Prikazati pojedinačan prilog
  #307  
Staro 20.08.2008, 21:54
bokiii
Gost
 
prilozi: n/a
KOPAČI TUĐEG BLAGA (1)
[Dodaj u kliping]
Družina popa hajduka
Dijana Dimitrovska, 17.08.2008 Ocena:
5.00 (Glasova: 8)
[Oceni] Komentara: 2 [Postojeći komentari]
MIT i stvarnost u jugoistočnoj Srbiji, teško je razdvojiti. Vekovima žive skladno kao jedno biće.
S kolena na koleno ovde se prenose priče i tajne o skrivenom blagu koje su hajduci zakopavali po planinskim vrletima i pećinama.
U krajevima gde su vojevali hajduci, baš uz carski i stambolski put, svi znaju za blago popa Martina.
Ovdašnji narod veruje da se negde u vrletima baš blizu njihovog mesta, bilo u Sokobanji, Nišu, Pirotu, Knjaževcu, Žagubici... krije riznica popa Martina ili koja druga - hajdučka, pre svih, a onda i neka druga, antička.
Na isto verovanje nailazi se i s one strane granice, gde naši susedi, nošeni verom, tragaju za zlatom popa hajduka.
Pop Martin Himović, kaže legenda, odmetnuo se u hajduke zbog nepravde turske vlasti. U “Bugarskoj enciklopediji” navodi se da je bio vojvoda, koji je živeo u prvoj polovini 19. veka.
“Pojavljivao se” ili, što bi danas rekli, “operisao je” u mestima, kako se navodi u enciklopediji suseda, Slivensko, Elensko, Vracansko, Trnovsko, Plovdivsko, Smolensko, Stranđansko i drugde. U srpskim legendama, opet, njegovi krajevi bili su pirotski, niški, leskovački, sokobanjski.
U Srbiji, narod pripoveda da je “pop Martin iz Sevlijeva” imao lepu ženu na koju je bio bacio oko Manuka
-beg. Taj beg stalno je navaljivao da mu u goste dođu pop i popadija, a kada je pop Martin pristao, dogodila se nesreća. Posle gozbe supružnici su hteli da pođu kući, ali Manuka-beg stao je ispred vrata ženskih odaja - u to vreme žene su sedele odvojeno od muškaraca - izvadio nož i rekao: - Ova žena više nije tvoja, nego moja.
U vreme turske vladavine, kada se sili nije smelo suprotstavljati, popu nije ostalo ništa drugo nego da ode kući sam. Danima je smišljao kako da se osveti begu. Na kraju je odlučio da ode u planinu i da se tamo pridruži hajducima vojvode Volčana.
Hajdučija mu je dobro išla. Toliko dobro da je brzo napredovao. Izjednačio se sa samim vojvodom. U međuvremenu, poslali su svog čoveka da radi kao kočijaš kod Manuka bega.
Jednoga dana hajducima je javljeno da se beg sprema da putuje sa svojom porodicom u Jedrene, preko Gabrova (po jednoj verziji). Napad isplaniran do detalja, završen je uspešno.
Zarobljenog Manuka
- bega odveli su popu Martinu, a žene i decu sklonili na sigurno. Međutim, dok se Martin bavio Manuka-begom, javili su mu da je jedan stražar pobegao sa ženama i decom.
Pop Martin se razljutio, naredio poteru i ubistvo stražara.
Ali, i drugi stražar je odlučio da uzme žene, a sa njima i decu, za sebe. Konačno, pop Martin donosi oduku i naređuje masakr: “Pobijte sve, žene, decu i samog Manuka-bega”.
Tako je po ovoj srpskoj legendi, pop Martin postao hajduk i tako je ozlojeđen nestankom svoje žene otimao od Turaka sve što mu je došlo pod ruku. I naravno, blago i dragocenosti sakrivao negde po planinama.
U Južnoj Srbiji, međutim, može se čuti i ova priča. Pop Martin je živeo u selu Poganovo, između Dimitrovgrada i Pirota, blizu bugarske granice.
Budući da su pored sela stalno prolazili turski karavani koji su išli za Carigrad natovareni blagom i dragocenostima koje su sakupili od harača, pop Martin je okupio hajdučku družinu koja je presretala karavane i uzimala natrag oteto od raje.
