[Grga]

Arheološki park Baia smješteno na obalama Napulja, zaštićeno je morsko područje koje svoju osobnost duguje vulkanskom fenomenu poznatom po potonuću morske obale od 2 do 6 metara, nakon erupcije vulkana Vezuv, barem tako misli znanstvo, a da li se stvarno baš to dogodilo ja nisam siguran, uzimajući u obzir potonule lokalitete u Jadranu. Ovdje je meni
ipak zanimljivija kopnena građevina za koje kažu da su tu bile rimske terme Potopljeni dio grada ne izgleda baš da je potonuo i razoren tektonskim poremećajem nakon erupcije Vezuva. Spomenici stoje uspravno, a mozaici su neoštećeni. Bez obzira što kažu znanstvenici meni je veći problem kopnena građevina, koje je služila kao terme za rekreaciju i kupanje starih Rimljana. Kada lokalitet usporedimo s Timgadom u Alžiru sličnost je skoro ista, osim što je Timgad amfiteatar, a Baia kupalište.

Sve ove građevine imaju prozore i razne druge ''šupljine'' koje izvana izgledaju kao kulise, ali nije to ostavljeno bez veze, jer su sve oblika slot antene i slavoluka. Današnja slot antena rotira u krug i ''pokriva'' područje uokrug, dok su prozorčići na amfiteatrima ''poslagani'' uokrug i imaju istu funkciju, primanja ''signala'' sa svih strana.

Rotirajuća ''slot'' antena vrti se u krug, te šalje i prima signal sa svih strana, bez obzira gdje se, na primjer, brod nalazio. Da ne objašnjavam detalje rada ove antene pogledajte ostatke najgornjeg dijela Arene u Puli, po kojem zaključujem da je najbolje očuvana od svih drugih amfiteatara, a koja im je bila svrha moram pisati o još jednoj građevini, prisutnoj kod skoro svakog amfiteatra, a zove se ''trijumfalna kapija'' ili ''slavoluk''.

Onda shvatim čemu su služili amfiteatri, zajedno sa slavolucima. Sve se prilično uklopilo, naročito kada se prisjetim drevnog grada Baalbek-a u Libanonu, za kojeg se vjeruje da su ga izgradili stari Rimljani. Građen je od golemih megalita, perfektno isklesanih, a teških i oko 2000 tona. Stari Rimljani nisu ovu granitnu gromadu ni na koji način niti pomaknuti,
kamo li isklesati i premjestiti par stotina kilometara. Ni danas ne postoji tehnologija kojom bi se puno lakši megaliti mogli prevoziti…