Citat:
citat od Trojanac
Kada je u pitanju registrirani arheološki lokalitet, zakoni u većini zemalja su skoro pa isti tj. nema kopanja i otuđenja pokretnog arh. materijala. Na nekim koji se polj. obrađuju postoje i mjere zabrane oranja preko 25 cm.
|
Ovo jako lijepo zvuči, ali kad se pročitaju godišnji izvještaji pojedinih muzeja sve djeluje nekako sumnjivo i nelogično. Napr. neki Pero u nekom selu koje je gotovo cijelo zaštićeni arheološki lokalitet (naravno on nije iz tog sela) pronađe neki antički srebrni predmet na njivi NAKON ORANJA i odmah ga ponudi muzeju na prodaju koji ga procijeni i odkupi. E, sad se ja pitam 1. kako je muzej to mogao otkupiti, 2. da li je provjerio na čijoj je njivi to Pero pronašao jer Pero je dvostruki lopov jer je uzeo sa zaštićenog arheološkog lokaliteta i jer je uzeo sa tuđe njive. Taj isti Pero pronalazi i u drugim selima POSLIJE ORANJA razne stvari i muzej ih otkupljuje. I da završim, nije Pero jedini koji tako prodaje. A ovom što su ga zaskočili muzejski procjenitelj napisat će za tih par hrđavih novčića da su neprocjenjivo arheološko blago i strpat će ga u ćorku.