TEMA: Antika
Prikazati pojedinačan prilog
  #1  
Staro 09.10.2005, 00:49
rammstein
Gost
 
prilozi: n/a
Antika

Rimski period
Prodor Rimljana na Balkansko poluostrvo počeo je krajem 3. veka pre n. e. U rimsko-ilirskim i rimsko-makedonskim ratovima bile su pokorene Ilirija i Makedonija. Prvi ilirski rat (229-228. godine pre n.e.) uspešno je vođen protiv kraljice Teute i ilirskih gusara na Jadranskom i Jonskom moru. Rimski protektorat nad više ilirskih vazala nije bio dovoljno jak, te su Iliri obnovili gusarenje što je izazvalo novi rat 219. godine pre n.e. Ovaj pobedonosni rat Rimljani nisu uspeli da iskoriste u pravom smislu te reči, jer su bili zauzeti ratom sa Hanibalom. Tek, znatno kasnije u trećem ratu 168. godine pre n.e. protiv ilirskog kralja Gentija uspeli su konačno da pobede Ilire i nametnu im vlast i danak.

Pokoravanje Makedonije takođe je teklo kroz tri rata (215-205. godine pre n.e. 200-197. godine pre n.e. i treći 171-168. godine pre n.e.) Makedonija je konačno postala rimska provincija 148. godine pre n.e.



Dalji rimski prodori vršeni su u pravcu Dunava i Panonije. Na prvom pravcu prepreka su bili keltski Skordisci i Dardanci. Trogodišnji uspešni rat protiv Dardanaca omogućio je Gaju Skriboniju Kurionu da 73. godine pre n.e. bude prvi Rimljanin koji je ugledao Dunav, došavši sa svojom legijom na njegove obale.

U vreme Oktavijana (Avgusta) vršeno je pokoravanje plemena u Posavini i Bosni. No, to nije išlo lako; sledio je tzv. panonski rat 13-9. godine pre n.e., a potom je izbio masovni ustanak panonsko-dalmatinskih plemena od 6-9. godine n.e. Najveću snagu ustanicima su davali sremski Breuci i Desidijati s gornjeg toka Bosne na čelu kojih su bili dva Batona. Avgustov naslednik Tiberije uspeo je da skrši ustanak i nametne vlast plemenima od Dunava do Jadrana.

Sa teritorija srednjeg Balkana Rimljani su počeli da dolaze u dodir sa Germanima (Domicijanovi ratovi protiv Markomana i Kvada), Saramtima i Dačanima. Imperator Trajan je preduzeo dva uspešna pohoda na Dakiju (101-102: 105-107. godine n.e.) i pretvorio je u provinciju. Ovim pohodima prethodili su zamašni građevinski radovi. Prvo je prosečen put kroz Đerdap 100. godine, a sledeće je prokopan kanal kod Sipa da bi se omogućila slobodna plovidba Dunavom. Čuveni Trajanov most kod Kostolca izgrađen je 105. godine. Za vreme imperatora Trajana Rimsko Carstvo imalo je najveći opseg.

Na Balkanskom poluostrvu Rimljani su organizovali velike provincije: Dalmaciju (obuhvatalo je jadransko primorje i današnju BiH), Panoniju, Gornju Meziju (teritorija današnje Srbije) i Makedoniju. Glavni oslonac rimske vlasti bila je vojska. U pomenutim provincijama stalno su bile stacionirane dve legije - IV Flavia u Singidunumu (Beogradu) i VII Klaudia u Viminacijumu (Kostolcu). Vojnički logori na granici (limesu) postali su tačke oko kojih su vremenom nikli gradovi, a rudnici, banje i izuzetno plodna zemlja u unutrašnjosti bili su takođe jezgra nastanka gradskih naselja. Ovi gradovi imali su dosta zajedničkih urbanističkih elemenata: forum, dve glavne ulice koje su se sekle pod pravim uglom, javne građevine (bazilika, hramovi), stambene i trgovačke delove, kupatila (terme), bedeme oko grada i groblja. Gradovi su bili povezani putevima iz privrednih ali i vojničkih razloga. Inače, u celom Rimskom Carstvu saobraćaj je bio dobro organizovan.

