Ponekad lanemo koješta i ostanemo živi, to je ljudski.
Važno je priznati i ispraviti pogrešku. Poznajem dosta visokomoralnih ( vrhunskih znalaca ) profesionalaca i kolekcionara, također i gomilu neukih egoista koji su zasjeli na visoke pozicije u struci, o tobožnjim kolekcionarima da ne govorim. Istinski kolekcionari i ljubitelji materijalne ostavštine su čisti rariteti, u gomili prevaranata i neljudi koji se potpisuju pod kolekcionare. Tek kada se riješimo balasta u svojim redovima možemo očekivati da nas poštuju. Isto vrijedi za struku.
Dobrodošle su ove diskusije, nakon njih smo mrvicu tolerantniji i pametniji.
