[Grga]

Na ulazu u Crne pećine na Majevici postojao je veliki megalit sa alkama i pretpostavljalo se da je to ostatak neke prastare luke, kada je voda dopirala do te visine. Mještani uvjeravaju da se na ulazu u jednu od pećina nalazio veliki monolit sa alkama promjera oko 40 cm koje su visile na konzolnim produžecima usađenim u monolit tako čvrsto da se nisu mogle izvaditi niti pomaknuti. Odnosno, nosači alki su izlazili iz megalita bez ikakvog zazora. Na nosačima su bile rupe, ali nije se moglo ustanoviti kako su u njih usađene, jer su činile jedan kompaktan krug bez početka. Lako su se vrtile rukom. Bile su hrapave i djelomično korodirane crnom korozijom ispod koje je mjestimično probijao čelični sjaj. Moglo bi se zaključiti da se radi o nekoj izuzetno kvalitetnoj čeličnoj leguri. Alki je bilo nekoliko. Ispod alki, na megalitu koji je ležao horizontalno, u koji su bile usađene, ispod istih nalazile su se duboke užl****ne. Pretpostavlja se da su nastale od užadi koje su kroz njih bile provučene. Zidovi pećine bili su puni okamenjenih školjki. Takođe, pod pećine bio je pun školjki koje nisu bile vezane za kamen i nisu bile fosilizirane. Profesor biologije, koji je bio prisutan, rekao je da se radi o morskim školjkama i da takvih sigurno nema u Savi.
Ovi nalazi govore o dva vodena perioda potpuno odvojena određenim vremenskim razmakom. Iz Save, pri niskom vodostaju, mještani su pronalazili kojekakve džinovske kosti. Jednom su izvadili rebra ogromnih dimenzija. Navodno, ni kralježnjak ni ostale kosti nisu bile fosilizirane, što bi ukazivalo da nisu bile jako stare. Životinje takvih dimenzija sigurno nisu mogle živjeti u Savi kakvu danas poznajemo.
O alkama postoji mnoštvo priča, a malo opipljivih dokaza. Mještani u nekim krajevima BiH uvjeravaju da baš kod njih postoje alke. Ako su i bile vezišta za brodove zašto su pravljene na različitim visinama, pitaju se skeptici, jer - voda se ne ponaša ''stepenasto''.
Odlično. Upravo mi ove visine odgovaraju. Da su na istoj ravnini moja teorija definitivno pada u vodu...
Ako je voda u Grand Kanjonu rasla postepeno, onda je jednako postepeno rasla i u Panonskom Moru, što jasno upućuje na činjenicu da su tadašnji brodovi morali biti vezani na različitim visinama, pa su stoga i alke ugrađene na nejednakim visinama, što se (opet) savršeno uklapa u moju teoriju o postojanju Panonskoga Mora... i općeg biblijskog potopa.

Herkulove stube

Postavlja se i pitanje zašto su alke postavljene na različitim visinama (između 300 i 1300 metara), a vidljivo je iz Grand Kanjona kako voda nije rasla više od pedesetak metara. Nema ama baš nikakve logike ali je objašnjenje prilično jednostavno. U Grand Kanjon voda je polako nadolazila iz Tihog Oceana, a kada je preko Sredozemnog Mora nadolazilo Panonsko More, spektakularno su izgledali vodopadi sa ''Herkulovih stuba'' na Gibraltaru, morskom tjesnacu između Španjolske i Maroka, koji razdvaja ''Malu Aziju'' (Evropu) - od Afrike...?

Časopis Nature objavio je zanimljive rezultate istraživanja skupine španjolskih znanstvenika pod vodstvom Daniela Garcia-Castellanosa iz instituta CSIC. Današnje Sredozemno more nastalo je zahvaljujući golemoj poplavi iz Atlantika prije oko 5,3 milijuna godina, pokazalo je ovo istraživanje, a bilo je odvojeno od Atlanskog Oceana prije oko 5,6 milijuna godina, vjeruju znanstvenici. Velika poplava provalila je potom kroz gibraltarski tjesnac i ponovno napunila sredozemni bazen. Po španjolskim istraživačim poplavu su mogli izazvati tektonski poremećaji, erozija i rast razina mora. Bušotine i seizmički podaci otkrili su 200 kilometara dug kanal kroz gibralatarski tjesnac koji su oblikovale poplavne vode koje su počele manjim prelijevanjima tijekom nekoliko tisuća godina, no 90 posto vode se prelilo potom u samo dvije godine. U ponovnom povezivanju Sredozemlja s Atlantikom moguće je da je razina mora povremeno rasla čak i za više od 10 metara dnevno.

Prilično samouvjereno dodajem ilustracije svoje zamišljene vizije...

Jedino što na Gibraltaru nedostaju spektakularni Herkulovi vodopadi koji su vodom popunjavali Sredozemlje i Panoniju. Na slikama se jasno vidi erozija na stijeni od djelovanja vode (označeno žutom crtom).

