Prikazati pojedinačan prilog
  #12  
Staro 16.02.2007, 22:28
rammstein
Gost
 
prilozi: n/a
Novac u beogradu kroz vekove

Novac u Beogradu kroz vekove

Beograd je grad u kojem je, kao u retko kojem drugom na našim prostorima, ispisana celokupna istorija numizmatike, ilustrovana monetama koje su cirkulisale u ovom gradu. Od drevnih vrema kada su ovde živeli Kelti iz plemena Skorska (od III veka stare ere do Hristovog rođenja u I veku naše ere), pa do srpskih dinara XXI veka, izdatih 2003. i 2005. godine. Pored metalnog novca, uključujući brojna izdanja u srebru i zlatu sa motivima grada Beograda, posebno bogatstvo predstavljaju i brojne medalje vezane za Beograd. Medju prve, i daleko najčuvenije, spadaju brojne medalje zauzeća Beograda od Turaka 1688, 177. i 1789. godine. Metalnom novcu i medaljama svakako treba pridodati i veliko bogatstvo ostalog numizmatičkog materijala: novčanice sa beogradskim motivima, žetoni, bonovi, akcije i obveznice...
No, da počnemo iz početka:
Prva kovanja istočnih Kelta koji su dospeli do Karpata, predstavljaju imitacije tetradrahme (oko 15 grama) Filipa II Makedonskog (359-336. godine stare.ere), sa Zevsovom glavom na aversu i konjanikom na reversu. Skordisci počinju da kuju svoj novac u II veku stare ere, tetradrahme sa bradatom glavom (Zevsa) na aversu. Nešto mlađa kovanja su ona gde je Zevs predstavljen u obliku kugle (loptice) sa naglašeno izduženim nosem. Primerci ove grupe, koju u stručnoj literaturi nazivamo sremskom, budući da se najčešće nalaze na području Srema, kuju se u dve nomile, uslovno rečeno tetradrahma (9-11 g) i drahma (oko 2,3 g). Pred kraj svoje samostalnosti i monetarne aktivnosti, u nekoliko poslednjih decenija s kraja stare ere, Skordisci su kovali sitan srebrni novac, takozvane minime.


Slika: Tetradrahma Skordiska, keltskog plemena koje je
osnovalo Beograd (Singiidunum), III/II vek st. ere


I pre pojave sopstvenog novca keltskih stanovnika drevnog Singidunuma, ovde je bio u opticaju stariji antički novac, zastupljen atinskom tetradrahmama iz IV veka s.e, srebrnim monetama Aleksandra Velikog Makedonskog, bronzanim novcem Pele, koja je bila glavni grad makedonoskih kraljeva itd.
Od I do V veka monetarna istorija naših prostora vezana je za bogato novčarstvo Rimske imperije. Osnov ekonomike i rasta Singidunuma kroz period rimske uprave nalazimo u stacioniranju IV Flavijeve legije na Kalemegdanu. Dobre plate legionara uslovile su razvoj zanatstva i svih pogodnosti koje su učinile mogućim nastanak i razvoj urbane koglomeracije. Opticaj rimskog novca u Beogradu (Singidunumu) bio je veoma visok i fekventan. U nalazima sa ovog prostora zastupljene su manje više sve vrste novca iz svih kovnica, takođe i novac koje su kovali pojedini gradovi, takozvana lokalna izdanja.
U ostavama novca korišćenog u Beogradu zastupljeni su i prelepi rimski zlatnici - aureusi Vespazijana, Galijena, uzurpatora Julijana, te solidi Konstantina I i Valentinijana, a takođe brojni srebrnim denari i silikve. Nisu interesantne samo te brojne monete od srebra i zlata, nego i bronzani antoninijan, sa tankim posrebrenjem, kao što je čuveni "beogradski" antoninijan carice Salonine (252-268). Na aversu je caričin lik, dok na reversu vidimo boginju ognjišta Vestu kako sedi na tronu. Po vršku dijademe na glavi Veste, svojstvene vladarkama, ona se identifikuje sa caricom Saloninom, ženom cara Galijena. U desnoj ruci Vesta, odnosno carica, drži krst. U levoj ruci joj je skiptar na čijem je vrhu formiran još jedan krst. Ovo je za sada jedinstven novac, gde se po prvi put na jednom zvaničnom dokumentu, što novac jeste, prikazuje hrišćansko znamenje - krst. Iskovan je 265. godine, u vremenu nakon Galijenovog edikta o verskom miru iz 261. godine.