Zarobljenika nije bilo, sve pratioce karavana su ubijali, da se ne bi saznalo gde se karavanima gubi poslednji trag. Zlato i dragocenosti krili su po pećinama u planini.
PriČalo se i da riznicu od nepoželjnih čuva neobičan mehanizam: zlatna zmija koja bi se prilikom ulaska nenajavljenog gosta aktivirala i nepozvane udarala šiljkom u glavu.
Pop Martin je i konstruktore ovog mehanizma ubio da niko ne bi mogao da oda tajnu.
Godinama, družba popa Martina sakupila je tako mnogo blaga, pa i troja kola prepuna zlatnika.
Rutinski, pobili su sve pratioce, ali ne i velikog, čupavog psa, koji se, budući je bio istreniran, vratio sam u Carigrad. Turci videvši da nema karavana, krenu za psom, koji ih odvede u Poganovo.
Tamo, da zlo bude veće, celo selo otišlo u crkvu na Veliki petak. Turci opkole crkvu i zatraže od meštana da odaju skloništa hajdučke družine.
Niko ništa nije rekao, jer verovatno ništa nije ni znao, i Turci tako sve pobiše.
Pop Martin je, naravno, ostao živ, nastavio je da harači Turke, a na samrti je, kažu, rekao da njegovo zlato može naći samo onaj ko je spreman da jednu trećinu zadrži za sebe, a ostale dve pokloni (poganovskom) ili kojem drugom manastiru.

BRANIO ČAST
U “BUGARSKOJ enciklopediji” navodi se da je “pop Martin postao hajduk da bi zaštitio pogaženu čast pošto mu je žena bila oteta i odvedena u grad Ruse”.
Zajedno sa vojvodom Volčanom, navodi se dalje, pop Martin je organizovao ubistvo rusenskog paše.
Napadao je i pljačkao osmanske osvajače i nekoliko puta je poharao carsku riznicu. Njegovi podvizi izjednačavani su sa podvizima vojvode Volčana.
(Nastaviće se)

KOPAČI TUĐEG BLAGA (2)
[Dodaj u kliping]
San o kožnoj mapi
Dijana Dimitrovska, 18.08.2008 Ocena:
5.00 (Glasova: 8)
[Oceni] Komentara: 2 [Postojeći komentari]
Zahvaljujući širokoj teritoriji kojom je operisao pop Martin,a koja je kasnije podeljena na dve države, sveštenik - hajduk i njegovo blago žive u verovanju oba naroda, srpskog i bugarskog.
Uporedo sa legendama, godinama ovim područjima kruže mape koje opisuju mesta gde se nalazi blago popa Martina. I s ove i s one strane granice one se kopiraju, prepisuju, dopisuju, štampaju i smišljaju. Na jednima su crtežima prikazana mesta gde je pop Martin navodno zakopavao blago. Druge rečima opisuju mesta gde treba tražiti, treće su prave zagonetke jer je potrebno rešiti šifru da bi se blago pronašlo, a ko je ne reši ispravno dogodiće se neko zlo. Zapravo, onoga ko pogreši u rešenju zagonetke zadesiće smrt.
Sve su različite, od načina prikaza do materijala.
- Svi mi godinama tragamo za blagom, rešavamo enigme i pratimo znakove koje je pop Martin ostavljao najčešće urezane u kamenu - priča Zoran Mirković, tragač iz Sokobanje, koji nam je dozvolio da fotokopiramo jednu od mnogobrojnih mapa popa Martina na osnovu koje on pokušava da pronađe blago.
Ta mapa, zapravo, je velika skripta u kojoj su navedena potencijalna mesta sa raznim blagom: dukatima, zlatnicima, srebrnjacima, nakitom, oružjem... Na prvoj strani su poznata mesta, poput Prokuplja, Vranja, Sokobanje, Toponice... ali dalje nailazi se na toponime koji mogu biti bilo gde u Srbiji i Bugarskoj: Jelenova magaza, jezero Potajno, Grozdin grob, Jovina magaza, Sveta Petka... Ovi drugi toponimi predstavljaju najveći problem za tragače.