Kao skupina španjolskih znanstvenika tako je i Pfil Morison u seriji svojih dokumentaraca sasvim nenamjerno pokazao nepobitan dokaz postojanja Heraklovih (ili Herkulovih) stuba. Njegov istraživački brod bušio je tlo u Sredozemnom Moru, a uzorci bušotina pokazali su zanimljivo otkriće. Na ulazu u Gibraltarski tjesnac čitavo morsko dno prekriveno je šljunkom sličnih karakteristika kao u tekućim vodama – rijekama. Ovakav izgled tla postoji samo na mjestima brze izmjene toka vode – kao što su vodopadi. Na ostatku Sredozemlja još je jedan neobičan detalj. Bušili su podmorje na nekolko mjesta i ustanovili kako su na uzorcima bušotina dobro uočljivi slojevi soli pa slojevi mulja, što je protumačeno teorijom da je više puta vode nestajalo pa se vraćala nazad...
Upravo se ovaj spektakl i događao. Prekrasni su svakako bili slapovi na Heraklovim Stubama, a po mojoj slobodnoj procjeni mogli su izgledati možda baš kao na ilustraciji:

Poznata je jedna pojava pri kruženju Zemlje oko Sunca. Pojas ispod samoga Sunca, širine pedesetak kilometara doslovce je neaktivan - bez vjetra, oblaka, kiše, ili bilo kakvih drugih atmosferskih aktivnosti. Ništa se ne događa osim jakog sunčevog prženja. Na moru je tada potpuna bonaca, što je nekadašnjim moreplovcima s brodovima na jedra oduvijek bio veliki problem. Ubitačna bonaca trajala bi nekoliko dana sve dok se Zemlja, pri rotaciji oko Sunca, ne bi dovoljno pomakla iz žarke zone. Na kopnu je pržilo, a u vodi je kuhalo. Mislim da su mnoge rijeke, jezera, pa i poneko more (skoro do dna) isparili na ovakvoj vrućini, što zorno pokazuje već istraženo podmorje Sredozemlja.

Nastavak
Alke i argonauti
Pronašao sam jedan ''dokaz'' postojanja famoznih alki (na nekim otocima i zaljevima Panonskog Mora) u zanimljivoj knjizi Semira Osmanagića, čija je glavna teme nedavno otkriće bosanskih piramida kod Visokog (portal o visočkim piramidama).
U stijeni je ostalo tek nekolko rupa u kojima su, kako uvjeravaju mještani, bile pričvršćene. Možda ih u ovim pravilnim udubljenjima nije ni bilo, ali vidljivo je nešto drugo. Stijene su oštećene erozijom... Erozijom vodene mase - Panonskoga Mora... Napomenut ću samo nekoliko lokacije s alkama koje bi svakako trebalo provjeriti. Naprimjer: Iznad sela Ostrovica kod Benkovca, na Ličkoj Plješevici kod Bihaća, kod Brčkog, na Kozari, Motajici, blizu Kaknja, Stoca, Livna, Knina, Sarajeva.

U to vrijeme, kada je postojao i planet Faeton, plovili su Jason i Argonauti preko Crnog Mora, ušli u rijeku Istar (Istra, ili Dunav), pa Savu i Unu - do Planinskoga zaljeva, onda preko planine u Kvarnerski zaljev rijeke Zrmanje, sve do Jadrana - i nazad kući u Grčku... Ovaj pothvat mogli su izvesti samo jednom u godini i to onda kada je postojalo Panonsko More. Nisu nikako mogli ploviti kada je prostor (točno ispod Sunca) bio bez vode - koja je isparila na južnu Zemljinu polutku. Stoga su i alke, iz potpuno razumljivih razloga, montirane na različitim visinama.

Argonauti

Pokušao sam rekonstruirati raspored mora i kopna u vrijeme Faetona i plovidbe Argonauta, a već je rečeno da su ''Jason i Argonauti'' prva priča klasične starine, pa se stoga i događala znatno prije trojanskih ratova. Baš upravo onako kako je i govorio stari pjesnik Heziod o postojećim naraštajima ljudskog roda...
Karta Evrope, Azije i Sredozemlja za vrijeme Panonskog Mora.
Kada su Argonauti plovili po zlatno runo otoci Sicilija i Sardinija bili su sastavni dio talijanskoga kopna i nisu postojala Otrantska vrata koja spajaju Jadransko s Jonskim i Sredozemnim Morem, kao što vidimo na karti današnjega vremena...

Pretpostavljenom skicom satelitskoga snimka ovako bi moglo izgledati područje o kome sastavljam ovu šašavu teoriju.
Na današnjoj satelitskoj fotografiji lako se može pretpostaviti u kome području je bila voda. Velikog dijela Azije kao kopna nije bilo, niti je bilo kopnenoga područja Rumunjske, Bugarske, Panonije...
Sredozemlje je bilo znatno prošireno - i na sjever i na jug...

Na američkom kopnu slična slika. Najveći dio sjevernoameričkoga kontinenta bio je pod vodom, sve do Rock Mountains – a (Stijenjaka). Najpoznatija slika nestaloga mora može se vidjeti u Arizoni. Dolina Smrti niža je od nivoa Tihog Oceana i sa znanstveno je utvrđeno da je nekada bila pod morskom vodom.

Na slici je i pustinjski pejzaž države Arizone u SAD – u.
Jasno se vidi jedan nivo vode, što govori da se ovdje dogodila samo jedna kataklizma, poslije koje cijelo područje postaje suha pustinja. Na Jadranu se dogodilo slično, osim što se vratila voda kada je razvaljen Gibraltar i ''otvorena'' Otrantska Vrata.
U tom prvom strašnom događaju našeg sunčevog sustava eksplodirao je cijeli planet, poznat pod antičkim imenom Faeton i poremetio solsticije svih drugih planeta. Dogodila se golema katastrofa. Šta je uzrok raspada Faetona mogu samo nagađati uzimajući u obzir današnje događaje na Zemlji.
Znam da su tijekom povijesti ljudi s drugačijim načinom razmišljanja smatrani čudacima i budalama, da su ih vlasti proganjale, zatvarale, pa čak i ubijale zbog njihove ideologije koja se poslije pokazala kao istina, pa razmišljam da li da bubnem svoj komentar...
Da ili ne?
Prevagnulo je ''da'', ali krenimo nekim redom...