Slika: Salonina (253-68), bronzani antoninijan

Sledeći period u numizmatičkoj istoriji Beograda je Vizantija. Kroz period milenijumskog postojanja Vizantijskog carstva, Beograd je, kao pogranična oblast, delio sudbinu ove moćne carevine. Najranije "beogradske monete" toga vremena bile su one iz vremena cara Anastazija (491-518) - bronzani folisi (sa oznakom vrednost "M", a što predstavlja brojku 40, znači 40 numija), ali i zlatni trijensi (trećina solida, težine ok 1,4 g). Tu su, svakako i veliki solidi (oko 4,5 g) Justinijana I, Mavrikija Tiberija, Kostantina VII sa Romanom II itd.
Pod kraj XI veka u vizantijskom kovanju dolazi do promena. Zlatnik dobija naziv nomizma, postaje čankast i najčešće se kuje u elektrumu (mešavina zlata i srebra). Počinju da se kuju i čankasti bronzani novci, i taj oblik će biti osnovno obeležje vizantijskog novca od XI do XIII veka.
Nastavimo li beogradski numizamtički vremeplov, dolazimo do ugarske vladavine koja delimično započinje u XII, a definitivno se učvršćuje u XIII veku, i traje sve do 1521. godine. I ovde su interesantni čankasti novci, bronzani skifati koje je kovao kralj Stefan IV (1162-1163). Sa kraljem Robertom Anžujskim (1307-1342) otpočinje jedna nova etapa u ugarskom novčarstvu koja će potrajati do ugarskog poraza od strane Turka na Mohaču 1526. godine. On izdaje veći srebrni nominal kategorije groša, i započinje kovanje zlatnog novca. To su bili zlatnici kovani direktno po uzoru na florine Firence. Od kasnijih ugarskih moneta korišćenih na području Beograda, najatraktivniji su dukati Sigsmunda (1387-1437) i Matije Korvina (1458-1490).
Napokon Beograd kao srpski grad, period novčarstva od XIII do XV veka. Prvi put u rukama jednog srpskog vladara Beograd se našao 1284. godine, kada je ugarski kralj Ladislav (Laslo) IV dao oblast današnje severne Srbije sa Beogradom na upravu kralju Dragutinu. Jedan vek kasnije, u periodu 1403/4. do 1427, Beograd je u rukama despota Stefana Lazarevića i prvi put prestonica srpske države.
Srpski srednjovekovni novac korišćen u Beogradu može se ilustrovati srebrnim dinarima počev od Stefana Uroša I (1243-1276) pa do despota Đurđa Brankovića (1427-1456).U tom istom periodu ovde cirkulišu i onovremene monete Dubrovnika i Venecije.



Slika: Onluk (10 akči) Mustafe II (1617-1622) kovan u Beogradu

Tursko razdoblje Beograda (1521-1878) može se podeliti na dva dela. U prvom su, pored raznih nominala, najznačakniji osmanlijski zlatninici, počev od sultana Sulejmana I (1520-1566) pa do zaltne nove rumije - mahmudije Mehmeda II (1808-1839).
Kovnica turskog novca u Beogradu otvorena 1562. godine i radila je sa malim prekidima do 1687. godine. Pored srebrnih akči, kovnica je od 1526. do 1566. izdavala i zlatnike. Oni su veoma retki - primerak iz kolekcije Muzeja grada Beograda, predstavlja jedan od samo šest poznatih primeraka u svetu. Na njemu čitamo (ispis je na arapskom) u prevodu: Sultan Sulejman sin Selima Hana, svetla mu pobeda bila. Kovano u Beogradu 926. (godina po Hidžri).


Slika: Lokalni novac Beograda 1920. godine

U drugom delu turske dominacije u Beogradu, interesantan je i novac evropskih država koji je ovde, pored turskog, bio u opticaju od XVI do XIX veka. Bio je zastupljen uglavnom talirima, ali i dukatima raznih zemalja, uključujući Utrehtsku Republiku (Holandiju).
Novo doba naše nacionalne samostalnosti, pa i obnove sopstvenog novčarstva, započinje u vreme vladavine knjaza Mihaila Obrenovića III. U Beogradu cirkuliše metalni i papirni novac Srbije i svih Jugoslavija. I napokon, najnoviju etapu beogradske numizmatičke istorije predstavljaju prva izdanja novca, papirnog i metalnog, Republike Srbije, početkom ovog (XXI) veka, od kojih je posebno značajan povratak tradicionalnog srpskog grba na kovanicama od 1, 5 i 10 dinara i banknotama od 50 i 200 dinara izdatih 2005. godine.
odgoovorite sa citatom