U balkanskim provincijama Rimljani su posebnu pažnju poklanjali rudarstvu, pa bi se čak moglo reći da je celokupni život bio u znaku te privredne grane. U rudnicima su radili robovi i oslobođenici, a bili su pod strogom kontrolom državne administracije.

Domorodačko stanovništvo živelo je tradicionalnim životom stočara i ratara. NJegova romanizacija (porimljavanje) bila je spora, ali su celokupnim integrisanjem u rimsko društvo postojano su se gubile etničke karakteristike.

Na planu religije vladalo je veliko šarenilo. Starosedelačka mnogobožačka religija bila je na udaru rimske i grčke religije, ali i raznih verovanja koja su širili došljaci sa Istoka. Odlika svih ovih religija bila je u težnji za socijalnom pravdom što je utiralo put hrišćanstvu.

Napadi varvara na severnu rimsku granicu postali su, u dugom nizu godina, redovna pojava. Stoga su dunavski limes, a i njegovo zaleđe, počeli da igraju neobično važnu ulogu. To se ogledalo u tome što su snažne legije, sa ovog dela Carstva, svoje zapovednike izvikivale za careve. Varvarski pritisak bio je toliki da je imperator Aurelijan (270-275) shvatio svu benzadežnost odbrane Dakije i prepustio je varvarima. Od tog momenta počinje osipanje Rimske Imperije. Imperator Dioklecijan (285-305) uveo je sistem zajedničke vlade četvorice careva na osnovu koga se jedan od četvorice morao stalno nalaziti blizu limesa. Zahvaljujući tome grad Sirmijum je stvarno postao jedna od prestonica. Gamzigrad u gornjoj Meziji (istočna Srbija) verovatno je nastao iz istih razloga. Sagrađen je početkom 4. veka kao vladarska rezidencija Dioklecijanovog savladara Galerija. Na isti način nastao je na mestu starog Vizanta, na Bosforu, Konstantinopolj.
Ratovi protiv varvara (Sarata i Gota) slabili su Carstvo i u vojnom i privrednom pogledu.

Zbog opadanja proizvodnje smanjena je trgovina, a varvarski pljačkaški upadi uništavali su stanovništvo i poljoprivredu. Najteže posledice ostavila je najezda Huna pod Atilom 375. godine i Gota posle njihove pobede kod Hadrijanopolja (Jedrena) 378. godine. Od tih vremena varvari se nastanjuju na teritoriji Rimskog Carstva. Teškoće upravljanja Carstvom nagnale su cara Teodosija da 395. godine izvrši njegovu podelu na Zapadno (središte Rim) i Istočno (Konstantinopolj) carstvo. Krajnji, istorijski ishod varvarskih razaranja i pljački bio je pad Zapadnog carstva 476. godine.

Rimska vladavina i civilizacija na Balkanskom poluostrvu, posebno na teritoriji koju će naseliti Srbi, ostavila je duboki trag. O tome svedoče ostaci materijalne kulture, sačuvani do danas, ili otkriveni arheološkim iskopavanjima. Fotografije koje se objavljuju u ovom poglavlju samo su mali deo tog blaga, ali dovoljno upečaljive da se može zamisliti izgled i život tog sveta.
__________________
Oblast srpskog Podunavlja ulazi u interesnu sferu Rimskog carstva krajem I v.p.n.e. Geostrateski razlozi dovode do izgradnje prve utvrdjene granice na Dunavu-Limesa.