- Nazivi mesta gde treba tražiti zakopano blago popa Martina su za Srbiju uobičajeni i mogu se nalaziti na bilo kojoj planini, kao recimo magaza Oštra čuka, Tri čuke, Koprivnica, Kurijačka planina - žale se tragači.
- U kraju oko Sokobanje, Aleksinca i Leskovca, na primer, veli Mirković, ima mesta koja se nazivaju kao u mapi, ali opisi ne odgovaraju onome što vidiš. Tri čuke, na primer, u mapi su stene, a u stvarnosti je sve puno šume. Teško je uklopiti sve: i naziv i opis mesta. A možda se i teritorija promenila. Umesto šume, možda je tu livada, ako je nekad bila reka možda je presušila, ako je bunar - možda je zatrpan, ako je drvo - isečeno je ili ga je grom uništio... Osim toga, u većini mesta u Srbiji postoje ovi toponimi i dan-danas, ili su se nekada tako nazivali.
Većina tragača za hajdučkim, ali i drugim blagom, poseduje jednu od silnih replika mapa popa Martina. Ipak, svi sanjaju da se dočepaju kožne mape, jer ona je, po njihovom mišljenju, garant da potiče iz perioda
kada su Turci vladali našim prostorima.
- Koliko ja znam, niko takvu mapu nema, nisam bar čuo, a ako je ima, taj sigurno zna gde je zlato. I sigurno ga je već našao - kaže jedan od naših sagovornika, koji, za razliku od Mirkovića, nije želeo da ga javno pominjemo. Ni sam nije mogao da nam objasni zašto, budući da u okolini Jagodine svi znaju da se on bavi poslom tragača i da ima detektor za metal, koji obilato koristi.
Jedna od mapa popa Martina, koju je, inače, teško čitati, jer je nečitka i izmešana sa bugarskim jezikom, i bez odgovarajućih znakova interpunkcije koji onemogućavaju ispravno čitanje i razumevanje smisla, navodi popis mesta gde je blago. Uz sve to daje i zapis proroka Ljube i Smaje:
"Ovaj popis slušaj, sve je pisano tačno, ako veruješ - to je, ako ne veruješ - nemoj. Kad dođe vreme svako će se uveriti, ali mnogo će vremena proći i doći će dvadeseti vek kada će Srbija da propadne od neviđene sile i mnogi će narod kroz Srbiju da prođe i svi će veru da menjaju. A to će od nenadne strane sila da udari i tu će pola sveta da strada, a od golema bolest će deca da pomru, a posle toga će da nestane carstvo pravog sveta i zemlja će da se očisti od nečasnu veru i Turčin će celi svet da oslobodi, jer on samo vernu vojsku ima, a i on će svoje carstvo da izgubi i Turska ima za tri dana da propadne i to kad sila na pogolemu udari, tada broj 73 dana i ta sila mora da propadne. A ko bude živ neka gleda po ovo pismo, ne bude li tačno, nemoj da veruješ više, jer znaj prorok Ljuba što kaže to sve bi...
Blago onom ko tada Srbin bude, jer najveću slobodu će imati, a sud neće za njega da postoji, Srbija će golema da bude i pet zemlje u jednu će da bude.... U potpisu ovog proročanstva stoji Martin Himović. Još je napisano: Ovo je tačno i čekaj vreme i čuvaj pismo. Kraj." Nacrtane su strelice na krstu koje označavaju "pravo mesto".



ĆUTANjE
Svi tragači sa kojima smo razgovarali u sokobanjskom, jagodinskom i niškom kraju slažu se u jednom: zlato sigurno postoji i ako ga je neko našao, taj neće progovoriti. Dodatan razlog da veruju u postojanje blaga svakako jeste činjenica da je pop Martin Himović bio istorijska ličnost. Ako je on postojao, onda je imao i hajduke, veruje se četrdeset. Možda ih baš nije bilo 40, ali bilo ih je dosta, presretali su karavane otimali od Turaka, ali i bogatih trgovaca svake rase i veroispovesti. A ako su otimali, logično je - imali su. Zlato postoji, ali gde je?
(Nastaviće se)
odgoovorite sa citatom