnu namenu. Naime, već smo pominjali da su Austrijanci bili veoma vešti graditelji i da su bili beskrajno mudri i obazrivi. Ovakav objekat mogao je da bude i barutana, jer su upravo one česte bile građene na ovakav način. Postojali su razlomljeni hodnici, koji vode ka centralnoj prostoriji gde se čuva eksploziv. Baš kao i ovde.
Razlog za takvu vrstu arhitekture je to što bi hodnici , koji često menjaju pravac, znatno umanjili strahotnu snagu eventualne eksplozije.
Drugi stručnjaci, opet, tvrde da je realnija pretpostavka da je ovo bio magacin, jer u tom delu Zemuna nije bilo tako važnih objekata. Tako je, na kraju, najverovatnije da je ovaj deo Kalvarije imao ipak, ulogu magacina.
Opsena mraka
Hodnici ispod Kalvarije, kao i oni pod Ćukovcem, Muharom i u ulici Jakuba Kuburovića, interesantni su i po tome što su grupisani na malom prostoru, ali i zato što su mogli imati i vojnu i ekonomsku svrhu. Najzad, verovatno je da se njihova namena menjala u zavisnosti da li je bilo ratno ili mirnodopsko vreme.
U vreme vojevanja u 18. veku, ovi objekti su za potencijalnog neprijatelja mogli da budu samo - nepoznanica. Ispod zemlje, zavojevači i vojskovođe onog doba mogli su da budu potpuno bezbedni i mirne glave su mogli da razmišljaju kuda i kako dalje.
Tako je i verovatno da su u delu oko Muhara bile prokopane čitave podzemne mreže, a ne samo individualni lagumi. Tako je u Radičevićevoj ulici, kod broja 10, 14 i 18. Najdublji među njima dugačak je 96 metara i zadire u brdo ispod zemunskog katoličkog groblja. U lagum kod broja 18 ušli smo noseći samo sveću i fotoaparat. Tamo su ostavljene police na kojima je neko prvo hteo da gaji pečurke.
Mrak koji smo čkiljavom svećom razbijali, stvarao nam je iluziju da je prostor pred nama kudikamo duži nego što je objektivno bio. Mrak je ono što čoveka ispod zemlje posebno koči i dramatično mu menja osećaj za prostor, ali mu i pojačava istraživačku strast.
Tu smo, uz samo jednu sveću, bili gosti prvog zemunskog podzemlja, jer nema jače i jezivije simbolike nego naći se, nekih dvadesetak metara, ispod groblja i nositi upaljenu sveću. To, obično, rade oni mnogo iznad nas...

Promijenjeno od rammstein (08.03.2007 u 02:28 sati)
odgoovorite sa citatom