Na prostoru od usca Morave do donjomezijske granice lezali su legijski logori i gradska naselja: Margum (Dubravica), Viminacium (Kostolac), kao i veci broj manjih utvrdjenja i naselja: Lederata (Ram), Pincum (V. Gradiste), Cuppae (Golubac), a juzno se nalazio Mansio Municipium (Kaliste) i Iovis Pagus ( V. Laole).
Najznacajniji vojno-politicki i ekonomski punkt, najvece gradsko naselje i centar provincije Gornje Mezije (Moesia Superior), bio je Viminacijum. Nastao sredinom I v.n.e. kao logor legije VII Claudiae, Viminacijum je sve do kraja Carstva imao, cesto, presudnu ulogu u dogadjajima znacajnim po njegov opstanak. Takav polozaj je i ozvanicen dodeljivanjem statusa municipijuma, pod Hadrijanom 117. g., i kolonije, 239. g. pod Gordijanom III, kada dobija i pravo kovanja svog lokalnog novca. Za vreme dinastije Severa, Viminacijum je doziveo svoj najveci ekonomski i kulturni prosperitet.
Udrugoj polovini III v., Viminacijum je bio centar vojno-politickih zbivanja u Carstvu, koja obelezavaju pretendentske borbe, gde bitnu ulogu igra legija VII Claudiae. Presudna bitka, kojom je zapoceo period tetrarhije i vladavina balkanskih careva, odigrala se nedaleko od Viminacijuma, izmedju Dioklecijana i Karina, 284. g.
U IV v. Viminacijum je bio episkopsko sediste sa potvrdjenim episkopima, Amantinom i Kirijakom.
Nakon hunskog razaranja, 441. g., Viminacijum je obnovljen u prvoj polovni VI v., za vreme Justinijana. Varvarski upadi 584. g. kao i doseljavanje Slovena pocetkom VII v., oznacavaju kraj duge istorije ovog velikog rimskog grada.
Arheoloska zastitna istrazivanja Viminacijuma zapoceta 1977. g. dala su prvorazredne rezultate i potvrdila da se radi o jednom od najznacajnijih arheoloskih lokaliteta u jugoistocnoj Evropi. Istrazeno je 12 000 grobova grupisanih u deset nekropola sa hronoloskim rasponom od 12. v.p.n.e. do 17. v.n.e. O slozenim politickim, ekonomskim, etnickim i kulturnim odnosima u ovom delu Carstva svedoci preko 30 000 otkrivenih predmeta.
Zbirka je podeljena na kolekcije od kojih neke sadrze i po vise hiljada predmeta.
Rezultati arheoloskih istrazivanja Viminacijuma predstavljaju osnov za dalja istrazivanja rimske provincijske kulture na teritoriji Gornje Mezije. Najznacajnije otkrice predstavljaju fresko oslikane grobnice IV v. koje dokazuju postojanje slikarske skole sa vrhunskim i vrlo kreativnim umetnicima.
Mnogi predmeti su evropski i svetski rariteti : mermerni sarkofag sa girlandama, grb Viminacijuma, calamus-pisaljka od kosti, portret imperatora Karinusa, klepsidra-vodeni sat, hirurski instrumentarij, freske i dr.
Lokalna kovnica novca kolonije Viminacijum je, sa prekidima, radila od 239/40-254/55. g. Sadrzi brojna izdanja imperatora od Gordijana III do Galijena
Osim kvalitetnog importa koji je Dunavom i kopnenim putevima stizao na viminacijumsko trziste iz galskih, germanskih, italskih i istocno-mediteranskih radionica, nesumnjivo je, lokalna produkcija imala znatnog udela u trgovackim kretanjima i van viminacijumske teritorije. U svim vidovima njenog stvaranja vidljiva je integracija rimskih uzora i autohtonog nasledja.

;
GROBNICA SA FRESKAMA

Zapadni ceoni zid grobnice sa predstavom pokojnice.

Lokalitet: Kostolac Viminacium -Pecine polovina IV veka.




****S (M. AURELIUS CARUS)

Mermer, klesanje.

Lokalitet: Dubravica (MARGUM) kod groblja..


;KLEPSIDRA - VODENI SAT

Keramiko, vitlo, gledjosanje, reljefno ukrasena tera siligata.

Lokalitet: Kostolac -Viminacium - Brest prva polovina II veka

;MINDJUSA

Zlato, biseri, dvoslojni ahat, biseri, livenje, iskucavanje

Lokalitet: Kostolac - Viminacium - Pajica Salas


; SARKOFAG SA GIRLANDAMA

II - III vek.



Lokalitet: Drmno - Viminacijum

Promijenjeno od rammstein (30.10.2005 u 23:53 sati)
odgoovorite sa citatom